Kraj za omiljenu špijunsku kompaniju

Iako nikada nije potvrđeno, gotovo deceniju postoje informacije da su neki od zaposlenih u kompaniji NSO, kojoj su klijenti okrenuli leđa, prethodno bili pripadnici izraelske obavještajne službe.

Softverski paket pod imenom Pegasus reklamiran je kao jedinstveno rešenje za nadzor mobilnih komunikacija na internetu (EPA)

Bojna polja u 21. veku više neće biti na zemlji, u vazduhu ili na moru. Brza digitalizacija svih aspekata ljudskog delovanja prirodno je dovela do toga da će se ratovi budućnosti voditi – u online prostoru. I to se, zapravo, već događa.

Tenkovi, avioni, brodovi i druga konvencionalna sredstva ratovanja sve više ustupaju mesto dronovima, laserskim i talasnim oružjima, satelitima, a ponajviše – jedinicama za sajber ratovanje (cyber warfare).

Proizvod jedinstven, a posao izuzetno unosan

Pre 11 godina, nekoliko izraelskih IT stručnjaka je rešilo da osnuje softversku kompaniju. U gradu Herzlija, nedaleko od Tel Aviva, Omri Lavie, Shalev Hulio i Niv Karmi pokrenuli su kompaniju koja će se baviti razvojem softvera za mobilne telefone. Ispostaviće se da će njihov proizvod biti jedinstven, a posao izuzetno unosan.

Kompaniju su nazvali NSO Group, mada je ona tokom godina poslovala i pod drugim imenima, poput Q-Cyber u Izraelu, OSY u Luksemburgu i Westbridge u SAD-u. Ono što je svima njima zajedničko jeste da su prodavali isti proizvod – softverski paket pod imenom Pegasus, koji je reklamiran kao jedinstveno rešenje za nadzor mobilnih komunikacija na internetu. Pegasus je od samog početka i bio kvalifikovan kao “oružje” od strane Izraela, a za njegovu prodaju je bila neophodna saglasnost nadležnih službi. I sama NSO Group je na svom sajtu navodila da se njihovi “proizvodi isključivo koriste u borbi protiv terorizma i kriminala”, te da je njihovom “upotrebom spašeno na desetine hiljada ljudskih života širom sveta”.

Zvanično, Pegasus je prodavan isključivo državnim agencijama nakon detaljne provere, a svaki kupac je imao specifičnu licencu za softver, koja bi u slučaju zloupotrebe bila ugašena, te je sam softver postao neupotrebljiv. Koliko je posao za NSO išao dobro govori i podatak da su prihodi u 2013. godini bili oko 45 miliona dolara, da bi samo dve godine kasnije bili čitavih 150 miliona dolara. Kompanija je 2017. godine tražila dodatni investicioni kapital, pa je privatna kompanija Novalpina Capital postala većinski vlasnik, uz same osnivače.

Koga sve špijuniraju danas?

Iako nikada zvanično nije potvrđeno, gotovo čitavu jednu deceniju postoje informacije da su barem neki od zaposlenih u NSO-u prethodno bili pripadnici izraelske obaveštajne službe, pod imenom “Jedinica 8200”. “Yehida Shmone Matayim”, kako se jedinica zvanično zove, zapravo je deo izraelske vojne obaveštajne službe koja se bavi elektronskim komunikacijama i sajber ratovanjem (SIGINT).

U praksi, ova služba ima iste zadatke kao i agencije NSA u SAD-u, GCHQ u Velikoj Britaniji i DGSE u Francuskoj. Ono što takođe karakteriše YSM je i da su njeni pripadnici veoma mladi, obično između 20 i 25 godina, te da su svi izuzetno talentovani za matematiku, informatiku i programiranje. Iako je YSM dosta manja od američke NSA, većina bezbednosnih stručnjaka smatra da su “njihove tehničke mogućnosti, a naročito inovacije u smislu korišćenja softvera i softverskih alata, među prvih tri u svetu, uz NSA u SAD-u i GRU u Rusiji”.

Jedna od prvih “mušterija” kompanije NSO je bila vlada Meksika. Pritisnuti velikim gubicima u borbama sa narkokartelima, te velikim padom podrške javnosti, Ministarstvo unutrašnje bezbednosti Meksika je kupilo špijunski softver u vrednosti od čak 20 miliona dolara u oktobru 2012. godine. Kasnije će se ispostaviti da je ovaj softver korišćen za sve – sem za borbu sa kartelima. Na meti praćenja i prisluškivanja su bili uglavnom novinari i aktivisti, kao i političari iz opozicionih stranaka. Softver je bio tako konfigurisan da bi počeo praćenje i snimanje komunikacija na sam pomen imena tadašnjeg predsednika Felipea Calderona.

Praćenje Khashoggija

Za NSO se prvi put čulo u široj javnosti tek 2018. godine, kada je međunarodna organizacija Amnesty International saopštila da su vlasti Saudijske Arabije nabavile ovaj softver, te da ga koristi u praćenju njihovih aktivnosti. Ove tvrdnje su naišle na blagu osudu u međunarodnoj zajednici. I sve bi se završilo na tome da drugog oktobra iste godine u Istanbulu nije ubijen novinar i aktivista Jamal Ahmad Khashoggi.

Prepoznatljiv širom sveta po izuzetnim tekstovima, Khashoggi je prvenstveno bio poznat po seriji tekstova i kritici saudijske kraljevske porodice. Početkom oktobra, Khashoggi je poslovno otišao u Konzulat Saudijske Arabije u Istanbulu. Tamo su ga već čekali pripadnici saudijskih snaga bezbednosti, koji su ga likvidirali. Kasnija istraga turskih vlasti je pokazala da je postojala svojevrsna “zavera” u Konzulatu, te da su ubice nakon izvršenja dela imale pomoć diplomata. Khashoggi je bio pre toga bio praćen barem pola godine, uz korišćenje softvera Pegasus. Njegove poruke, email pošta i pozivi su bili praćeni, a na meti praćenja su takođe bili i njegovi saradnici i drugi novinari sa kojima je bio u kontaktu.

Kolumnista Goran Jovanović kaže da je poslednjih nekoliko godina veoma primetna radikalizacija napada na novinare kako u regionu, tako i širom sveta.

“Političari i razne interesne grupe u i oko vlasti uvek vide novinare i medije kao neprijatelje. Zapravo, njihov pravi neprijatelj je istina, i to ne toliko strah da će građani saznati za korupciju i proneveru državnih fondova, već da će to saznati njihovi politički protivnici”, navodi Jovanović.

Prema njegovim rečima, “i u Srbiji, ali i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Poljskoj, pa u izvesnoj meri i širom Evropske unije, novinari su stalna ‘meta’ političara, stranaka na vlasti i desničarskih organizacija, a o je radio i bivši američki predsednik Donald Trump, koji je javno optuživao novinare”. “Kada se takvi političari i retrogradne snage dokopaju vlasti i fotelja, prirodno je da će koristiti sve mehanizme – a sada je to lakše uz softver i par klikova mišem – da se obračunavaju sa novinarima i medijima”, ukazuje Jovanović.

Kraj ili novi početak

CEO kompanije NSO Group i jedan od osnivača, Shalev Hulio, dao je ostavku u oktobru ove godine. Nasledio ga je dosadašnji podpredsednik, Itzik Benbenisti. Hulio, ipak, ostaje u upravnom odboru kompanije.

Početkom novembra, Bela kuća je naložila američkim agencijama da prestanu da koriste Pegasus i da prestanu sa finansiranjem licenci. Bela kuća je navela i da se “NSO ponašala suprotno od međunarodnih i nacionalnih interesa SAD-a”.

Do sada se zna da je NSO prodavao softver u četrdesetak zemalja širom sveta, među kojima su i Indija i UAE. Francuska je takođe zabranila bilo kakvu kupovinu njihovih proizvoda nakon što je 2019. godine otkriveno da je Pegasus korišćen u praćenju tadašnjeg predsedničkog kandidata, a danas predsednika, Emmanuela Macrona.

Nedavno je otkriveno da je i Mađarska koristila Pegasus – i to često i masovno. Lajos Kosa, predsednik Odbora za odbranu i bezbednost, potvrdio je da je Mađarska zaista kupila licencu za Pegasus, ali da “u njegovom korišćenju nije prekršen nijedna zakon”. Zapisnici sa ove sednice Odbora su proglašeni državnom tajnom – do 2050. godine.

Izvor: Al Jazeera