Island je hit EURO-a u Francuskoj

Piše: Muhamed Bikić

Posjetivši daleki Island u julu 2002. godine, a povodom utakmice kvalifikacija Lige prvaka između Akranesa i Željezničara (0:1), vidio sam da su ti otočani prvenstveno rukometna, a vrlo malo fudbalska nacija. Što bi se reklo, samo simpatišu najvažniju sporednu stvar na svijetu. Na kraju, islandske ekipe su i bile tako rangirane, a bosanskohercegovački prvak ih je glat prošao ostvarivši trijumfe u obje utakmice.

Međutim, ta 2002. godina je bila prekretnica za islandski fudbal, što potvrđuje i pisanje mnogih medija. Kažu da je sve tada krenulo sa fudbalom na Islandu. Počelo se ulagati u infrastrukturu, izgrađeno je nekoliko dvoranskih terena, kako bi se fudbal mogao igrati tokom cijele godine (zimi se uopće nije igrao), a pored toga, napravljeno je više od  dvadeset velikih i stotinjak malih terena.

Paralelno se išlo i sa usavršavanjem stručnog kadra, a u prilog tome najbolje govori da je u posljednje dvije godine Island dobio blizu 600 trenera sa UEFA A i B licencom. Najviše se pažnje posvećuje mlađim kategorijama, kontinuirano se organiziraju kampovi, koji vode upravo ti školovani treneri, u zemlji sa oko 350.000 stanovnika.      

Besprijekorni sistem i profesionalizam

Dakle i prije 14 godina u Islandu, zemlji iz bajke, nevjerovatnih i nezaboravnih gejzira, vidio sam nešto što me je fasciniralo, a to je besprijekorni sistem, profesionalizam na svakom koraku, koji je, izgleda, već tada udario odlične temelje.

Međutim, ni najveći optimisti sa otoka nisu mogli predvidjeti da će nakon decenije i više, prvo se plasirati na završnicu najboljih ekipa na Starom kontinentu (kao drugoplasirani se plasirali, iza Češke, a ispred Turske, Holandije…), a zatim biti hit EURO-a. Istina, uspjeh ovog seniorskog sastava proizlazi iz sjajne generacije do 21 godine koja je igrala 2011. na Evropskom prvenstvu. Danas su ti momci seniori, debitanti na EURO-u i bez konkurencije najsimpatičnija reprezentacija u Francuskoj.

Već u grupnoj fazi su skrenuli pažnju na sebe, kako na terenu, tako i na tribinama. U svom prvom meču protiv Portugala (1:1), jedna od tribina u Saint Etienneu je doslovno sva bila u plavom, kao da je pola Islanda došlo na utakmicu, a druga polovina ostala kod kuće i navijala.

Isti je slučaj bio u Marseilleu protiv Mađarske (1:1), da bi nakon susreta na Saint-Denisu sa Austrijom (2:1) i plasmana u osminu finala defanzivac Islanda Kari Arnason izgovorio rečenice koje danas svi citiraju: “Osjećaj je neopisiv! Uraditi ovako nešto sa svojim najboljim prijateljima, pa to treba doživjeti. Mi smo grupa, tim. Prijatelji smo svi u reprezentaciji, a i oni na tribinama. Ovdje je 10.000 Islanđana, a ja poznajem bar 50 posto tih ljudi ili ih prepoznajem”.

I navijači ispisuju historiju

A islandski navijači su zasigurno najzanimljiviji u Francuskoj. Iz utakmice u utakmicu se veže neka zanimljivost, pa su se tako na utakmicu sa Mađarskom uputili iz Rejkjavika u Marseille avionom u bojama grupe Iron Maiden, koja je upravo završila svjetsku turneju. Taj avion je okončao petomjesečnu kampanju širom svijeta, prevozeći jedan od najvećih rok-bendova na turneji pod nazivom “The Book Of Souls” i pritom preletio više od 123.000 kilometara, boraveći u 45 gradova. Avion je bio itekako sretan Islanđanima, jer svojim prisustvom, zajedno sa svojim ljubimcima, ispisuju historiju islandskog fudbala.

Dakle, prvi nastup na EURO-u, jedna pobjeda, dva remija i osmina finala. Islanđane je čekala favorizirana Engleska, koja se na ovom prvenstvu nadala da napokon napravi rezultat vrijedan pažnje. U grupnoj fazi Engleska je također bila bez poraza, uz dva remija i jednu pobjedu nad prvoplasiranim Velsom. Island se ni u kom slučaju nije prepao Engleza. Jedan od glavnih aduta je bio jedan od njihovog selektora, tvorac uspjeha Lars Lagerback, koji je nekad bio na kormilu Švedske i nikad nije izgubio od Engleske, a igrali su pet puta.

Engleska na koljenima

Uoči utakmice Engleza i Islanđana bila je zanimljiva izjava Karija Arnasona: “Uvijek sam navijao za Englesku na velikim turnirima. Duel s njima je ostvarenje sna, ali mi ćemo da uđemo u tu utakmicu svom snagom i pokušat ćemo da napravimo dobar rezultat. Vjerujemo u naše mogućnosti”.

Zasigurno je mnogim Islanđanima bilo ostvaranje sna igrati sa Englezima, a tek ih pobijediti, eliminisati. Ni najveći optimisti se tome nisu nadali, a još kada je Engleska već u četvrtoj minuti došla u vodstvo golom Waynea Rooneyja sa bijele tačke. Bio je penal, niko se od Islanđana nije bunio, primili su gol i samo nastavili dalje i već nakon dvije minute izjednačenje. Sigurdsson je strijelac. U 18. minuti potpuni preokret i gol Sigthorssona, koji će se na kraju ispostaviti kao pogodak za historijski trijumf Engleska – Island 1:2 i plasman u četvrtfinale. Susret sa Francuskom je u nedjelju, 3. jula u 21 sat.

“Da nam je neko rekao da ćemo se plasirati u četvrtfinale Evropskog prvenstva i pobijediti Englesku u osmini finala… Ali, poslije ove pobjede, nema više previsokih prepreka. Sada idemo na domaćina u Parizu, što će biti velika, velika utakmica”, rekao je Heimir Hallgrimsson, jedan od dvojice selektora, koji  bezrezervno vjeruju u svoje izabranike Halldorssona, Saevarssona, R. Sigurdssona, Gudmundssona, Bjarnasona, Sigthorssona, G. Sigurdssona, Arnasona, Bodvarssona, Gunnarssona, Skulasona, Kristinssona, Jonssona, Haukssona, Ingasona, Magnussona, Traustasona, Sigurjonssona, Hallfredssona, Finnbogasona, Bodvarssona, Gudjohnsena.

Na kraju, prije 24 godine Danci su bili prvaci Evrope, a prije 12 Grci. Da li su sada Islanđani na redu dvanaestogodišnjih iznenađenja na Starom kontinentu?! Živi bili, pa vidjeli…  

Izvor: Al Jazeera