Hadžibegić: Hrvati i Turci će iznenaditi na EURO-u
Piše: Muhamed Bikić
Nekadašnji fudbaler i selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine Faruk Hadžibegić ispunio je ovosezonski zadatak zbog kojeg je i došao u francuski Valenciennes. U Ligue 2, popularni Hadžija je sa svojim izabranicima uspio ostati u drugom rangu francuskog fudbala, a to je i bio glavni cilj kluba.
„Baš tako, jer kad sam došao na klupu Valenciennesa u januaru ove godine bili smo na 17. mjestu, samo jedno mjesto iznad opasne zone. Uspjeli smo osigurati opstanak i prije kraja prvenstva. Sada idemo dalje, već razmišljam o novoj sezoni. Imam ugovor na dvije i pol godine i želim da ga odradim na najbolji način. Imamo dobre uslove, ali finansijska situacija nam diktira visoke ambicije. Međutim, moje ambicije su uvijek da budemo što bolji, pa i da uđemo u elitnu francusku ligu. Ja to želim i sebi sam postavio cilj“, kaže Faruk Hadžibegić.
Bio i ostao navijač Sarajeva
Kod njega je nezaobilazna tema FK Sarajevo.
„Bio i ostao navijač Sarajeva, svaki dan, sat, minut, sekund… Nema trenutka da ne mislim o Sarajevu. Davno sam rekao, kada preselim, da me u ukopaju dresu Sarajeva. Žao mi je što nismo izašli u Evropu. Zna se moje mišljenja, Sarajevo uvijek treba biti prvak i igrati na evropskoj sceni. Što se tiče posljednjih dešavanja, nisam uopšte upoznat, ali me je jedna izjava uopšte ne sviđa: ‘Sarajevo do Tana i Sarajevo poslije Tana’. To se ne može reči ni u kom slučaju. Sarajevo je ispred svega, ispred svih.“
Upravo svoje prve fudbalske korake Hadžibegić je napravio na Koševu.
„Kao i svakom dječaku koji je ponikao na Koševu, bio mi je san zaigrati za prvi tim. Taj mi se san i ostvario, a poslije sam osvojio i titulu prvaka sa Sarajevom. Imali smo tih osamdesetih godina sjajnu generaciju i po drugi put u nekadašnjoj Jugoslaviji titula je stigla na Koševo. Okosnicu te šampionske generacije, činili smo mi koji smo zajedno počeli u pionirima i juniorima. Družili smo se i van terena, zajedno izlazili.“
Za Sarajevo je odigrao 241 utakmicu, postigao 25 golova, a onda je uslijedio odlazak u inostranstvo, prvo u Španiju, pa u Francusku.
„Od 1985. do 1987. godine igrao sam u Betisu, a potom narednih sedam godina u Sochauxou sa kojim sam 1990. bio viceprvak Francuske, 1991. igrao u polufinalu Kupa UEFA. Jednu godinu sam proveo i u Toulouseu s kojim sam 1995. osvojio Kup Francuske. U karijeri koja je trajala do moje 38 godine odigrao sam 871 utakmicu. Za reprezentaciju bivše Jugoslavije odigrao sam 65 utakmica, što je apsolutni rekord među igračima iz BiH. Bio sam i kapiten reprezentacije. Također, po sticanju nezavisnosti BiH, redovno sam se za vrijeme rata odazivao na humanitarne utakmice za BiH.“
Nekadašnji selektor BiH
Na svoj oproštaj u Francusku pozvao je „pola“ Sarajeva, a nakon okončanja igračke karijere okrenuo se trenerskom poslu. Vodio je francuske, španske i turske klubove.
„Trenersku karijeru sam započeo sa svojim bivšim klubom Sochauxom. Zatim sam se preselio u Španiju, vodio Betis, a potom se vratio u Francusku gdje sam vodio Troyes. Slijedi odlazak u Tursku gdje sam vodio Gaziantepspor, Denizlispor i Diyarbakirspor. Opet je uslijedio povratak u Francusku gdje sam vodio Niort, Dijon, Bastiu , Arles-Avignon i sada Valenciennes.“
U međuvremenu je Hadžibegić 1999. godine bio i selektor reprezentacije BiH, a bio je i na funkciji je ambasadora N/FS BiH pri Komitetu za normalizaciju.
„U jednom teškom periodu sam vodio našu najbolju selekciju. No, mislim da sam u tom periodu uspio napraviti dobru atmosferu i splet okolnosti nas je udaljio od plasmana na Evropsko prvenstvo. Mislim da je Komitet na čelu sa Osimom napravio veliku stvar. Sama činjenica da nam je skinuta suspenzija, dovoljno govori“.
Hadžibegić se osvrnuo i na aktuelnu situaciju u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.
„To je bila i ostala moja jedina reprezentacija. Inače, ne mogu se nikako pomiriti sa činjenicom da nismo otišli na EURO. U svim elementima bolja smo reprezentacija od Irske. Sada smo sami sebi napravili veliki pritisak za kvalifikacija za Mundijal. Istina, imamo dobre igrače koji igraju u velikim klubovima, ali trebao reći istinu šta i kako. Treba nam više hrabrosti i poštenja. Da smo ih imali, sigurno bi bili na EURO-u.“
Mundijal u Italiji 1990.
Bosne i Hercegovine neće biti u Francuskoj, ali bit će Bosanaca i Hercegovaca u raznim ulogama. Primjera radi, Hadžibegić će biti u ulozi komentatora.
„Dogovorio sam sa jednim radijom da komentarišem Evropsko prvenstvo, tako da ću u biti sve vrijeme u Francuskoj. Što se tiče favorita, tu su Španci, Francuzi i Nijemci. S druge strane, mislim da bi mogli iznenaditi Turci i Hrvati.“
Na kraju smo se prisjetili jedne velike završnice, ali najboljih svjetskih selekcija, Mundijala u Italiji 1990. Četvrtfinalni susret nekadašnja Jugoslavija – Argentina. Nakon regularnog toka 0:0, a onda penali. Posljednja serija, posljednji izvođač – Hadžibegić. Šut u golmanovu lijevu stranu i Goycochea brani, 3:2 za Argentinu koja ide dalje.
Tuga u nekadašnjoj Jugoslaviji, posebno u Sarajevu koje je samo nekoliko dana prije slavilo, kada su Osimovi izabranici pobijedili Španiju u osmini finala. Upravo je jednom Sarajliji bilo najteže, Faruku Hadžibegiću.
„Desilo se što se desilo. Imali smo sjajnu generaciju, kadru napraviti najbolji rezultat u istoriji nekadašnje Juge. Bili smo fenomenalna družina, predvođena selektorom Osimom. Nažalost, nismo uspjeli, nije nam se dalo, mada smo bili bolji od Argentinaca u regularnom toku, produžecima i to sa igračem manje. Igrali smo bez Šabanadžovića skoro od samog početka susreta. A onda penali i baš da se meni desi, a prije mene Stojkoviću i Brnoviću. Ja sam inače izvodio penale za reprezentaciju, ali ovaj put nije se dalo.“
Izvor: Al Jazeera