Asim Pars: Nije bilo suđeno da zaigram za BiH
Piše: Muhamed Bikić
Asim Pars Paščanović, nekadašnji košarkaški reprezentativac Turske, po rođenju Bosanac, vratio se u svoju domovinu, u rodne Tojšiće kod Kalesije.
Svakodnevno možemo vidjeti njegove statuse na društvenim mrežama, koji se prvenstveno odnose na aktuelnu situaciju u bh. društvu.
„Pokušavam animirati ljude kako bi što ugodnije živjeli u svojim sredinama, a to možemo sami osigurati, bez nekih većih ulaganja. Samo trebamo malo više pažnje posvetiti čistoći naše sredine. Upravo sam se zato aktivno uključio u rješavanje komunalnih problema“, kaže Asim Pars Paščanović koji je, inače, svoje prve košarkaške korake napravio upravo u rodnom mjestu.
„Moja prva ljubav je bio fudbal, odrastao sam uz stadion Sloge u Tojšićima, a blizu je bilo i košarkaško igralište. No, jednog ljeta kada sam porastao između 13 i 15 centimetara, okrenuo sam se definitivno košarci, posebno kada sam došao u srednju školu u Tuzli, koja je bila sinonim za bh. košarku. Počeo sam trenirati u Slobodi, gdje sam prošao cijelu školu košarke. Prvi trener mi je bio Mirsad Hodžić. Igrao sam prvo za kadete, a potom juniore i sve je išlo odlično“.
Juniorski prvak bivše Jugoslavije
Tadašnja juniorska ekipa Slobode postat će prvak bivše Jugoslavije. Ta mlada generacija Slobode osvajala je trofej za trofejem, a sa klupe ih je predvodio Sead Žunić.
“Tuzla je bila domaćin Juniorskog prvenstva bivše države. U polufinalu smo pobijedili Partizan, a u finalu Užice. Bio je to veliki uspjeh jedne sjajne generacije… Damir Mulaomerović, rahmetli Edin Salaharević, Edin Delić, Alen Đorđević, Aner Džafić, Vlado Vukičević, Jurica Puljić, Beli Karamović i ja. Posebno bih istakao Edina Salaharevića koji, nažalost, danas nije među živim jer je on bio žrtva agresije, ubijen je u rodnoj Vlasenici. Edin bi zasigurno bio vrhunski košarkaš da se to nije desilo. Drago mi je da će se uskoro realizirati film Emira Hadžihafizbegovića o Edinu Salahareviću, a u filmu će se pojaviti i slavni NBA igrač Dino Rađa. Mislim da je to najmanje što možemo uraditi u znak sjećanja na našeg dragog saigrača.“
Upravo tih devedesetih godina ratna dešavanja su učinila svoje. Ta sjajna generacija Slobodinih košarkaša rasula se po svijetu, a Asim Paščanović je prvo otišao za Hrvatsku, a potom za Tursku u kojoj će napraviti sjajnu karijeru, što klupsku, što reprezentativnu.
“Sezonu sam proveo u Novom Zagrebu i onda sam definitivno preselio u Tursku. Odlasku u Tursku je kumovao nekadašnji košarkaš Nihad Izić, koji je sa sarajevskom ‘Bosnom’ osvojio evropski kup. On mi je ponudio da idem u Tursku, što sam i prihvatio. Uzeo sam tursko državljanstvo i počeo nastupati i kao domaći igrač. U tom periodu sam morao promijeniti prezime u Pars, što mi i danas u ispravama stoji. Dakle, Asim Pars.“
Četverostruki prvak Turske
Nekada Paščanović, danas Pars, napravio je sjajnu klupsku i reprezentativnu karijeru.
Prvo je u Turskoj zaigrao u Galatasarayju, zatim je igrao za Ulkerspor, Tofas, Fenerbahce, Efes Pilsen, Turk Telekom, Pinar Karsiyaki, Erdemir…
U međuvremenu, Pars je nekoliko sezona igrao za moskovski Dinamo i Lokomotivu iz Rostova.
“Bio sam četverostruki prvak Turske, zatim odigrao 120 utakmica u dresu reprezentacije Turske. Ipak, najdraži uspjeh mi je srebrena medalja na Eurobasketu 2001. u Istanbulu, kada smo u finalu igrali protiv tadašnje reprezentacije Jugoslavije. Međutim, polufinalna utakmica sa Njemačkom ostat će najdraža u mojoj karijeri. Pobijedili smo favorizirane Nijemce u posljednjim trenucima. Već tada smo bili nacionalni heroji. Slavili su nas na svakom koraku. Naše zgrade, stanovi su bili ukrašeni cvijećem. Te trenutke nikada ne mogu zaboraviti, te sjajne nastupe u reprezentativnom dresu. Poslije smo na Svjetskom prvenstvu u američkom Indianapolisu bili osmi. Turska košarka je doživjela veliku ekspanziju, i klupska i reprezentativna.“
Asim Pars je za vrijeme svoje karijere bio i na vratima NBA lige.
„Mislim da je to moja najveća greška u karijeri koju sam napravio. Kada sam sa Ulkersporom 1998. godine osvojio tursko prvenstvo, bio sam prijavljen na draft u Houston Rocketse. Međutim, potpisivanjem ugovora sa Tofasom, bio sam uslovljen da ne mogu nastupiti u ljetnoj NBA ligi. Tako da mi se ta velika želja nije ispunila.“
Pored NBA lige, legendarnom Parsu ostala je neispunjena želja da jednog dana nastupi i za državu gdje je rođen, za Bosnu i Hercegovinu. Želja je postojala, devedesetih godina…
“Itekako mi je žao što nikada nisam nosio dres Bosne i Hercegovine. Nekada tih devedesetih godina, pred Evropsko prvenstvo u Njemačkoj 1993. godine postojale su neke šanse. Čak sam se i sam nudio. Nažalost, ljudi koji su tada bili na čelu Košarkaškog saveza nisu baš bili zainteresovani za mene. Otišao sam poslije u Tursku i kasnije nije bilo nekih kontakata. Istina, već tada je bilo kasno, pošto sam nastupio za tursku reprezentaciju. Nije bilo suđeno. Kad je riječ o reprezentacijama, imao sam poziv da igram i za Hrvatsku, dok sam bio u Novom Zagrebu. Nisam želio.”
Porodičan čovjek
Asim Pars je iznimno porodičan čovjek, a danas živi u rodnom kraju, mada često poslovno odlazi u Tursku.
„Oženjen sam Amrom, djevojački Mehinović, a 2003. godine nam se rodio sin Emre. Sedam godina kasnije dobili smo i kćerku Sajru. Djeca su naš život i drago mi je da smo se vratili u rodni kraj. Naravno, često odem i u Tursku, to je moja druga domovina kojoj sam itekako zahvalan za sve što sam uradio u svojoj karijeri, kao i u životu. Mislim da je bilo vrijeme da se vratim u domovinu. Cijeli život sam putovao širom svijeta, a kao u svemu krug se zatvorio i sad sam tu odakle je sve i krenulo“, kaže legendarni Asim Pars.
Izvor: Al Jazeera