Preminuo književnik Kenzaburo Oe, nobelovac i pacifist

‘Ne priznajem nikakav autoritet, nikakvu vrijednost višu od demokratije’, rekao je Kenzaburo Oe odbijajući Orden kulture koji mu je dodijelio japanski car.

Izrazita humanistička orijentacija učinila je japanskog pisca izuzetnim među savremenim japanskim piscima (EPA)

Japanski književnik i nobelovac Kenzaburo Oe preminuo je u 88. godini, objavio je njegov izdavač Kodansha.

Oe, koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1994. godine, bio je poznat i kao zagovornik japanskog pacifističkog ustava i borac protiv nuklearne energije, prenosi japanska agencija Kyodo. Bio je jedan od najistaknutijih japanskih književnih stvaralaca u periodu nakon Drugoga svjetskog rata.

Oe je rođen na Shikokuu, najmanjem od glavnih japanskih otoka, kao treći sin od sedmero djece. Nakon što mu je otac iznenada umro 1944. kod kuće, odgajala ga je majka, koja mu je kupovala knjige kao što je Huckleberry Finn.

Diplomirao je na Univerzitetu u Tokiju, gdje je studirao francusku književnost. Počeo je objavljivati priče još dok je bio student i osvojio je nagradu za mlade pisce Akutagawa 1958.

Prekretnicu u njegovu stvaralaštvu čine dva događaja iz 1963. godine: rođenje bolesnog sina i sudjelovanje na svjetskoj antinuklearnoj konferenciji u Hiroshimi. Ta dva događaja postaju otada osnovom na kojoj gradi većinu svojih kasnijih djela, ponajprije romane Nogomet u prvoj godini ere Manen (1967) i Bujica prodire u moju dušu (1973).

Jedan od njegovih najpoznatijih romana je Tihi krik iz 1967. godine, djelo u kojem se prepliću mitovi i historija šumskih sela sa suvremenim dobom.

Političke, društvene i filozofske teme

Njegova djela se bave političkim, društvenim i filozofskim temama, poput nuklearnog oružja, neuklapanja u društvo i egzistencijalizma.

U romanu Jednostavan život iz 1990. bavi se temom djece s posebnim potrebama u porodici, budući da je i sam je imao sina s posebnim potrebama.

„Iako sam možda prilično mračan romanopisac, vjerujem da i moji romani pokazuju neku vrstu povjerenja u ljudska bića. A to dolazi od mojeg sina“, rekao je svojedobno Oe.

Nakon Nobelove nagrade dobio je japanski Orden kulture, ali ga je odbio primiti jer ga je dodijelio car rekavši: „Ne priznajem nikakav autoritet, nikakvu vrijednost višu od demokratije“.

Oduvijek pacifist, Oe je postao još glasniji kritičar nakon nuklearne nesreće u Fukushimi 2011, rekavši da Japan ima „svetu dužnost“ odreći se nuklearne energije, na isti način na koji se u svojem ustavu odrekao rata.

Oeova izrazita humanistička orijentacija učinila ga je izuzetnim među savremenim japanskim piscima.

Izvor: Agencije

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada