‘Slovo Gorčina’ nastavlja Makov san na obalama Bregave

U svom rodnom Stocu, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika Mehmedalija Mak Dizdar nema ni trg ni ulicu. U hercegovačkom gradiću na Bregavi uspomenu na njega, pored gradske biblioteke, baštine i čuvaju “Makova hiža”, muzej – galerija – kulturni centar, koju su osnovali članovi porodice u želji da ispune Makovu posljednju želju i simbolično ga vrate u rodni grad, te Festival “Slovo Gorčina”, koji duže od pet decenija oživljava djelo Maka Dizdara i jedinstveno kulturno-historijsko naslijeđe njegovog rodnog Stoca.

Riječ je o jednom od najstarijih festivala u Bosni i Hercegovini koji je nastao na ideji i naslijeđu Maka Dizdara, a koji je iz godine u godinu mjesto susreta brojnih umjetnika i umjetnica iz Bosne i Hercegovine, regije i svijeta posvećenih književnosti, poeziji, teatru, muzici i likovnoj umjetnosti.

Iako je njegova važnost za bosanskohercegovačku kulturnu scenu neupitna, toga su, čini se, svjesni tek članovi njegove porodice i nekolicina entuzijasta koji se iz godine u godinu “bore s vjetrenjačama” kako bi održali kontinuitet i kvalitet “Slova Gorčina” te kako Makov san u konačnici ne bi ostao nedosanjan.

Nikad bogatiji i raznovrsniji program

Izuzetak nije ni 51. izdanje Festivala “Slovo Gorčina” koje – uprkos nikad većim finansijskim problemima i uglavnom zatvorenim vratima institucija – donosi nikad bogatiji program.

Raznovrsni sadržaji iz oblasti književnosti, muzike, likovne umjetnosti i teatra publici će standardno biti predstavljeni posljednjeg vikenda u julu, od 29. do 31.

“Svake godine je izazovno organizirati festival zbog istih problema s kojima se susreću sve institucije i manifestacije iz područja kulture i umjetnosti. Nedostatak sistemskog finansiranja i neprepoznavanje događaja od važnosti za promociju bh. identiteta dovode nas u opasnost da svoje kulturno i historijsko naslijeđe prepustimo zaboravu”, kaže Dubravko Barbarić, član Upravnog odbora i predsjednik organizacionog odbora Festivala kulture “Slovo Gorčina”.

“Ovo je festival naslonjen na viziju idejnog tvorca Maka Dizdara, koji je vjerovao u sofisticiranu umjetnost svih formi, koji je istraživao korijene Bosne i Hercegovine i koji je bio uvjereni antifašista. Sve su to vrijednosti koje su danas ugrožene i zato je ovaj festival potreban da bude kvalitetniji, istaknutiji i prkosniji nego ikada prije”, dodaje Barbarić.

Gorčin Dizdar, počasni predsjednik Upravnog odbora Udruženja građana “Slovo Gorčina”, kaže da su zahvaljujući podršci privatnog sektora uspjeli prevazići “već tradicionalnu nezainteresiranost nadležnih institucija” za ovu značaju manifestaciju, ali i kulturu uopće.

“Nastavljamo razvijati Makov san u njegovom rodnom gradu na obalama Bregave i pozivamo ljubitelje književnosti i drugih umjetničkih disciplina da posjete neke od bogatih programa koje smo pripremili”, poručuje Dizdar.

Posljedice nemara nadležnih

No, kako to obično biva, iznalaženje finansijskih sredstava za održavanje festivala ne znači nužno i kraj izazova i organizacionih problema. Zbog neuobičajenog problema ekološke prirode u blizini Radimlje, malo je nedostajalo da ovaj festival prekine pedesetogodišnju tradiciju otvaranja na nekropoli stećaka Radimlja te čin svečanog otvaranja ovogodišnjeg izdanja izmjesti na drugu lokaciju.

Zbog alarmantnog higijensko-sanitarnog stanja neposredne okoline, koje je uzrokovano ispuštanjem otpadnih voda iz obližnje tvornice za preradu ribe, stanovnici obližnjih naselja protestovali su u više navrata, no konkretna akcija nadležnih je izostala sve do ove sedmice kada je – nakon pritiska stvorenog kroz medije – Federalna inspekcija naredila zatvaranje obližnje tvornice za preradu ribe, na taj način barem djelimično rješavajući problem.

“U skladu sa misijom i programskom orijentacijom rada našeg Udruženja, dužnost nam je kontinuirano informirati javnost o stanju spomenika kulturne baštine, prvenstveno u Stocu i njegovoj okolini”, kaže Vesna Pirija, članica Upravnog odbora Festivala kulture “Slovo Gorčina”.

Ističe da su loše prakse i nemaran odnos nadležnih organa u poslijeratnom periodu doveli do situacije da se na gotovo svim historijskim bitnim građevinama Stoca vide takve posljedice.

“Aktuelna situacija na Radimlji posljedica je izgradnje industrijske zone u neposrednoj blizini nekropole, na šta su upozoravale i nadležne institucije, ali i UNESCO. Pored u Evropi jedinstvenog, prahistorijskog nalazišta Badanj prije nekoliko godina formirana je deponija otpada, a ilirska gradina Daorson redovna je žrtva vandalskih napada”, navodi Pirija.

Dodaje da se čak i oni objekti koji su rekonstruirani iza rata, poput Šarića kuće / Galerije Branka Šotre, urušavaju zbog nepostojanja bilo kakvog oblika planskog održavanja, a cjelokupno korito rijeke Bregave ugroženo je ilegalnom gradnjom i nepostojanjem jasnih nadležnosti i efikasnih mehanizama čišćenja otpada.

“Stari Grad Vidoški najslikovitije pokazuje svu nemoć pravne države, budući da su na njemu, usprkos brojnim odlukama nadležnih organa, izvršeni graditeljski zahvati protivni svim propisima, koji pritom falsificiraju historiju i stvaraju tenzije među građanima Stoca (slučaj izgradnje križnog puta, višestruko medijski popraćen)”, kaže Pirija.

Stvaranje mikrosvijetova normalnosti

Izazovi s kojima se organizatori Festivala kulture “Slovo Gorčina” iz godine u godinu susreću vjerovatno na najbolji način ilustruju Sizifovu borbu entuzijastičnih pojedinaca za kulturu i kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine. Pozitivna stvar u cijeloj priči je volja i želja članova porodice i entuzijastičnih pojedinaca svjesnih važnosti očuvanja ostavštine jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjesnika.

Njihov entuzijazam i posvećenost veći su od svih prepreka, ma koliko one velike bile i ma koliko demotivirajuće bilo iz godine u godinu voditi donkihotovske borbe u cilju njihovog savladavanja. Zahvaljujući njihovom radu i zalaganju Makov san nastavlja da živi, baš kao i nada da će “Slovo Gorčina” jednog dana na bosanskohercegovačkoj i regionalnoj kulturnoj sceni uživati status koji zaslužuje te postati jedan od ključnih elemenata razvoja Stoca kao kulturnog i kulturno-turističkog centra.

“S obzirom da je u današnjoj Bosni i Hercegovini pojedincu gotovo nemoguće utjecati na promjenu sumorne društvene zbilje, spas vidim u stvaranju mikrosvijetova normalnosti kao što je ovo naše trodnevno druženje. Vjerujem da na taj način možemo stvoriti klice nekih budućih promjena”, kaže Dizdar.

“Dok god budem imao snage, nastavit ću djelovati na taj način, a drago mi je da se broj ljudi okupljenih oko ove plemenite ideje svake godine povećava. Nadam se da će se vremenom pojaviti neki novi mladi ljudi koji će nastaviti tradiciju ‘Slova’ i da će ovaj festival doživjeti i svoju stotu godišnjicu u nekom boljem i ljepšem Stocu i Bosni i Hercegovini”, zaključuje Dizdar.