Tisa – mjesto neobičnog fenomena

Rijeka Tisa svake godine, polovinom juna mjesto je neobičnog fenomena. Stotine insekata pod nazivom “Tiski cvijet” izlaze na površinu vode, pare se i uginu. Rijeka koja tada izgleda kao da je procvjetala, svake godine privlači turiste i ljubitelje prirode. Događaj poznat kao “cvjetanje Tise”.

Na evropskom kontinentu mogu se vidjeti samo tokom prve dvije sedmice juna, između šest i osam sati navečer, ako nema vjetra i kiše.

Mjesto riječnog susreta Kanjiže i Horgoša, nadomak srpsko-mađarske granice, najatraktivnija je lokacija za posmatranje fenomena cvjetanja Tise. Čaba Šargaj već godinama dovozi avanturiste baš tu. I svaki put dijeli njihovo oduševljenje.

„Meni najlepše, kad ljudi pogledaju ovo. I kad osete šta znači cvetanje Tise. To je meni najlepše. Kad dolaze iz Beograda tamo nema nigde. Samo vide na televiziji i novinama. Dolaze ljudi da pogledaju kako je to lepo. Baš su lepe kad lete i dolaze u brodić, dečaci ih uzmu, puste nazad, to je meni najlepše“, kazao je Čaba Šargaj, čamdžija.

Palingenia longicauda, strogo zaštićena, najveća vrsta vodenog cvijeta u Evropi, već je nestala iz Rajne, Dunava i rijeke Po u Italiji. Iako u ovom trenutku zbog visokog vodostaja, sobom nosi i otpad sa obala, Tisa je više u dodiru sa prirodom nego čovjekom. Zato je i dalje stanište Tiskog cvijeta.

Tiski cvijet – živi fosil

„Ovo je jedan fantastičan trenutak što čovek može uživo da vidi šta sve priroda čini da bi priroda opstala. Da bismo svi mi to videli i da naučimo šta znači život. Ovo je specifično samo za Tisu, i još što nam je prijatelj Antika rekao možda još na dva mesta u svetu da postoji, ali to ćemo mi ipak proveriti. Da mi to proverimo, a da mi kažemo samo da smo jedinstveni“, rekao je Janoš Čepilj, posjetilac.

Na dijelovima Jangcekjanga, Misisipija i Tise, ujedno i jedinstvena prilika za susret sa dalekom prošlošću planete Zemlje. Tiski cvijet je živi fosil. Potiče iz vremena od prije tristo miliona godina, i ostao je nepromijenjen do danas. 

„Ovi fascinantni insekti koji izgledaju kao plod čiste naučne fantastike, tri godine provode u hibernaciji u mulju i trenutak kada izlaze iznad površine reke, jedini je, a i poslednji trenutak kad se mogu videti, njihov“, javlja novinarka Jelena Glušac.

Za sobom će ostaviti uzdahe divljenja i opnu, iz koje se oslobađaju posljednji put. Živjet će nekoliko sati, najduže jedan dan.

„Pare se, i onda mužjaci crknu, naravno. To je jedan kratak život koji čeka tri godine u mulju i onda nekoliko sati traje. To je najlepše što može. Romantično je, fantastično, meni se to jako sviđa“, rekao je Antun Đerke, posjetilac.

Turisti, u ovom slučaju – avanturisti, ovakve prilike ne propuštaju.

Izvori: Al Jazeera