U Mostaru podijeljene i javne kuhinje
Nekada je u Mostaru radilo nekoliko firmi, koje su zapošljavale hiljade radnika, no danas je ta slika potpuno drugačija.
U Hercegovačko-neretvanskom kantonu (HNK) blizu 33.000 osoba, među njima najveći broj mladih, čeka posao, izvještava novinar Al Jazeere Sanel Kajan.
Situaciju dodatno usložnjava politička situacija, zbog koje nisu provedeni dugo najavljivani projekti, poput sanacije ruševina, otvaranja novih i pokretanja starih fabrika.
Mirjana Zovko svakodnevno dolazi na svoje radno mjesto u Javnom preduzeću Šume Herceg-Bosne u Mostaru. No, ona i njege kolege godinama žive bez plata i zdravstvenog osiguranja, čuvajući državnu imovinu. Kažu kako se neće odreći svojih prava.
„Šest i po godina smo bez plaće! Ne dajemo ostavke i nećemo je dati. Premda nas država kažnjava. Njima je očigledno dobro. Političari su se dobro uhljebili i sve ovo pokušavaju prikazati na nacionalnoj osnovi. Ne! Ja sam to kazala i ranije i ponavljam: Zar je bitno: kruh, hljeb, ‘ljeb?! Mi smo gladni“, kategorična je Zovko.
Ona je slala molbe za pomoć predstavnicima svih nivoa vlasti, ali, kako tvrdi, niko nije odgovorio na njihov poziv iz očaja.
„Nama je država vlasnik. Kao što vidite, ja i sve moje kolege dolazimo na posao. Nas je 19. Bilo nas je 20. Jedan je, nažalost, preminuo, jer nije imao uslove za liječenje“, kaže ova Mostarka.
Narodna i Pučka kuhinja
U međuvremenu, preživljavaju od pomoći porodice i rodbine.
U gradu koji je i 20 godina nakon rata pun ruševina, onih koji se obraćaju za pomoć javnim kuhinjama sve je više.
No, u Mostaru politika dijeli čak i njih. Postoje dvije kuhinje – Narodna i Pučka. Iako je 2006. postojala inicijativa za njihovim ujedinjenjem, to se nije desilo. Narodna kuhinja je prije mjesec dana imala 420 korisnika, a danas je taj broj već 465.
„Mnogo je ljudi koji ne rade, mnogo onih koji su u jako lošoj materijalnoj situaciji. Zahvaljujući dobrim ljudima, zahvaljujući donatorima, što iz grada Mostara, što ljudima koji su odavno otišli van granica naše domovine, ova kuhinja radi svaki dan“, govori Mevla Salčin iz Narodne kuhinje.
Mostarac Radovan Savić smatra kako je riječ o političkom problemu.
„Nije problem u narodu. Ovo radi politika. Razdjeljuju grad, koriste priliku, mešetare, rade šta hoće“, rekao je.
Preživljavanje iz kontejnera
I predstavnici Sindikata kažu da je narod doveden na rub očaja.
„U Mostaru kantonalna Vlada devet mjeseci nije održala sjednicu. Samo se čuju telefonom kada treba isplatiti plaće. A kada je spaljena zgrada Vlade sutradan su u hotelu održali sjednicu. Pa zar to nije apsurd?! Mjesecima se nisu mogli dogovoriti, a sada su svi složni“, ističe predsjednik Neovisne unije sindikata Federacije BiH Josip Milić.
„Zatim ova socijalna razlika – da neko ima 20.000 maraka plaću, a da neko, na drugoj strani, gleda kako će preživjeti iz kontejnera?! Bilo je samo pitanje dana kada će puknuti!“
Zbog iznimno loše situacije u gradu i državi danima se okupljaju nezadovoljni građani i traže bolje uslove življenja, javlja Al Jazeerin reporter i dodaje:
„U ukupnom nestabilnom ambijentu u Mostaru se politizira sve: kultura, ekonomija, zdravstvo. Zbog političkih opstrukcija i razmirica stranaka u ovom gradu zapeli su brojni projekti, koji će, posebno sada, teško biti provedeni.“
Izvor: Al Jazeera