Sudbina Vojvodine je zajednički život

Tokom protekle dvije sedmice, u nekoliko vojvođanskih mjesta dogodio se niz incidenata, uglavnom između mlađih pripadnika srpske i mađarske nacionalnosti. O ovim incidentima i položaju Mađara, najbrojnijoj manjinskoj etničkoj zajednici u Vojvodini, izvještava Nebojša Grabež.

Dok većina građana Subotice, Novog Sada, Temerina i Bečeja sa zebnjom gleda na međunacionalne incidente u svom okruženju, ima i onih koji smatraju da ih ne bi trebalo precjenjivati, jer su se, kako kažu, i ranije uglavnom dešavali pred izbore.

Zajednički život

“Mnogi koriste te nacionalne sukobe da bi došli do političke vlasti, tako da se u tom smislu zloupotrebljavaju ti sukobi”, kaže Mikloš Olajoš Nađ, stanovnik Kelebije.

Lideri Mađara u Vojvodini osuđuju incidente i zahtijevaju odlučniju reakciju policije, tužilaštva, ali i društva u cjelini.

“Neki u Vojvodini govore, iz raznih nacionalnih zajednica, da mi živimo jedni pored drugih, a ja sam protiv toga. Zajednička sudbina Vojvodine je zajednički život svih naših građana i svih nacionalnih zajednica”, ističe Šandor Egereši iz Saveza vojvođanskih Mađara.

Savez Vojvođanskih Mađara je najsnažnija manjinska stranka. Ima poslanike u parlamentima Srbije i Vojvodine, učestvuje u vlasti u  desetak lokalnih sredina.

U Vojvodini živi blizu 250.000 Mađara sa snažnom političkom infrastrukturom, nacionalnom sviješću i jasnom finansijskom podrškom matične domovine.

“Od devedesetih godina je građana mađarske nacionalnosti manje za 40 odsto. Razlog tome je s jedne strane asimilacija, a s druge strane – devedesetih godina odlazak jednog broja Mađara, koji su zbog pritisaka i odsustva želje da sudjeluju u ratovima, otišli prije svega u Mađarsku, a poslije i druge zemlje. I na koncu, mislim da su i ekonomski razlozi bili ti koji su pokrenuli jednu vrstu migracije”, navodi politički analitičar Tomislav Žigmanov..

Početkom devedesetih, Srbiju je napustio i poznati kompozitor Gabor Lenđel. Poslije 20 godina provedenih u Budimpešti, vratio se u Suboticu.

“Bez obzira da li je kriza ili ne, tamo ima dobrih predstava, tamo su pozorišta stalno puna, koncerti su stalno puni. Mladi imaju šansu da nastupaju po tim raznim kafićima, restoranima, po koncertnim salama. Mi nažalost ovde nemamo nijedan prostor gde može da se napravi koncert, sem gradske kuće gde se može napraviti klasična muzika i Hala sportova, koja prima pet hiljada ljudi. Nema uslova ni da se prikažu neki kvaliteti koji bi trebalo da se prikažu”, kaže Lenđel.

Posljednjih godina mladi Mađari se podstiču da studiraju u zemljama u kojima žive. Oba Mikloševa sina završila su fakultete u Vojvodini.  Iako žive samo četiri kilometra od granice, u ovoj porodici ne razmišljaju o mađarskim pasošima.

Obaveza države

“Svaki Mađar koji je do sada prešao u Mađarsku, često dobija etiketu –  jugomađar. Mislim da ova država svima nama tu treba da obezbedi mesto. Evo, moj mlađi sin je diplomirani agronom. Sad je završio master. On nema posla, nezaposlen je. Baš smo razgovarali da bi možda dobijanjem dvojnog državljanstva lakše dobio posao u EU-u. On ne želi to, želi tu da se zaposli, tu da radi i da ovoj zemlji bude na korist”, naglašava Mikloš Olajoš Nađ iz Kelebije.

Za dvije godine primjene Zakona o pojednostavljenom postupku sticanja mađarskog državljanstva, ovo pravo je ostvarilo blizu 28.000 stanovnika Vojvodine.

Izvor: Al Jazeera