Borba male Zoje s bolesti i propisima
Javnost Srbije nedavno je iznenadila vijest da je prvi put Republički fond za zdravstveno osiguranje optužen za uskraćivanje prava jednoj porodici da svoju teško oboljelu kćerku o trošku države liječi u inostranstvu.
Fond je uložio žalbu na presudu.
Do svoje treće godine Zoja Mirosavljević se ni po čemu nije razlikovala od vršnjaka – uveliko je pričala, trčala, radovala se igri s drugarima iz vrtića.
A onda, gotovo preko noći, Zojin i svijet njenih roditelja potpuno se promijenio.
Pojavili su se teški epileptični napadi, uslijedile su nebrojene posjete ljekarima.
‘Proglašavali nas paničarima’
“Prvo su nas proglašavali da smo panični roditelji, da ne brinemo, da se sa epilepsijom živi u 21. veku. Ja sam odmah videla da se nešto ozbiljnije dešava, jer to nije bila obična epilepsija”, kaže za Al Jazeeru njena majka Bojana Mirosavljević.
Zoja je ubrzo prestala govoriti, hodati, samostalno se hraniti.
Kako dvogodišnji pokušaji utvrđivanja dijagnoze nisu urodili plodom, sa Instituta za majku i dete u Beogradu upućena je u Republički fond za zdravstveno osiguranje.
“Imali smo preporuku i potpise i pečate doktora sa Instituta za majku i dete, koji su vrlo jasno rekli da ovde ne može da se uradi dijagnoza deteta i da se hitno dete upućuje u inostranstvo”, otkriva Bojana Mirosavljević.
Na presudu, koja podrazumijeva refundaciju troškova liječenja u visini od blizu 5.900 eura, podnijeta je žalba.
No, zeleno svjetlo Fonda Mirosavljevići nisu dobili.
Vremena za gubljenje više nije bilo, pa su o svom trošku otputovali u London, u jednu od malobrojnih klinika u Evropi, koja je mogla Zoji postaviti dijagnozu.
Otkriveno je da boluje od Batenove bolesti, rijetkog i smrtonosnog neurološkog oboljenja. Po povratku u Srbiju, Zojini roditelji podnijeli su tužbu protiv Fonda.
Nakon tri godine stigla je prvostepena presuda suda.
“Presuda kaže vrlo jasno da je Republički fond protivzakonito oduzeo Zoji pravo na lečenje i dijagnozu, jer se dijagnoza smatra procesom lečenja”, kaže Zojina majka.
Na presudu, koja podrazumijeva refundaciju troškova liječenja u visini od blizu 5.900 eura, podnijeta je žalba.
“Ne želeći da komentarišu ovaj slučaj, u Fondu nam je rečeno da se procedura za slanje pacijenata u inostranstvo o trošku te institucije striktno poštuje”, javlja dopisnica Al Jazeere iz Beograda Anne Marie Ćurčić.
“Pacijent mora da ima mišljenje ustanove u kojoj se lečio i stav struke, tima lekara koji su pacijenta lečili, da su sve metode ovde iscrpljene”, kaže prezimenjakinja Zojine porodice, Sanja Mirosavljević iz Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
Zahtjev se, kažu, onda razmatra po hitnom postupku.
Odluka Apelacionog suda
“Nije ni poenta priče da se pacijentu odobri lečenje u inostranstvu, a da ga posle birokratija, giljotina propisa, onemogući da tamo negde dobije neophodnu medicinsku pomoć”, dodaje Sanja Mirosavljević.
Tokom prošle godine na adresu Fonda stiglo je 337 zahtjeva za liječenje u inostranstvu. Na 222 odgovoreno je pozitivno, osam je odbijeno, ostali su u postupku.
Istovremeno je otvoren i poseban fond za liječenje rijetkih bolesti, poput Batenove, koji ove godine raspolaže s nešto više od milion eura.
Troškovi liječenja samo te bolesti mjesečno dostižu i do 1.000 eura. Za sada nije poznato kako će sredstva posebnog fonda biti raspodijeljena.
A o tome da li je Zoja Mirosavljević, koja je već četiri godine potpuno nepokretna, bila žrtva giljotine propisa ili je nešto drugo u pitanju ponovo će odlučivati sud, ovaj put apelacioni.
Izvor: Al Jazeera