Raniji slučajevi u kojima su izraelski političari izbjegli evropske sudove

U koraku bez presedana, Međunarodni krivični sud (ICC) izdao je naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta pod optužbama za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i korištenje izgladnjivanja kao oružja u Pojasu Gaze.

Nalog za hapšenje ICC je izdao i za vođom Hamasa Ibrahimom al-Masrijem.

Ovi nalozi uslijedili su po završetku istrage koju je sud pokrenuo u novembru nakon što je pet zemalja podnijelo zahtjev za istragu dešavanja i posljedica izraelskog rata protiv Gaze, koji traje više od 400 dana.

Prema uobičajenim procedurama, izdavanje naloga za hapšenje prati obrazloženje sudske odluke, a države članice ICC-a i Vijeća sigurnosti pozivaju se da pomognu u provođenju tih naloga. Objavljuju se podaci o traženoj osobi, razlog potjere za njom i lokacije na kojima se pretpostavlja da se nalazi.

Teoretski, oni protiv kojih su izdati nalozi za hapšenje ne mogu putovati u 124 države potpisnice osnivačkog dokumenta ovog suda niti preći njihov zračni prostor. Međutim, svaka država ima pravo da, putem svojih sigurnosnih organa, odluči hoće li uhapsiti te osobe ili ne jer sud ne raspolaže mehanizmima za hapšenje.

U izvještaju je objašnjeno da prva stavka Člana 89. sudskog zakona propisuje obavezu država potpisnica da se odazovu zahtjevu za hapšenje i izručenje, dok Član 27. propisuje da se ne uzima u obzir službeni status prilikom primjene postupaka hapšenja i izručenja. Međutim, ove odredbe odnose se samo na države članice suda.

Slični slučajevi

Historija je svjedočila sličnim slučajevima. U martu 2009. godine ICC je izdao nalog za hapšenje tadašnjeg sudanskog predsjednika Omara al-Bashira, ali su afričke države potpisnice Rimskog statuta odbile da ga uhapse prilikom njegove posjete tim državama. U martu 2023. godine izdat je nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina zbog rata u Ukrajini, nakon čega je on, bez posljedica, posjetio Mongoliju, članicu ICC-a, početkom septembra ove godine.

Izraelski zvaničnici su se ranije, također, suočavali s pravnim postupcima u Evropi.

U Belgiji je 1993. godine donesen Zakon o humanitarnoj jurisdikciji koji dozvoljava procesuiranje stranih zvaničnika zbog kršenja ljudskih prava izvan te države, a sredinom 2001. godine prihvaćena je tužba koju su podnijeli preživjeli masakra u Sabri i Schatili. Riječ je o zločinu koji su počinili proizraelski ekstremisti nad palestinskim stanovništvom u izbjegličkim logorima Sabra i Schatila u južnom Bejrutu između 16. i 18. septemba 1982. Milicija Phalange, koju podržava Izrael, ubila je između 2000 i 3500 palestinskih izbjeglica i libanskih civila u dva dana.

Godine 2002. belgijski je sud odbacio tužbu koju su podnijeli deseci preživjelih Sabre i Shatile protiv Ariela Sharona, bivšeg izraelskog premijera, na temelju toga što on nije bio prisutan na sudu, unatoč zakonu iz 1993, koji je dopustio Belgiji da sudi strancima za ratne zločine počinjene u inozemstvu.

Britanski sud je u decembru 2009. godine izdao nalog za hapšenje bivše izraelske ministrice vanjskih poslova Tzipi Livni pod optužbom za ratne zločine tokom napada na Gazu 2008 – 2009. Iako je posjetila London u ljeto 2016. godine, diplomatski kontakti iz Tel Aviva uspjeli su njenu posjetu pretvoriti iz privatne u službenu, što ju je spasilo od procesuiranja.