Fotogalerije
Raseljena turska porodica: Strah da će morati napustiti šator nakon izbora
Suzeri su se nadali da će imati vlastiti dom prije izbora.
Pišu: Stefania D'Ignoti i Carola Cappellari
U Turskoj će se za dvije sedmice održati drugi krug izbora za predsjednika, a ljudi iz zemljotresom pogođenih područja koji su još raseljeni i žive u šatorskim naseljima kažu da su proveli “najdužu noć” u protekle dvije decenije.
Zbijene zajedno, gledajući rezultate izbora uživo onako kako su bili u prilici – neki nervozno gledajući u telefon, drugi povirujući kroz šator u komšijinu improvizovanu TV stanicu – hiljade su držale dah cijelu noć.
Nisu zamišljali da će bjesomučno čekanje trajati još duže, do rane večeri narednog dana, kada je konačno potvrđeno da će se održati drugi krug izbora.
Više od tri miliona ljudi na jugoistoku Turske raseljeno je nakon što je zemljotres magnitude 7,8 usmrtio više od 50.000 ljudi 6. februara. Hiljade još žive u šatorima i morali su prevazići dodatne izazove da bi glasali.
U Gaziantepu, u kojem je više od 3.000 ljudi izgubilo živote, a hiljade su ostale bez doma, Ozlem Suzer (39), njen muž Abbas (49) i njihove kćerke Fatma (15) i Asel (sedam mjeseci), protekla tri mjeseca žive u šatoru koji im je osigurala turska Organizacija za upravljanje katastrofama i vanrednim situacijama (AFAD). Kao pristalice vlade tokom proteklih godina, kažu da je zemljotres promijenio njihove političke perspektive.
“Sada smo izbjeglice u vlastitoj državi. Smatramo da nismo imali dovoljno podrške tokom ovog perioda”, kaže Ozlemin muž, dok sjedi na podu porodičnog šatora.
Na dan kada se rodila beba, Abbas je izgubio posao vozača u turskoj ekonomskoj krizi koja se pogoršava. Potom se desio zemljotres.
Njihova stara kuća u gradskom naselju Yukaribayir u takvom je stanju da se opasno vratiti u nju. Pokušali su potražiti novu kuću, ali je stanarina vrtoglavo porasla i nisu mogli priuštiti kupiti novi namještaj.
Za razliku od većine birača u teže pogođenim pokrajinama kao što su Hatay ili Kahramanmaras, Suzeri su uspjeli glasati. No, nadali su se da će izbori biti odgođeni dok preživjeli poput njih trajnije ne riješe pitanje smještaja.
“Naš svakodnevni život nije uobičajen u ovom trenutku, nismo u stanju razmišljati o budućnosti dugoročno”, priča Abbas. Uprkos tome, rano ujutro 14. maja, zamolili su komšije da im pripaze šator dok ih nema i otišli su do najbližeg biračkog mjesta.
Na prošlim izborima održanim 2018. odlučili su ne glasati jer su mislili da neće napraviti nikakvu razliku. Ali zemljotres ih je motivisao da odu.
“Ne mislim da će se išta promijeniti sa izborima, jer smo izgubili svu nadu u bilo kojeg političara, ali promjena je potrebna”, kaže Ozlem.
Nevezano za rezultate, najveći strah im je da će šatorsko naselje biti rasformirano nedugo nakon izbora, pa se nadaju da će im drugi krug izbora dati još najmanje dvije sedmice sigurnosti.
Iako se prvobitno mislilo da će zemljotres preokrenuti situaciju u vezi izbora, većina preživjelih je glasala za aktuelnu vladu, uprkos prvobitnim kritikama koje su joj upućene po pitanju načina na koji je upravljala krizom.
Na svježem proljetnom povjetarcu u gradu u kojem je nastala baklava, Suzeri su ostali budni cijelu noć, iz straha da bi moglo izbiti nasilje u svakom trenutku. Osjećajući se nezaštićeno bez pravog doma, proveli su najmračnije sate noći grleći se na otvorenom u parku Masal.
