S vremena na vrijeme, već godinama pa i desetljećima, u rubnim gradskim kvartovima Zagreba mogu se vidjeti divlje svinje. Ovisno o raspoloženjima građana spram komunalne vlasti, koja se potom reflektiraju na gradsku političku scenu, a zatim i na medije, povremeni dolasci veprova u grad senzacionalistički variraju u naslovima: od toga da divlje životinje “šetaju gradom” gotovo kao turisti, pa do toga da “haraju”, “pustoše”, “siju strah” i “divljaju” poput kakvih barbara.
Proteklih tjedana i mjeseci naročito su zaredale posjete tih papkara hrvatskoj metropoli. A u metropoli, ustrašeni građani glasove dižu i bune se: da je to strašno i opasno, da je sramota i da netko mora odgovarati zbog najezde divljih svinja. Nije, međutim, zabilježeno da je u tim zagrebačkim veprijadama još itko stradao, izuzev jednoga psa, vučjaka, kojemu je, kako kaže izvor vijesti, divlja svinja “oderala kožu”. Doduše, o istom slučaju, koji se dogodio u aleji Parka Maksimir, svoje su rekli i stručniji ljudi objasnivši da je svinja reagirala instinktivno, obrambeno, ali borbeno, vidjevši u vučjaku njegova dalekog rođaka, a svoga predatora – vuka. I da je kriv vlasnik njemačkog ovčara jer ga nije vodio na povodcu.
Divlje svinje sve češće silaze u grad s obronaka Medvednice, brda u čijem naručju leži Zagreb. Hodaju ulicama, obično – iz straha, a možda i obzira prema ljudima – kasno noću i rano ujutro, tražeći hranu koje sve manje ima na poprilično ogoljenoj zagrebačkoj gori nakon velike sječe stabala. Kao i većina zvijeri, divlja svinja više je plašljiva, nego agresivna životinja, a agresivnom će postati ako čovjek (ili druga životinja, poput psa) bude takav prema njoj. Znamo da ta vrsta agresije najčešće proizlazi iz obostranog straha, a često nije strana ni čovjeku u susretu s drugim, nepoznatim ljudima.
Zvijeri u urbanim džunglama
Sve u svemu, velika se buka podigla u Zagrebu oko navale divljih svinja u grad. Pritom, kako su primijetili mnogi u komentarima na društvenim mrežama – dok Zagrepčani obuzeti uvjerenjem kako zvijer mora biti posebno drska da bi došla u glavni grad (bit će, po njima, znade vepar za teritorijalno-administrativni ustroj Hrvatske) zdvajaju zbog krda divljih svinja, barem tucet takvih vijesti objavljen je unatrag godinu-dvije i iz drugih gradova. Viđane su divlje svinje i u Rijeci, Puli, Dubrovniku, Karlovcu, Križevcima, Sinju, Rovinju te još nekim većim i manjim gradovima. Štoviše, divlje svinje “šeću” i Berlinom, Rimom i Bečom. Prije nekoliko godina pisalo se kako je britanskog ambasadora u Beču, dok je šetao jednim gradskim parkom, poganjao vepar. Gotovo da nema grada i većeg i urbanijeg od Zagreba u kojemu razne zvijeri tumaraju ulicama i prilagođavaju se (su)životu s ljudima u njihovim staništu, u urbanim džunglama. Pojava je rezultirala i pojmom “urbane divlje životinje”.
U Zagrebu se povremeno pojavljivanje divljih svinja nameće kao političko pitanje. Javni je narativ da divlje svinje, kao neki barbari, nasrću na red, mir i spokoj glavnoga grada, ulazeći u prostor gdje im nije mjesto. Mnogi građani su u strahu, naročito kada čuju i pročitaju da su divlje svinje viđene na školskim i dječjim igralištima. Opozicija u gradskoj skupštini dobrodošlo iskorištava taj strah za još žešću kritiku gradske vlasti koja se na nizu problema pokazuje nesnalažljivom i nevještom odgovoriti na izazove dvadesetogodišnje ostavštine prethodne vlasti pokojnog gradonačelnika Milana Bandića.
Životinje stjerane u kut
Gradsku vlast proziva se za konfuznu politiku zbrinjavanja otpada zbog čega su dijelovi Zagreba zatrpani smećem i biootpadom koje vjerojatno privlači divlje svinje na „gozbu“. Također je, kažu, i ljetos nepokošena trava u mnogim dijelovima grada privukla divljač. Šumare se, pak, proziva da su bez puno suvislih objašnjenja raskrčili velike dijelove šuma na Medvednici ponad Zagreba ostavljajući divlje svinje na čistini. A lovce se proziva da su zanemarili svoje dužnosti slabo hraneći i prihranjujući divlje životinje u njihovim staništima uokolo grada. Vjerojatno od svega ovoga treba uzeti, ali i oduzeti ponešto da bi se dokučila priča o dolasku divljih svinja u napučene gradske kvartove.
Po svemu sudeći, poanta je prostoru koji sve više dijele i životinje i ljudi. Poput pravih barbara, ljudi su ti koji su ušli u tuđa, životinjska staništa, urbanizirajući i navodno civilizirajući prostor oko sebe šireći mu granice, često bez plana i obzira.
Životinje su stjerane u kut. Ponekad se pojave u gradu i ne “šetaju” jer nisu turisti u razgledavanju i ne “lutaju” jer dobro znaju što žele: hranu. Možda i blizinu ljudi. S druge strane, gradovi su puni pripitomljenih zvijeri – mačaka i pasa, koji su praktički već postali ravnopravni s ljudima u pravima. U Zagrebu se, recimo, uskoro organizira Festivala pasa svih rasa, prvi takav.
Ljudi u šumu donose gradsku vrevu
Divlje svinje su nepoželjne u gradu, smatraju se ružnima i opasnima, iako stručnjaci i lovci tvrde da nije baš tako – da su plahe, oprezne i iznimno inteligentne. Njih nitko neće pripitomiti niti im festival napraviti, ali će dobro poslužiti kao sredstvo u političkoj borbi, kao i medijima za klikabilno sijanje straha.
Malotko će se u svoj toj frci i panici sjetiti i podsjetiti da su puno više napada na ljude, opasnijih po zdravlje i život, izveli pripitomljeni psi, a ne divlje svinje.
Kada je proljetos medvjed “prošetao” sarajevskim naseljem Vratnik, rekoše nadležni da medvjedi uobičajeno ne dolaze u gradsku vrevu među ljude. Ali ljudi gradsku vrevu sve više donose u šumu. Može se obrnuti priča, pa reći da i sarajevski medvjed i zagrebački veprovi i ostala divljač po velikim gradovima dolaze tamo iz protesta, skrenuti pažnju ljudima da ulaze u njihove šume i polja, čineći isto ono za što njih osuđuju – pustošeći, harajući i sijući strah.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.