Preporuka za planinarski vikend: Širokim grebenom po najljepši pogled sa Prenja

Velika Kapa pruža prelijepe poglede u svako doba godine, a konfiguracija ga čini jednom od sigurnijih vrhova čak i zimi.

Pogled na panoramu Prenja sa puta na Veliku Kapu (Zehrudin Isaković)

Kao što je široj planinarskoj javnosti poznato, Prenj je jedna od naših najraskošnijih, najviših i najljepših planina. Takvim ga čine njegove čarobne doline, visoravni, te brojni vrhovi, od kojih čak 14 njih doseže visinu preko 2.000 metara. Jedan od tih prenjskih „dvotisućnjaka“ je i Velika Kapa (2.004 metra nadmorske visine), koja je prijedlog za ovaj planinarski vikend.

Za vikend koji je pred nama najavljeno je vedro i srazmjerno toplo vrijeme. Možemo se odvažiti za zimski uspon na neki od visokih vrhova. Veliku Kapu smo odabrali radi ljepote, ali i činjenice da je njena konfiguracija čini jednom od sigurnijih vrhova. Pristup je blag i gotovo da i nema opasnosti od snježnih lavina.

Raznolikost i neponovljive vizure Prenja nikoga ne ostavljaju ravnodušnim (Zehrudin Isaković)

Preporučujem da uspon bude dvodnevni – prvi dan predviđa hodanje oko 17 kilometara do planinarske kuće Rapti, a drugi dan slijedi uspon na sam vrh i povratak u dolinu.

Tura Bijela – Rapti – Velika Kapa

PRISTUP

Iz Konjica se vozimo asfaltnom cestom prema Boračkom jezeru. Na samom izlazu iz prigradskog dijela, također asfaltiranim putem, odvajamo se desno za dolinu Bijela, kojom se niže više manjih zaselaka. Na kraju svih zaselaka parkiramo.

U ljetnim uvjetima, možemo nastaviti dalje lošim makadamskim putem narednih 17 kilometara do lokacije Rapti. Na samom putu je putokaz za odvojak lijevo prema Raptima, a dalje se može nastaviti  u samu dolinu Tisovice, gdje je moguće doći isključivo terenskim 4×4 vozilom.

Budući da je zima, te makadam prekrivena snijegom i ledom, start naše ture bit će u selu Bijela.

OPIS

Prvi dan je orijentacijski vrlo lagan. Zapravo sve vrijeme krećemo se širokim šumskim putem. Kako se uspinjemo, pogled će nam se širiti, ponajviše prema unutrašnjosti Prenja, a posebno je lijep pogled na Osobac. Sam planinarski dom Rapti je udoban, ima pripremljena drva, a za smještaj ćete se morati najaviti Planinarskom društvu Borašnica iz Konjica.

Drugi dan je uspon na sam vrh.

Pogled na Osobac, preko doline Bijele

Turu počinjemo od planinarskog doma, odakle je optički vidljiv i naš cilj. Krećemo se markiranim putem nekoliko stotina metara širokim makadamskim putem, da bi se uskoro odvojili desno u šumu, kroz koju se krećemo narednih dvadesetak minuta. Izlazak na otvorene livade praćen je postepenim otvaranjem vidika, u ljetnim uvjetima velikim staništima planinskog bilja i ugodnim planinarenjem bez teških prepreka na putu. U zimskim uvjetima to su snježna polja kroz koja se lako probijamo logičnim blagim usponom ravno prema jugu.

U narednih 45 minuta planinarenje je vrlo lijepo, povremeno kroz staništa klekovine, sa intenzivnim mirisima hercegovačkog (mediteranskog) bilja.

Izlazak na sam greben (jedan sat od starta) prenjske Bjelašnice (dugački greben koji kulminira vrhom Velika Kapa), popraćen je spektakularnim pogledom na masiv Prenja, posebno Cetinu, a desno od nje, ravno preko Neretve, kao na dlanu ispružila se Čvrsnica.

Narednih sat i po put se nastavlja širokim grebenom (orijentisanim sjeverozapad – jugoistok), markiranom stazom na sam vrh Velike kape. Planinarenje ovim grebenom je jedan od najvećih užitaka koje u planinama možete imati. Lagano se krećući, na desnu stranu, preko doline Tisovice, vidik se pruža prema prenjskim gorostasima (slijeva): Otiš, Zelena glava, Vjetrena brda, Erać, Lupoglav, Kerać, Veliki Prenj, Cetina…

Autor na grebenu konjičke Bjelašnice, na putu prema Velikoj Kapi

Snijeg sa grebena je obično opuhan, zbog jakih vjetrova koji pušu ovim koridorom. Nemojte se iznenaditi čvrstoj ledenoj kori na kojoj je preporučljivo upotrijebiti dereze.

Prizori od kojih zastaje dah

Dakle, na ovom grebenu, ovisno o godišnjem dobu, imat ćemo zimske alpske vizure, ili proljetnu snježnu prošaricu, ili, pak, tople jesenje boje, čija će nas ljepota nositi do samog vrha. Sada, u martu, sačekat će vas svjetlucava niska ledenih vrhova. Prizor od kojeg zastaje dah.

A za pogled sa vrha Velike Kape prema dolini konjičke Bijele (1.500 metara duboko), malo je reći da očarava. Ta dubina ulijeva poštovanje. A ravno preko Bijele je Osobac – samostojni vrh, čijim sjeverozapadnim grebenom vodi jedna od najvećih ferata na Balkanu – čak 1.300 metara dužine i 700 metara visinske razlike. Sa vrha se dobro uočava i Sivadije – također vrlo zanimljiv segment Prenja, čija raznolikost i neponovljiva plastika nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Vratiti se možemo istim putem, što je i najlakša varijanta.

Moguće je nastaviti jednim od puteva prema unutrašnjosti Prenja.

Pogled sa vrha Velike Kape prema centralnom dijelu Prenja

Na sat vremena od vrha možemo doći do bivka Vrutak (za ključ je potrebno obratiti se PD Borašnica iz Konjica), koji je potencijalno odlično ishodište za brojne uspone.

Sa vrha do planinarske kuće (otvorenog tipa) na Jezercu potrebno je sat i 45 minuta.

Preporučujem kretanja pomoću krplji ili upotrebu turnih skija, a sam završni uspon je malo strmiji, pa je moguće da budu potrebne dereze.

***

vrijeme: Bijela – Rapti 4-5 sati, Rapti – Velika Kapa 3,5 sata, povratak na Rapte dva sata, Rapti – Bijela 3,5 sata, ukupno 13-14 sati

visina ishodišta: 550 metara, visina vrha: 2.004 metra, visinska razlika: 1.454 metra.

Izvor: Al Jazeera

Reklama