Mnogi planinari vole hodati širokim prostranim livadama i šumama, gdje mogu naći svježe gljive ili ukusne jagode i maline. Neki, opet, uživaju penjući se na strme šiljate vrhove, dok se njihova ljepota umnožava na površini planinskih jezera. Najmanji je broj onih, ali ih ima, koji se posvete alpinizmu, pa su planine sa velikim stjenovitim zidovima prostor njihovog izbora.
Malo je planina koje mogu pomiriti sve te ukuse. A Zelengora je jedna od njih. Ova planina ima i prelijepa jezera i šume i zelene livade i stijene čije su litice omiljeno obitavalište gracioznih divokoza.
Dio Zelengore pripada Nacionalnom parku Sutjeska. Stroge regule pogoduju očuvanju prirode, pa možemo sa zadovoljstvom konstatirati da je Zelengora planina sa velikim šumskim prostranstvima, sa bogatim fondom faune i flore.
Zelengora je živa planina. Na njenim livadama svoja stada ovaca i krava napasaju brojni stočari, pa ovdje možete uživati u mesnim i mliječnim delicijama. A za desert pojesti svježe borovnice.
Jednom godišnje, obično negdje u julu, na Tjentištu – između Zelengore i Maglića – organizira se i OK Fest, kada najbolje rock grupe iz regije slave ljepotu ovih prostora, dok zvuci njihovih pjesama odjekuju čarobnim ambijentom.
Ako bih je u najkraćem morao okarakterizirati, za Zelengoru bih rekao da je to planina u koju se možete zaljubiti… što se i meni dogodilo.
Tura je Orlovačko jezero – Bregoč (2.014 metara).
Dva pristupa
Moguća su dva pristupa makadamskim putevima do Orlovačkog jezera. Prvi je sa Čemernog, gdje skrenemo makadamskim putem prema Zelengori, tj prema samom jezeru. Ovaj je makadam povremeno vrlo loš, pa se preporučuje upotreba terenskog vozila.
Druga varijanta je iz Sarajeva preko Kalinovika i sela Jelašca, što je sa stanovišta kvalitete puta, bolja varijanta, pa je preporučujem.
Opis puta
Sa Orlovačkog jezera, isprva prema jugu, markiranim putem prema Bregoču, staza vodi preko otvorenih zelenih livada. Umjerenog je nagiba sa ugodnim zelenim tepihom pod nogama. Sve vrijeme prolazimo kroz polja divljih borovnica, koje su vrlo ukusne i zdrave, pa nemojte oklijevati da ih konzumirate.
Posljednjih stotinjak metara uspona (ukupno četiri kilometra od jezera) je strmije, ali uskoro bivamo nagrađeni ugodnim odmorom na vrhu.
Svuda okolo su vrhovi sa oko 2.000 metara visine – Volujak, Bioč, Maglić, Durmitor, zelenim tepihom zastrti, a šarenim cvijećem ukrašeni. U proljeće tu su i snježne krpe, u jesen prasak boja, a zimi nepregledna bjelina koja ispunjava zjenice oka.
Preporučuje se i uspon na Kozje strane (2.013 mnv), koji je još jedan (i jedini) zelengorski vrh preko 2.000 metara, a nalazi se u neposrednoj blizini Bregoča (45 minuta).
Visina ishodišta je 1.447, a vrha 2.014 metara, dok je visinska razlika 567 metara.
Vrijeme potrebno za put Orlovačko jezero – Bregoč je dva sata, a povratak traje sat i po.