Nije prvi put da se pred kraj školske godine, reprizno, poslije nekoliko godina ćutanja i mirovanja u školama zaprime dojave o postavljenim bombama. Nekako je to postao i globalni trend. Poslije se dokaže da su lažne, da su iza toga već ranije u srednjim školama čak krila i grupa pojedinih učenika i učenica. Sve je to rađeno zbog teatrologije i bijega od testova.
I nije nimalo smiješno, naprotiv.
I svaki pokušavaj opravdavanja lažne dojave o bombama u školama ili bilo gdje drugo, mora biti osuđen na propast. Kao što mora i uslijediti kazna, takva, da nikome više takvo nešto ne padne na pamet.
Zamislite cijelu pometnju koju takva glupost uradi!
Zamislite evakauciju desetina i stotina školskih zgrada, osjećaja nastavnog osoblja, zebnje roditelja makar bili ubijeđeni da je dojava lažna, policije koja mora doći i pregledati objekat. Jer, koliko god vjerovali kako je dojava lažna, iskrsnu slike škola, na primjer po Americi, i stradanja učenika. S ovim nema šale.
Takve stvari moraju naići na rigorozne, drastične mjere.
Dakle, prijetnje ne treba doživljavati kao šalu i humor. Motivi za prijetnju bombom su raznoliki. Nekome je to način da privuče pažnju, ili to može biti i ljutnja, manipulacija, agresija, mržnja i devalvacija. A, to nije bezazleno.
Neko na ovaj način želi da pokaže svemoć, često iza toga se stihijski krije i psihotično iskrivljenje ideologija, osveta. Može tih motiva biti i još mnogo više. Svi su raznoliki ali prijetnje bombom su itekako spekulativne. Ali, ako se ponove to može izazvati još veći strah kod djece.
Strah na licima
Jučer, pri izlasku iz škole pogled mi se zadržao doista na jednoj uplašenoj djevojčici u dobi od deset godina. Druga, iako i sama uplašena, pokušala ju je ohrabriti, smiriti je, govoreći joj – jeste ovo čudno, ali ne plaši se toliko, pobogu.
Na licu doista im se mogao vidjeti strah, dok su čekale da po njih dođu roditelji. Za učenike starijeg uzrasta, oslobađanje od testova iz pojedinih predmeta je to samo odgađanje obaveze koja će ipak doći.
Vidjela sam roditelje, bili su uznemireni. Taman, što su donekle odahnuli od COVID-19 i brige za zdravlje svoje djece, opet briga, zbog prijetnje bombom.
I zakon i ljudski razum nalažu da svaku prijetnju treba shvatiti ozbiljno i djelovati odmah. Tu se jednostavno ne ostavlja prostor bilo kakvom riziku. Nadoknada izgubljenih časova je najmanji problem.
Nikada se ne smije zakazati
Prijetnja bombom nije baš uvjek šala sa Baščaršije. Uvijek se posrijedi svake prijave, nešto i krije. Ozbijnost prijetnje bombom je očigledna zbog mogućnosti širokog razaranja koje može izazvati bomba, koja je u usporedbi s drugim oružjem reprizno obično uvjek usmjerena na određene ciljeve. Pa, i kad je prijetnja bombom lažna, uvjek se računa da možda i prava postoji.
Društvo nikada ne treba da zanemari i brzo zaboravi prijetnju, naprotiv, mora biti na oprezu i poduzeti na vrijeme reakciju zbog života svakog djeteta. Tu ne smije nikada zakazati. Ni danas, niti bilo kad!
Na potezu su i roditelji.
Oni su početak svega, porodica je temelj. Nadam se da je svaki roditelj ili staratelj sjeo s djecom, kako bi razgovarali o lažnim dojavama, koliko su opasne, i kakve posljedice mogu donijeti. Tu se ključ uspjeha da se više nikada ne dogode. A, onda u školama, policiji…