Trideset milijuna jaja. I 1700 tona šunke. Toliko se, naime, procjenjuje da će pojesti građani Hrvatske za vrijeme uskrsnih praznika. Pozabavimo li se još malo tom gastrostatistikom, građanin Hrvatske u prosjeku će, u vrijeme najvećeg kršćanskog praznika, konzumirati sedam i pol kuhanih jaja i gotovo pola kilograma šunke. Statistika je to po glavi stanovnika pa će mimo nje, stvarnom životu, neki pojesti i tucet jaja i kilogram i pol šunke, a neki mrvice sa stola. Ne da oni ne bi htjeli, nego ih sve teža stvarnost i silna poskupljenja tjeraju na to.
Osam od deset hrvatskih građana planira napraviti tradicionalni uskrsni ručak ili doručak, kažu rezultati ankete jedne potrošačke udruge. No sada ih je 78 posto u odnosu na 83 posto koliko ih je tradicionalni uskrsni doručak pripremilo lani. A čak 12 posto građana – govori ista anketa – ove godine je odlučilo štedjeti prilikom uskrsne kupovine: 66,5 posto u odnosu na 54,3 posto prošle godine.
Forenzika blagdanskih trpeza
I tako, iz godine u godinu, Uskrs, ta najveća kršćanska svetkovina kojom se slavi uskrsnuće Isusa Krista, u hrvatskom javnom prostoru većinom biva sveden na ekonomsku i socijalnu dimenziju. Isto je – zapravo još drastičnije – i s Božićem. Danima i tjednima uoči dva najveća kršćanska praznika rade se temeljita vještačenja blagdanskih trpeza, forenzički se istražuju potrošačke košarice i obavljaju očevidi prehrambenih navika građana. Čega će se tko odreći u pokorničkoj Korizmi, kakva će riba biti na stolu na isposnički Veliki Petak – skupi bakalar, jeftiniji oslić ili možda sirotinjske papaline – te hoće li na sam blagdan trpeza trpjeti samo šunku u tradicionalnoj kombinaciji s mladim lukom, rotkvicama i kuhanim jajima ili izdašniju varijantu s janjetinom, prasetinom, možda i puricom s mlincima?
Još dojučer bi rekli ”Bolje da umre selo, nego običaji” jer se svake godine ponavlja isti repertoar analiza jelovnika i proste konzumerske matematike koja ljude tjera u dublji minus na njihovim računima. Uskrs (i Božić) dođu kao ogledni primjeri aktualnog životnog standarda. Uvijek se reprizira potrošačka histerija s uvijek istim grozničavim trčanjem po supermarketima u potrazi za bakalarom, šunkom te čokoladnim jajima i zečevima. I onda se taj uskrsni scenarij sa svojim specifičnim sadržajima ponovi pred Božić, a božićni pred Uskrs.
Nekoć se slavilo odmjerenije
Imam već godina, a time i povlasticu sjećanja na uskrse i božiće u ona “mračna” komunistička vremena, ali i ono konzumeristički još nevino doba devedesetih. Onomad se slavilo diskretnije i odmjerenije (moralo se), usudim se reći – i iskrenije, a blagovalo skromnije i jednostavnije, a također se usudim reći – i ukusnije. Danas imamo svojevrsni diktat bezličnog izobilja koje se nudi kao ”šarenilo ponude”, nametnutu potrebu za pukim gomilanjem namirnica i novostvorenih običaja. Komercijalizacija tih dvaju kršćanskih praznika mnogočemu suvišnome dodaje pridjev ”uskrsni” ili ”božićni”. Od hrane i sajmova, do igračaka i televizijske zabave. S tim da je Božić po toj naravi mnogo razmetljiviji, Uskrs se još ipak drži kao skromniji. Uostalom, u vazmenom trodnevlju obilježava se i Isusova muka i smrt pa se već time sugerira obzirnije i umjerenije slavlje od onog božićnoga.
Ove godine opet imamo problem. Pretprošle godine, a dijelom i prošle Uskrs je proslavljen u lockdownu zbog pandemije COVID-19. Sada je, po svemu sudeći, pandemija na izdisaju, ali ankete spomenute na početku, kažu da se Uskrs slavi skromnije zbog krize, podivljalih cijena kao posljedice pandemijskih zatvaranja i rata u Ukrajini, odnosno sankcija nametnutih Rusiji. Ogolimo li skromnost uvjetovanu tim razlozima i odmaknemo li se od ekonomskih konotacija dolazimo do suštine smisla Uskrsa iz vjerničke perspektive: da slavlje Isusovog uskrsnuća, kao i njegovog rođenja o Božiću, podrazumijeva odmjerenost i duhovnost, a ne materijalnu neumjerenost. Slijedimo li, pak, ono što ponajviše gledamo u uskrsno (odnosno korizmeno) doba, a još više u doba adventa prije Božića, dojam je da su oba profanzirana do razine kulinarskog showa i potrošačkog spektakla. Vremenom se, rekli bi, pomalo pretjeralo pa se preko mjere dala važnost materijalnom. Slušamo li propovijedi svećenika u ta doba, malo koji neće s prijekorom to primijetiti – da se smisao dva najveća kršćanska blagdana počeo iscrpljivati u njihovoj komercijalizaciji. Jednostavnije rečeno – trošenju para.
Potrošnja rekordna, košarica poluprazna
Hrvatska gospodarska komora iznijela je procjenu da će ove godine, za vrijeme uskrsnog tjedna, građani Hrvatske potrošiti oko 1,6 milijardi kuna (oko 212 milijuna eura) ili 15-ak posto više nego u ”običnim” tjednima u godini. Do Velikog petka već je potrošeno više od pola tog procijenjenog iznosa, s tim da su upravo petak i subota uoči Uskrsa udarni potrošački dani. Time je oboren rekord u posljednjih pet godina. Lani je, recimo, potrošeno 1,37 milijardi kuna (181,5 milijun eura), ali ovoga puta famozna potrošačka košarica, koja se uzima kao mjerilo prosječne potrošnje obitelji, usprkos tom povećanju bila je praznija nego lani i svih tih proteklih pet godina. Inflacija ju je naprosto pojela do pola, činjenica da su značajno poskupjele gotovo sve namirnice i druge potrepštine. Čak i sadržaj te znatno skromnije potrošačke košarice zavarava, jer građani će radije stegnuti kaiš i krpati kraj s krajem nakon Uskrsa, nego što će dozvoliti da ”umru običaji, a ne selo”. Stvarnost je poraznija, a potrošačka košarica praznija, nego što to ove uskrsne statistike pokazuju.
I opet se, eto, u vrijeme vjerskih praznika koji bi trebali slaviti duhovnost i umjerenost izgubismo u tumačenjima potrošačkih navika i iščitavanjima statistika. Činjenica jest da su i Uskrs i Božić nadrasli samo svoju liturgijsku dimenziju, kao što je i neporecivo da je, mimo vjerskog, u socioekonomskom smislu Uskrs inferioran Božiću. I izvan vjerničkog vidokruga, Božić je ”taj” spektakl, blještav i komercijalno maksimalno eksploatiran (sjetimo se samo ”božićnih” filmova i pop-pjesama, takvih ”uskrsnih” baš i nema), dok je Uskrs manje oskvrnut konzumerističkom razuzdanošću. Onom koja radost materijalnog uzvisuje nad duhovnom radošću, umjesto da budu u blaženoj ravnoteži.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.