Ekstremizam u Hrvatskoj još grije neugasla vatrica

Postoji jedna mala, ali vidljiva, drugačija ‘Hrvatska’, koja i po pivnicama širi nacifašističku retoriku i stavove.

Ekstremist samoga sebe i sve što se oko njega događa rijetko preispituje u pravom smislu riječi, piše autor (EPA - Ilustracija)
Ekstremist samoga sebe i sve što se oko njega događa rijetko preispituje u pravom smislu riječi, piše autor (EPA - Ilustracija)

Duboko u 21. stoljeću, kada je sve jasnije da dolazi do, ako ne redefiniranja, a onda barem dubokih promjena u tradicionalnim shvaćanjima svih razina života pojedinca, društva te civilizacijskih ‘tekovina’, ima onih koji nikako da se pomire s time, iako je tome jednostavno tako, što god tko mislio, želio, vjerovao… Uostalom, temeljne ljudske vrijednosti uvijek su ili bi barem trebale biti iste.

Radi se o ljudima često ekstremnih političkih ili svjetonazorskih stavova, bilo lijevih ili desnih, kojima je često zajedničko to da imaju teškoća s objektivnim promišljanjem novih individualnih, partikularnih i općedruštvenih pojava i prilika, njihovim razumijevanjem, porijeklom i genezom te uklapanjem u sliku svijeta koja se, zajedno s onim što odslikava naravno, mijenja sve brže i brže.

Ekstremizmu su strane ‘racionalne’ spoznajne prakse filozofije ili znanosti, koje svoje teze i hipoteze preispituju i iskušavaju do krajnjih granica prije negoli ih ustvrde ili odbace zbog nedostatka dokaza, proturječja, rezultata egzaktnih eksperimenata ili promatranja i misaonih analiza koje ih potvrđuju ili pobijaju.

Ekstremist ‘zna’ i neupitno je ‘u pravu’

Ekstremist samoga sebe i sve što se oko njega događa rijetko preispituje u pravom smislu riječi, on obično preispituje stvari samo i na način da ono preispitano iznova potvrđuje ono što on naprosto – uvjeren je – zna. A često smatra da zna sve. I da je neupitno u pravu.

Slično tome, ali nikako nužno isto, neki drugi određene pojave i događaje koriste i doživljavaju u kontekstu svojih ciljeva ili interesa, htijenja, namjera i razlozoga ove ili one vrste.

U Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, prošlog su se tjedna odvila dva u tom kontekstu zanimljiva događaja.

U prvom slučaju, grupe sudionice Međunarodnog festivala folklora iz Sjeverne Makedonije i Srbije obišle su središte Zagreba, a na središnjem zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića folklorna skupina iz Srbije u tradicionalnim je nošnjama podignula atmoferu otplesavši Užičko kolo uz mahanje srpskom zastavom.

I to je bilo to – mala opuštena ‘veselica’ i druženje, koje su neki građani promatrali, neki snimali, neki prolazili.

No, kao što se moglo i očekivati, bilo je i onih kojima je u toj normalnosti nešto zasmetalo ili ih iz nekih drugih razloga ponukalo da reagiraju.

Povezivanje nepovezivog

Javio se tako na Facebooku objavom nekada moćni član Hrvatske demokratske zajednice Milijan Brkić.

Taj bivši potpredsjednik Hrvatskog sabora i zamjenik predsjednika HDZ-a koji je, kao i cijelo tzv. desno krilo stranke, poražen na prošlim stranačkim izborima od ekipe okupljene oko predsjednika stranke i Vlade Andreja Plenkovića, obrušio se u objavi na svoju stranku i čini se, iako neizravno, prozvao i samog Plenkovića zbog Užičkog kola u središtu Zagreba i povezao ga s time.

„Pitam se jesmo li dosegli najviši oblik političkog i intelektualnog razvoja ili smo došli do dna ljudske gluposti? Trpimo li previše tihog političkog nasilja kojim nas usmjeravaju što dalje od Crkve, obitelji, Domovine, tradicije i jedinstvenosti? Od silnih neočekivanih političkih kombinacija, tišine i razjedinjenosti takozvanih domoljuba, više ne možemo prepoznati svoje od „njihovih“ u nedostatku jasnih stavova i smjernica. Naš narod bi valjda trebao još i zaplesati Užičko kolo kako bi se ostvarile nečije osobne međunarodne ambicije, ali unatoč svemu mi JOŠ JAČE moramo zastupati svoj identitet, svoj izvorni stav, svoje HRVATSKO JA!“, napisao je, između ostaloga, Brkić.

Na njegove riječi koje su, čini se, u prvom redu na tragu nekih unutarstranačkih trzavica, ubrzo su odgovorila dva dužnosnika iz redova stranke istaknuvši da povezuje nepovezivo te da se radi o nastupu folklornog društva i ničemu drugome, između ostaloga.

Naveo je, doduše, Brkić i da iskazana dobrodošlica društvu koje je prikazalo bogatstvo svojeg folklora pokazuje „našu političku zrelost i društvenu odgovornost“, ali i dometnuo „bez obzira što su njihovi sunarodnjaci prije 30 godina pokušali okupirati cijelu Hrvatsku“.

Udaljeni i neugodan prizvuk

U samoj Brkićevoj objavi, očito, nema ekstremizma, no dojam je da ima udaljenog i neugodnog prizvuka ocjena i komentara koji su iz HDZ-a znali ‘iskakati’, već zbog činjenice da ga je izvođenje srpskog narodnog plesa uopće nagnalo na ovakvu reakciju.

Drugi slučaj, pak, primjer je ekstremizma na djelu, koji i u Hrvatskoj uporno preživljava blago ugrijan nikad posve ugasnutom vatricom, a problem s Brkićevom objavom je što se takvim i sličnim istupima, svjesno i namjerno ili ne, u ‘povoljnim’ okolnostima može ‘upuhati’ kisik u tu tinjajuću žeravicu, za što u Hrvatskoj ima mnogo primjera u bližoj i daljnjoj prošlosti.

Radi se o događanju u jednoj popularnoj pivnici u staroj jezgri Zagreba, nakon kojega je ta pivnica, čini se, među građanima postala puno manje popularna – naime, nakon upriličenog događanja, uslijedili su negativni komentari i recenzije korisnika društvenih mreža te je, kako je prenio Jutarnji list, stranica pivnice na Facebooku deaktivirana, nestala i s Googlea, a komentari na Instagram stranici su onemogućeni.

A što se dogodilo?

Dogodilo se to da je objekt u jednom trenutku zatvorio vrata svekolikoj javnosti da bi ugostio skup „Desničari u pubu“, kako je izvijestio reporter Jutarnjeg lista.

Tamo su, kako se moglo pročitati, neki uglavnom mladi momci, uz gostovanje dva zadovoljna saborska zastupnika, okupili kako bi ‘ozbiljno’ raspravljali o ‘opasnostima’ koje moralu, običajnosti, ćudoređu, naciji, državi, katoličkoj vjeri i slično prijete od homoseksualnih, transrodnih i inih osoba te civilnih i političkih organizacija i inicijativa koje ih podupiru ili razmišljaju drugačije od okupljenih.

Znamo što je krenulo iz minhenskih pivnica

No, kako je pivo teklo, tako je rasprava prerastala, izvijestio je Jutarnji, u povremeno izvikivanje prijetnji, uvreda, ksenofobne i rasističke istupe, komentare i parole, uz neizostavni ‘Za dom!’.

I dok iz HDZ-a danas više baš i ne dolaze, kao nekada, otvorene ekstremističke strelice, a u Hrvatskoj ekstremna desnica nikada nije uspjela razgranati korijenje do bitnijeg utjecaja u vlasti te kreiranju politika, postoji ovdje, uz širok otpor tome, i dalje jedna mala, ali vidljiva, bitno drugačija ‘Hrvatska’ koja, eto, i po pivnicama širi mržnju, netrpeljivost, rasizam, nacifašističku retoriku, parole i stavove.

Stoga, valja ostati budan – jer znamo što je svojevremeno isprva nezapaženo s margina krenulo iz muenchenskih pivnica, što je uslijedilo, kako je završilo i u raznim ‘metamorfozama’ preživjelo sve do danas.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike BLOG
POPULARNO