Blog

Katalozi trgovačkih centara – omiljeno štivo na Balkanu

U postliterarnom smo svijetu, piše autor (EPA)
U postliterarnom smo svijetu, piše autor (EPA)

Navratim tako nekim znanim ljudima u kuće pa dok oni kuhaju kavu ili priređuju štogod drugo za počastiti, pogledom tražim knjige po njihovim policama i regalima. U starijih familija ondje se još stameno drže oni masivni primjerci širokih hrbata: razne enciklopedije i rječnici u tvrdim kožnim uvezima, kuharice kojima su omoti najpohabaniji od silnog izvlačenja i listanja, neke monografije, s velikom vjerojatnošću ona posthumna Bilo je časno živjeti s Titom koju sam ne tako davno u nekim domovima znao vidjeti kako u regalu stoji sljubljena uz Bibliju…

U tim kućama starijih familija finu prašinu još skupljaju i tomovi sabranih djela koja su nekoć povoljno, obično na kredit i preko sindikata, kupovana “na metar“, manje da bi bile čitane, a više da bi popunile police novih regala u novim kućama i stanovima.

Pola metra Andrića, isto toliko Ćopića, decimetar više Krleže te metar i dva’est antologije Pet stoljeća hrvatske književnosti, najvećeg nakladničkog projekta u Hrvatskoj ikad, koji je u vremenima dok se kulturi pridavalo više svakodnevne pažnje, također bio nezaobilaznom popudbinom kućnih biblioteka.

Prostori ‘oslobođeni’ od knjiga

Vidio sam mnogo domova s posve pristojnim fondom knjiga, ali i upoznao malo domaćina koji su te knjige ikad pozornije prelistavali, a kamoli ih čitali. Tek bi njihova djeca, stasavajući do starije školske dobi, uzela ih čitati, jer bilo je tamo i naslova iz lektire pa se nije trebalo gnjaviti odlaskom u knjižnicu. Kako god bilo, čitali ih ili samo držali u regalima k’o u izlozima, u mnogim domovima ovdašnjih prosječnih obitelji knjiga je doslovce imala svoje mjesto u kući te im davala, makar kao kulisu, nekakav profinjeni knjiški ambijent. Uostalom, tako se kalio srednji sloj u Gutenbergovoj galaksiji, onoj koja nam sada ubrzano iščezava pred očima.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Danas je sve manje domova u kojima čovjek naiđe knjige uredno posložene u ormarima ili nehajno ostavljene kojekuda. Čak i u onih javnih i slavnih lica koja se vole slikavati za magazine u svojim besprijekorno uređenim životnim prostorima, knjiga nema na vidiku. Možda pokoja zalutala u taj aseptični interijer, obično neki rječnik ili ‘self help’ priručnik, strogo korisno i namjenski. Jest, internet je pomeo stari tip čitateljstva i tipografsku kulturu. U postliterarnom smo svijetu.

Pređosmo puni civilizacijski krug i vratismo se, oboružani znanjima, iskustvima i tehnologijom, u doba slike (na neki način do pećine, do Altamire) u kojem Čovjek više nema vremena koje bi trošio na čitanje, pogotovo ne na lijepu književnost. Glad i žeđ za takvom vrstom fikcije danas će utažiti televizijske serije – dvije sezone za jedan vikend! – i videoigrice. Tako je u svijetu, a i na Balkanu.

Hronična nenačitanost

Pa što ovdašnji današnji ljudi uopće čitaju i čitaju li uopće? Neke novije ankete pokazuju da u Hrvatskoj manje od 50 posto građana godišnje pročita barem jednu knjigu, da u Srbiji mjesečno tek svaki jedanaesti građanin pročita neku knjigu, a da u BiH petina mladih nikada nije pročitala ama baš nikakvu knjigu.

Mnogima je to gubitak vremena i prevelik mentalni napor pa stasavaju generacije koje odrastaju u neknjiškom okruženju. A ako kod baka i djedova i vide ormare popunjene sabranim djelima francuskih realista ili ruskih romantista (koje usto brižno čuvaju porculanske figurice) tada na to frknu s prezrivim podsmijehom punim dubokog nerazumijevanja.  

Kada bih još kao dijete išao s roditeljima u goste obiteljskim prijateljima znao bih koji su od njih knjiški ljudi po tome što sam knjige viđao i u njihovim kuhinjama i zahodima, izmještene iz njihovih vojničkih rasporeda iz ormara i s polica. Vidjevši ih rastvorene ili presavijene na stranici na kojoj je domaćin stao s čitanjem, odložene na vodokotlić, rub kade ili kuhinjski stol, znao bih da je u tome domu knjiga na svome (makar i u zahodu) te da čitalački žar ondje ne tinja, nego plamti.

Lovci na akcije

Danas, pak, u kućama i stanovima ljudi, a na istim strateškim mjestima – blagovaonicama i zahodima – shrvano uočavam drugu vrstu literature. Ne samo „ozbiljne“ knjige, već i beletristiku pa i petparačka izdanja danas su uvelike nadomjestili katalozi trgovačkih centara, one koje poštari i posebni kuriri svakoga tjedna ubacuju u poštanske sandučiće ili ostavljaju pred vratima. Mnogima su ti katalozi jedino štivo koje još čitaju. Poneki čak rezignirani, sjedeći pored svojih ormara krcatih nikad pročitanim knjigama, prelistavaju to šablonsko kataloško šarenilo strogo ograničenog roka trajanja: sve akcije i popuste koje valja „uloviti“ do kraja tjedna.

Slikovite književne metafore i sav duh lijepe književnosti uzmiču pred digitalno uljepšanim slikama komada svježeg mesa, suhomesnatih proizvoda i drugih artikala na akcijskim sniženjima. Najviše što se nekoj visprenoj stilskoj figuri u tim katalozima približi bude neki slogan, obično za nagradnu igru, koji se obavezno rimuje.

Na policama nadohvat zahodskih školjki, na stolovima za kojima se popodne na verandama pije kava, u pletenim košarama pored trosjeda leže posloženi katalozi trgovačkih centara, današnje slikovnice za odrasle. Život je borba za preživljavanje u kojoj ljudi, poput onih predaka iz Altamire, moraju biti lovci – lovci na akcije i popuste u obližnjim dućanima. Dok duhom klonuli građanin prelista sve te kataloge, usporedi cijene, procijeni gdje mu se tih dana više isplati kupiti deterdžent, a gdje mladi krumpir „s naših polja“, te dok napravi tjedni plan “lova” prođe ga volja za čitanjem i duhovnim uzdizanjem. Ostaje mu teletekst, vijesti s portala brzinski preskrolane na mobitelu, večernji set repriznih serija na televiziji… Nekadašnji apetit za čitanjem zamijenio je apetit kao takav. I katalozi trgovačkih centara kao jedina obavezna lektira.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike BLOG
POPULARNO