Dok iz dana u dan padaju zastrašujući rekordi po broju oboljelih od korona virusa, a iz zdravstvenih ustanova i kriznih štabova stižu dramatični pozivi na oprez i pridržavanje mjera, sa stranačkih predizbornih skupova odjekuju pobjedonosni pokliči, gromoglasni aplauzi i slavodobitni pozivi na razna jedinstva do pobjede.
Jedinstvo razdraganih stranačkih simpatizera je tako snažno da stoje doslovno jedan uz drugog. U silnom oduševljenju ni na um im ne padaju fizička distanca, maske i druge „besmislice“ iz odluka kriznih štabova. Istaknuti stranački predvodnici, koji bi, zbog ozbiljnosti epidemiološke situacije, trebalo da budu najodgovorniji, razdragano i s puno optimizma obraćaju se svojim ozarenim sljedbenicima najavljujući bolje sutra i prekosutra u svim oblastima.
Kad bismo bili naivni i kad ne bismo znali da je među tom masom, osobito na skupovima vladajućih stranaka, najveći broj onih koji na stranačke izborne skupove dolaze „po službenoj dužnosti“, da bi ispunili dug prema stranci koja ih je zaposlila u instituciji, javnom preduzeću ili na neko drugo radno mjesto za stranačke kadrove, pomislili bismo da nema ništa jače i čvršće od stranačke ideje – pred njom se predaje i korona virus!
Predizborni stranački skupovi pokazuju sav besmisao onoga što se naziva institucionalnom borbom protiv pandemije, bar u Bosni i Hercegovini. U zdravstvenim ustanovama, kriznim štabovima i drugim nadležnim institucijama, a to je, kažu bolje upućeni, vrlo lako provjeriti, glavnu riječ uglavnom vode stranački kadrovi, koliko god se trudili da govore s pozicije struke. Odluke i mjere donose upravo oni. Nema press konferencije niti obraćanja u ovoj teškoj situaciji, a da se ne ukaže na nužnost pridržavanja propisanih mjera. I visoki stranački funkcioneri, svjesni da je pandemija u ovom trenutku, a možda i na duže staze, najvažnije pitanje u zemlji, koriste svaku priliku da se pokažu brižnim i napomenu građanima kako se suočavamo s vrlo teškim i ozbiljnim izazovom, kako moramo slušati preporuke, jer samo tako možemo očuvati zdravstveni sistem i pomoći „herojima u bijelom“.
Za njih pravila ne vrijede
I sve tako dok se ne nađu na predizbornom skupu… A onda svi kolektivno, i funkcioneri i simpatizeri, u stranačkom jedinstvu zaborave da živimo u vrijeme korone, da smo dostigli hiljadu zaraženih na dnevnoj bazi i da je, kako su oni najvažniji među njima još jutros pred TV kamerama upozoravali, zdravstveni sistem pred kolapsom.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Šta ima tako važno na tim predizbornim stranačkim skupovima, pa za njih ne vrijede mjere i pravila iz kriznih štabova? Zašto organizatori tih skupova i stranački predvodnici ne snose odgovornost za dovođenje u opasnost zdravlja ljudi, zapitao bi se svaki razuman i sabran građanin.
Kad su se ono ljetos i u ranu jesen pojavili klasteri vezani za vjerske skupove i kad su epidemiolozi potvrdili da povećanje broja zaraženih ima veze sa tim vjerskim okupljanjima, pojavili su se neki tvrdoglavi i bahati ljudi, koji su na društvenim mrežama i forumima počeli pisati kako „Bog čuva vjernike i kako se niko na vjerskom skupu ne može zaraziti“. To suludo tumačenje naišlo je na zabrinjavajuće veliki broj istomišljenika i tek su razumne i vrlo direktne poruke visokih vjerskih velikodostojnika prekinule tu pravu medijsku kampanju nerazumnog i neutemeljenog negiranja opasnosti od zaraze.
Teško bi se razuman čovjek uopšte upustio u polemike s tim drskim i kabadahijski nastrojenim negatorima opasnosti od korone, ali kad bi već odlučio da to učini, nema boljeg načina od pitanja – ako se već vjernici ne mogu zaraziti na vjerskim skupovima „jer ih čuva Bog“, ko to čuva oduševljene stranačke pristalice na predizbornim skupovima?
I zaraženi glasaju
Zašto je stranačka kampanja licem u lice sa stranačkim sljedbenicima, koji će – to garantuje njihovo odluševljenje na skupovima – ionako glasati za stranku, toliko važna da se nastavlja uprkos zabrinjavajućim statistikama o povećanju broja zaraženih, pitanje je kojim ne treba da se bave samo epidemiolozi i sociolozi, nego i pravosudne institucije. U vremenu kad krizni štabovi najozbiljnije razmatraju uvođenje potpune online nastave za učenike i studente, kad se institucije, preduzeća i ustanove ponovo suočavaju sa nužnim mjerama racionalizacije posla i što manjeg broja ljudi u uredima i pogonima, stranački skupovi izgledaju kao nešto što je iznad mjera i propisa, iznad zakona i iznad vremena – za njih propisi ne važe.
Ako se već poseže za obaveznom online školom i fakultetskim predavanjima, ako se razne konferencije i zasjedanja odvijaju u online formatu, ako živimo u vremenu visokosofisticirane tehnologije, na mjestu je pitanje zašto nemamo i obaveznu online kampanju.
Na prvi pogled moglo bi se reći da se izvjesni „dugostojeći“ vladajući krugovi teško snalaze u visokosofisticiranim tehnologijama, da se nisu uspjeli adaptirati na takvu vrstu savremene komunikacije sa svojim simpatizerima i glasačima i da nemaju povjerenja u „političku ljubav“ preko žice i rutera. Međutim, istina je negdje na drugoj strani. Još od onih čuvenih događanja naroda u predvečerje raspada Jugoslavije, snaga jedne partije na balkanskim prostorima mjeri se brojem stranačkih pristalica, jačinom aplauza i grla raspjevanih glasača, brojem zastava, čvrstinom liderskih poruka sa bine i drugim „prostonarodnim“ mjerilima iz predinternetske ere. Ničim se protivnik ne može zastrašiti, a pogubljeni građanin ubijediti u snagu jedne partije tako dobro i uspješno kao stranačkim „događanjem naroda“ u predizborno vrijeme, pa i po cijenu masovne zaraze: Šta ima veze – i zaraženi glasaju…
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera