Kad čovjek pomisli da više nemaju kud i da su došli do zida, oni ipak pronađu način da vas opet iznenade i potonu još dublje. Potonu na dubine za koje niste pretpostavljali da uopće postoje. Takva je naša hrvatska policija.
Evo posljednji primjer. Priču dana u utorak objavio je portal Žurnal. Ispovijest je to dvojice nigerijskih studenata tehničkog sveučilišta Owerri Abie Uchenna Alexandra i Eboha Kennetha koji su došli u Hrvatsku na Svjetsko međusveučilišno prvenstvo kako bi se natjecali u stolnom tenisu. Kako su prošli na takmičenju u Puli nije poznato, a ostali bi nepoznati i oni da nisu imali nesreću da naiđu na policiju.
Njih dvojica su, naime, zajedno s još troje svojih kolega nakon Pule došli u Zagreb otkud su trebali avionom letjeti za Istanbul i dalje natrag u Lagos. Abia Uchenna Alexandro i Eboh Kenneth kažu da su se smjestili u hostel, tamo ostavili stvari i dokumente kako bi razgledali Zagreb. Nisu daleko makli, kad ih je na ulazu u tramvaj zatekla policija i odvela u stanicu. Uzalud su, kako tvrde, objašnjavali da su sportaši i da su im pasoši u hostelu.
Nigerijci su, ako treba posebno napominjati, tamnoputi. Crne boje kože. Crnci, jednom riječju. A kao takvi u Hrvatskoj teško mogu stati u istu rečenicu s bijelcima pa su odmah zanimljivi policiji. Završili su jedino kako su mogli završiti – u kombiju koji ih je odvezao do granice s Bosnom i Hercegovinom gdje su usred noći izbačeni i pod prijetnjom oružjem „zamoljeni“ da se ne vraćaju u „Lijepu našu“.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Policija je, kako to voli reći predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, primijenila push-back, odnosno baš kao i desetke tisuća drugih tamnoputih bez dokumenata deportirala u državu iz koje pretpostavljaju da su došli. Nelegalno, naravno.
Predziđe kršćanstva
E sad, ne bi njihova priča bila posebna. Ponavlja se svaki dan po više stotina puta. Migranti se preko Hrvatske pokušavaju dokopati zapadnih zemalja. Ako ih policija uhvati, čeka ih povratak u Bosnu i Hercegovinu ili Srbiju. Pritom su sve češći slučajevi da i pucaju na njih. Oduzimaju im mobitele i novac. Tuku ih i žigošu užarenim metalom. Tjeraju da preplivavaju rijeke.
Čine sve da dokažu svojim europskim mentorima da Hrvatska zaslužuje ući u schengensku zonu slobodnog kretanja kapitala i ljudi. Da su uspješni, kao onomad kad je Hrvatska bila „predziđe kršćanstva“, dokazuje i osobna pohvala njemačke kancelarke Anegle Merkel koja je prije koji tjedan u Zagrebu pozdravila nastojanja da se zaustavi balkanska ruta.
Da se vratimo našim junacima. Abia i Eboh su tako završili u kampu Miral u Velikoj Kladuši gdje su ih pronašli novinari Žurnala pa je „pukla“ priča u cijeloj regiji. Pukla je priča toliko da je morala reagirati i hrvatska policija. Potvrdili su da su Nigerijci 12. novembra uistinu došli u Pulu i sudjelovali na prvenstvu. Od njih petorice, dvojica su otišla iz Hrvatske nakon završetka natjecanja, a jedan je zatražio azil u Hrvatskoj pa je smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Porin u Zagrebu.
A Abia i Eboh? Iz policije kažu da nemaju pojma kako su ova dvojica završili u BiH. Jedino što znaju je da su se 16. novembra prijavili u zagrebački hostel u kojem su ostali dva dana. Uredno su platili račun, uzeli dokumente i, kako kaže policija, „otišli u nepoznatom pravcu“. Nije evidentiran njihov izlazak iz Hrvatske. Kažu još i da će svakako ispitati radi li se o još jednom pokušaju zloupotrebe dolaska na sportska natjecanja i to je jedino što ih još zanima.
Naravno, zanimaju ih i Abia i Eboh, ali samo ako se ovaj put upute u „pravom smjeru“, jer – ako je suditi po tvrdnjama policije – ispada da su se njih dvojica prošli mjesec zaputili prema Kladuši. Hiljade idu prema Sloveniji, a eto ovaj dvojac krenuo obilaziti ljepote Korduna i Krajine.
Odlagalište otpada
Ne treba biti Agatha Christie da se shvati da nešto u ovoj priči ne štima. Zašto bi, dovraga, ničim izazvani Abia i Eboh iz Zagreba išli u Bosnu? Igrati stolni tenis u lokalnom amaterskom klubu? Jesu li nigerijski špijuni koji su došli oteti nekog njima bitnog koji se nalazi u kampu? Ili su, možda, novinari koji istražuju funkcioniranje balkanske rute?
Teško je vjerovati da je išta od ovoga istina. Čak i njihova priča, u kojoj također ima rupa, zvuči uvjerljivije od ove uvrede za zdrav razum koju je javnosti ponudila policija. Činjenica je da je njihov kolega uhvaćen prilikom pokušaja odlaska u Sloveniju, nakon čega je zatražio azil u Hrvatskoj i da su se od njih petorice tek dvojica zaputila natrag u Nigeriju.
Nije teško zamisliti da su i Abia i Eboh, željni boljeg života od onog koji im nudi domovina, željeli domoći zapadnih zemalja, kad su već tu nadomak ispunjenja sna. Nije teško zamisliti niti da ih je pritom uhvatila policija, strpala u kombi i odvezla na granicu s BiH. Tako, uostalom, rade po tko zna koliko puta na dan. I da su imali dokumente, jednako bi prošli. Tamnoputi ovdje naprosto nisu poželjni. Nije zapravo poželjan nitko drukčiji od bijelih katolika Hrvata.
Što, međutim, s tim ima Bosna i Hercegovina? Abia i Eboh nikad nisu čuli za tu državu, kamoli da su bili u njoj. Nema ništa, osim da služi kao odlagalište otpada. Jer upravo se tako u Hrvatskoj tretiraju migranti i izbjeglice. Kao otpad. Uzalud nevladine organizacije iz mjeseca u mjesec upozoravaju da policija radi nezakonito i da ilegalno tjera ljude preko granice.
Zakon, naime, kaže da im moraju ponuditi azil što je, naravno, mrtvo slovo na papiru za kojeg nikoga nije briga, baš kao ni za ovaj tihi rat koji traje već nekoliko godina, ali se ne vidi s Trga bana Josipa Jelačića pa zagrebačku donjogradsku gospodu malo zanima. Da parafraziramo onaj poznati splitski grafit „Kinezi, marš kući u Japan!“ – „Nigerijci, marš kući u BiH!“
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera