Piše: Božo Sušec
Ako vas ikada put nanese u Liverpool, obavezno potražite cestu Anfield Road, koja će vas neizbježno dovesti do nogometnog teatra snova koji ima nešto što nećete pronaći na Nou Campu, niti na jednoj od najsuvremenijih Arena na svijetu, čak ni na originalnoj Maracani.
To što je legendarni Anfield stadion smješten usred stare stambene četvrti i što su dolazak do njega i odlazak uvijek svojevrsna pustolovina čini ga posebnim, ali ne i jedinstvenim. Njegovu neusporedivost sa svim ostalim nogometnim scenama i okupljalištima čini najveći svjetski pjevački zbor koji će vas u velike predstave “Redsa” uvesti svegrlenim pjevanjem njihove himne.
Kada su 1945. Rodgers i Hammerstein za svoj mjuzikl Carousel napisali pjesmu “You'll Never Walk Alone” nisu ni slutili kakvu će sudbinu i značenje ta kompozicija u budućnosti imati. Između ostalih, izvodili su je Doris Day, Mahalia Jackson, Gerry & The Pacemakers, Perry Como, Frank Sinatra, Barbra Streisand, Louis Armstrong, ali ni u jednoj od tih glazbeno čarobnih interpretacija nema toliko zbijenih emocija kao u zborskom izvođenju Liverpoolovih navijača.
Ako niste android ili osoba kamena srca, zvuk 42.000 neškolovanih, a ipak usklađenih glasova, mora vas fascinirati, tijelom prostrujati trnci, preplaviti vas osjećaji da ste dio nečega posebnog i velikog.
Imao sam tu sreću da sam više puta na samom Anfieldu svjedočio takvim velebnim trenucima, velikom većinom pobjedama, ali i porazima Liverpoola, za priču manje-više svejedno, no nikada mi nije bilo ljepše slušati “You'll never…” do ovog vikenda kada su na Anfieldu igrali Liverpool i dortmundska Borussia.
Naime, ovog puta zbor je bio sastavljen od blizu 40.000 Engleza i više od 2.000 Nijemaca, navijača dortmundskih žuto-crnih, koji su sjedinjeni u pjesmi u jednoglasju napravili sjajnu uvertiru u veliki meč. Gosti su izgubili 0:4, ali svaki vrijedan potez nogometaša iz bilo kojeg tima nagrađivan je unisonim pljeskom. Nije bilo vrijeđanja i ružnih povika, nitko nikome nije spominjao mater, religiju, povijesne grijehe, čak je susret prošao bez ijednog žutog kartona.
Moguće je da sam bio toliko oduševljen i impresioniran zbog vremena u kojemu živimo i zbog zemlje u kojoj radim i bivam.
Događaj je bio – ljepotica tjedna.
‘Lijepe domovinske pjesme’
Istog vikenda, u okviru četvrtog kola Hrvatske nogometne lige (HNL), u Osijeku je odigrana utakmica između dva vrlo prijateljska kluba, Osijeka i Dinama. U gledalištu je bilo 10 puta manje ljudi nego na Anfieldu, među 4.000 navijača i blizu 400 čuvenih BBB žestica iz Zagreba.
Već je upozoravajući i zastrašujući podatak da sve susrete HNL-a prati i po jedan član Hrvatskog helsinškog odbora (HHO), koji za potrebe UEFA-e i Hrvatskog nogometnog saveza bilježi sve ružno što se na utakmici događa. Njihovi tjedni, mjesečni i godišnji izvještaji dramatična su crna kronika stanja i ponašanja na tribinama hrvatskih stadiona. Evo nekoliko izvadaka iz službenog izvješća “specijalnog povjerenika” HHO-a Mladena Maloče o događanjima u nogometanju dva prijateljska kluba.
” (…) Drugo su poluvrijeme BBB započeli iznenađujućim, lijepim i popularnim domovinskim pjesmama ‘Oj hrvatska mati, nemoj tugovati…’, pa je potom uslijedila ‘Moja domovina’, što su prihvatili i ostali navijači na stadionu.
(Izvjestitelj M. M. je dovoljno star i oboružan skepsom, te je lako predvidio kratko trajanje nevjerojatne bajke o preporodu navijača, op.a.)
No, bio je to, zapravo, uvod u neprihvatljivo orgijanje BBB-a koji u 50. minuti počinju pjevanjem ‘Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana…’ (riječ je o zapovjednicima tzv. Crne legije, bojne ustaškog režima u NDH koji je bio slijednik i saveznik fašističke Italije i nacističke Njemačke).
Uslijedilo je u 56. minuti piromansko ludilo, pa je zapaljeno dvadesetak baklji, od kojih je desetak palo na tartan stazu, a nekoliko i na sam travnjak. Kad se dim razišao, pojavio se veliki transparent s natpisom ‘Oluja 95’, te još jedan na kojem je pisalo ‘Mi Hrvati ne pijemo vina’, nakon čega je uslijedilo skandiranje ‘Mi Hrvati ne pijemo vina, nego krvi četničkoga sina’ (četnici – ostaci starojugoslavenske vojske i saveznici fašističkog i nacističkog režima u Drugom svjetskom ratu, danas kod dijela Hrvata sinonim za etničke Srbe).
Izopačeno ponašanje
Ni to nije bio kraj ispadima BBB-a, pa su 60. minuti zapalili nekoliko stolica. Na to je Kohorta odgovorila topovskim udarom u 62. minuti, te paljenjem nekoliko baklji (2-3).
(Slijedi opširan dio citata uvreda koji su navijači međusobno razmjenjivali, uvreda prema HNS-u i Zdravku Mamiću, uglavnom rječnik koji se ni u citatima ne objavljuje na pristojnim stranicama, op.a.)
Napominjemo da je osiguranje na stadionu i oko njega bilo primjereno, ali na grube i vulgarne ispade navijačkih skupina, usprkos svih naputaka UEFA-e i HNS-a, nitko od službenih osoba nije reagirao. Također, iako je i to preporučilo vodstvo HNS-a, službeni spiker nije prije početka utakmice pozvao navijače na sportsko ponašanje i navijanje, niti je upozorio da će svako rasističko i drugo ksenofobno ponašanje biti sankcionirano.”
Događaji u Osijeku, za mene, bili su – zvijer tjedna.
U okviru projekta “Izravna prevencija navijačkoga nasilja” promatrači HHO-a izradili su gromadno golemo godišnje izvješće o HNL sezoni 2013/14. u kojem se, između ostalog, nabrajaju 283 rasistička ispada, 984 rasističke parole, 328 ispada prekomjernog pirotehničkog orgijanja i cijeli niz ostalih navijačkih nepodopština.
Praktični učinak projekta i izvještaja ravan je nuli, tek ostaju riječi zapisane za neka bolja vremena, za neku sportsku i društvenu vlast koja će biti spremna uhvatiti se u koštac s problemom.
Nogometna igra zaražena stvarnošću postaje i preslikavanje odnosa u društvu. Inficirana sitnim i krupnim interesima, proživljava tešku krizu koju institucije ne žele ili ne mogu razriješiti (možda to zaista nije u njihovoj moći).
Pravni okvir i kodeks društvenih konvencija čini se neprimjenjivim na nogometnim stadionima, barem u postojećoj konstelaciji političkih odnosa u kojoj je nevoljkost nositelja vlasti da se obračuna s izopačenim ponašanjima gotovo presudan faktor.
Sve ove činjenice trebale bi biti i doprinos u raspravi otvorenoj u medijima Al Jazeere o mogućnostima i potrebi uvođenja regionalne nogometne lige na prostorima ex-Jugoslavije i šire.
Izvor: Al Jazeera