Predizborni govor za sedmogodišnjake

Konačno se završila i predizborna kampanja u BiH i izbori. Sada svi možemo malo odahnuti do pravljenja koalicija i novih/starih vlada, skupština i domova. Političke partije su koristile sve načine da se promovišu i pokažu zašto su baš „oni“ najbolji za izbor građana.

Moram biti iskrena, ja ih nisam pratila jer već dugi niz godina ne gledam televiziju, a i zbog sopstvenih životnih okolnosti nemam baš ni vremena ni strpljenja za sve njih, no aktivna sam na društvenim mrežama i htjela, ne htjela, vidjeh šta se dešava. Mene kao mamu djeteta sa poteškoćama posebno interesuje taj segment i ne mogu, a da me ne „bode u uči“ kad mi „iskoči“ neko od političara ko se eto kune u prava djece i osoba sa poteškoćama.

Zaklinju se na sve načine, a mi već skoro tri desetljeća tapkamo u mjestu i vjerovatno smo jedna od rijetkih, ako ne i jedina zemlja na svijetu čiji izvještaj o stanju osoba sa invaliditetom biva odbijen pri UN-u. Prava civilizacijska sramota, rekla bih.

Kandidatkinja za Federalni parlament je tokom kampanje posjetila jedan od Centara gdje borave djeca sa poteškoćama i uz prigodnu sliku sa djetetom u kolicima napisala kako ima empatiju, kao neko čija je profesija medicina zna i razumije kroz šta prolaze ova djeca i njihove porodice.

Kakva divota mislim, a to što dotična gospođa baš pripada politici čije je (ne)djelovanje upravo dovelo do toga gdje jesmo danas nema veze. Ne čudi mene kandidatkinja, to joj je bio posao da se reklamira u kampanji, čude me oni koji su dozvolili takvo šta u ime politike. Zar to nije zloupotreba djeteta, je li dijete bilo svijesno sta mu čine i u ime čega?

Gorko upečatljiva mi je bila i fotografija gdje su na predizborni skup dovedeni štićenici Zavoda za socijalno, zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba – Nahorevo. Spomenuti Zavod je Kantonalna javna ustanava i zbrinjava uglavnom osobe sa intelektualnim poteškoćama.

Nije mi jasno kako niko od nadležnih i relevantnih institucija nije stao u zaštitu ovih ljudi gdje je većina njih proglašena „poslovno i radno nesposobnim“, čime im je oduzeto i samo pravo glasanja na izborima. Bitno je valjda bilo napuniti salu gdje se održavao sam predizborni skup pa cilj nije birao sredstva.  

Sam Makijaveli bi im pozavidio čime su se se sve služili. No da ostavimo Makijavelija da se okreće kao turbina na nuklearni pogon u sopstvenom grobu zbog uspješnosti sopstvene teorije, ovo je ipak 21. vijek i ipak postoje Centri za socijalni rad, inspekcije, nadzorna tijela, sama Centralna izborna komisija i još niz drugih „aparata“ za sankcionisanje zloupotrebe u predizbornoj kampanji, a ovi činovi očigledno jesu bili zloupotreba djeteta u političke svrhe.

Ups, pa čemu da se nadam pomislih, baš ti direktori Centara za socijalni rad, komisije i ini jesu nosioci politike, pa čim su im štićenici zatrebali sjetili su ih se.

Novac za plakate

Da se nisu birala sredstva vrlo slikovito opisuje i činjenica da je kandidat za Predsjedništvo BiH držao politički govor na otvaranju nove Osnovne škole u Sarajevu sedmogodišnjacima, zajedno sa predstavnikom iz Islamske zajednice.  

Odmah sam pomislila šta li su dječica mislila. Vjerovatno su se začuđeno pitali ko je čika Makijaveli, šta ove čike hoće, ima li čokoladica ili džabe stojimo ovdje.

Javnost je zgrožena naravno čime su političari spremni poslužiti se da dođu do svog cilja, ali oni čiji je posao bio zaštiti djecu uglavnom šute. Jasno je kao dan da politika jeste ta koja im svima „kroji kapu“ i da konačna odluka o  obrazovanju, socijalnoj zaštiti, zdravstvu i bilo kojem drugom pitanju djece sa poteškoćama i osoba sa invaliditetom, njihovoj integraciji u društvo, leži upravo na njima.

Pero za potpis stoji kod njih, ali postoje i stvari koje se zovu moral, ljudskost, zaštita nejakog i slično.

Gledajući plakate koji i danas vise iza svakog ćoška u BiH, razmišljam da su se svi oni koji su se reklamirali odrekli samo toga uštedjeli bi preko pet miliona maraka ovom napaćenom narodu. Spasili bi gradove od zagađenja papirom i u konačnici tim novcem mogli su učiniti puno toga baš za ovu djecu. Koliko brinu za one sa kojima se slikaju u predizbornoj kampanji najbolje opisuje činjenica da se toga nisu ni sjetili.

Izvor: Al Jazeera