Iznova imamo iste probleme još dublje, još grublje, sve ukorijenjenije u „sistemu“.
Aida Hrnjić diplomirani je politolog. Iako joj je profesionalni angažman uvijek išao "drugim putem", pisanjem se bavila iz ljubavi. Pisala je za saraj... evske Večernje novine, a kasnije za magazine i žurnale. Danas, kaže, piše iz vlastitog unutrašnjeg protesta prema društvu neosjetljivom na socijalne, etničke, klasne, rasne i sve druge podjele.
Iznova imamo iste probleme još dublje, još grublje, sve ukorijenjenije u „sistemu“.
Godinu poslije niko ne spominje Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine i fotografije svezane djece.
Vlastima u BiH je u interesu da sakriju pod tepih što veći broj osoba sa poteškoćama i njihovih roditelja.
Nedavno je moj osmogodišnji sin bio na reviziji za invalidninu i tražili su mu uvjerenje da nije korisnik naknade po osnovu civilne žrtve rata.
Kako je moguće da neka klinika javno njihove dijagnoze djece i ostale njihove privatne stvari?
Neki oboljeli roditelji morali su prijevremeno napustiti bolnicu kako bi se mogli brinuti o svojoj malodobnoj djeci.
Zašto gledamo sopstvenu djecu ograđenu žicama, vezanu za radijatore i maltretiranu, pita se autorica bloga.
Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo dalo je preporuku da se djeci za Bajram daruju knjige i pomislih koliko se možda ta plemenita ideja razilazi sa stvarnošću generacija koje su danas djeca.
Druga polovina maja, vrijeme kad maturske svečanosti i defilei ljepote trebaju prolaziti kroz grad, već drugi put u manje od 30 godina nije ista.
Odluku da se djeci sa poteškoćama u razvoju dozvoli kratki izlazak, neki su dočekali uz vrlo pogrdne riječi.