Ne dopustite da smrt mog prijatelja bude uzaludna

“Reci šta imaš i idi dalje.” To je ono što je Jamal Khashoggi govorio nakon što je izabrao da ode u egzil, daleko od svoje domovine i porodice.

Bio je čovjek s dubokom vjerom u svoju misiju novinara. Žestoko je odbijao da ga prepoznaju kao protivnika lidera svoje zemlje – ne zato što mu je nedostajalo hrabrosti, već zbog poštovanja prema etici profesije, koja ga je učila da bude pošten i uravnotežen. Prepoznavao je vrline saudijskog režima kada je činio dobro, ali je odbijao šutjeti kada je vidio ono što je zahtijevalo kritike.

U svijetu koji vjeruje u slobodu govora, Khashoggijeva riječ značila je riječ respektabilnog novinara. No, ako govorimo o saudijskoj vladi, biti pošten i uravnotežen je čin izdaje, koji zaslužuje smrt. U takvoj državi morate biti puni hvale za svaku preduzetu akciju ili izgovorenu riječ vladara, koja bi ublažila njegov gnjev. To je režim sličan onome u srednjovjekovnoj Evropi – režim koji tvrdi da ima “božji mandat”. Odbijanje da ga se hvali je grijeh, a govoriti o njemu na izbalansiran način je izdaja.

Kako Khashoggi, koji je bio ekspert u vezi prirode “Saudijske kuće”, nije mogao predvidjeti da će po ulasku u konzulat svoje zemlje u Istanbulu, kao normalan saudijski građanin koji traži dokumente za vjenčanje, doživjeti trenutni kraj?

Zaštita za zlostavljanje zemlje i regije

Khashoggi nije bio niavan. Bio je oštar i vrlo mudar. Priroda saudijskog režima nije mu bila strana. Tačnije, bio je blisko povezan s njegovim unutrašnjim krugovima. Radio je u saudijskim amasadama u Londonu i Washingtonu. Bio je glavni i odgovorni urednik u novinama Al-Watan.

Tokom tri desetljeća, u kojima je Khashoggi bio blizu gornjih ešalona moći, u državi nije bilo demokratije. Ali, on je znao da postoji granica u govoru. Također je znao da postoje limiti okrutnosti režima. To je ono što je Khashoggi shvatio i nastavljao nositi na umu do samoproglašenog egzila u Sjedinjenim Američkim Državama prije godinu i po.

Imao je veliko srce, koje nije shvatalo da bi novi vladar njegove zemlje mogao biti sposoban za takvo zlo. Pod plaštom reformi i borbe protiv ekstremnog Islama, riječi koje u zapadnim krugovima otvaraju vrata, i s milijardama dolara koje je spremio za američke proizvođače oružja, Mohammed bin Salman je dobio punu zaštitu za nekažnjeno zlostavljanje svoje zemlje i regije.

Žalosno je da je američki predsjednik Donald Trump tražio način da krunskog princa oslobodi odgovornosti za navodni zločin. Trump je izašao s idejom da su Khashoggija vjerovatno usmrtile “odmetnute ubice”. Bestidno je rekao da neće žrtvovati 100 milijardi dolara za prodaju oružja Saudijskoj Arabiji.

Na kraju, konačno je ponudio malo oštrije poruke, za slučaj da se dokaže da su saudijski lideri naručili ubistvo, no, za nas Arape ostala je poruka da nismo jednaki ostalim ljudima u civliziranom svijetu, da naš značaj leži samo u našem novcu i nafti te da naša krv i ponos nemaju vrijednost.

Potpuna zavisnost od SAD-a

Jedina konstanta u saudijskoj politici tokom više desetljeća i kroz vladavinu nekoliko monarha bila je potpuna zavisnost od SAD-a, a ne obrnuto. To se neće promijeniti čak niti ako Bin Salman bude uklonjen sa vlasti. Ono što se treba promijeniti je ulazak regije u haos, koji je uslijedio kada je on preuzeo Kraljevinu.

Odgovornost je, nedvojbeno, na ramenima Amerikanaca i njihovih zapadnih saveznika. Oni moraju insistirati da Bin Salman podnese ostavku. Amerikanci i njihovi saveznici se moraju suzdržati od tvrdnji da neće ulaziti u unutrašnje stvari naših arapskih zemalja, jer mi znamo, oni znaju i cijeli svijet zna, da je Bin Salman, u pohodu na vlast, mogao ukloniti svog rođaka Mohammeda bih Nayefa samo uz podršku Trumpove administracije. To je ista podrška koja mu omogućava da nastavi ubijati narod u Jemenu, zatvara hiljade uglednih ličnosti u Kraljevini i podiže opsadu Katara.

Napori američke administracije da spasu Bin Salmana od posljedica naredbe o ubistvu Khashoggija neće uspjeti zahvaljući ispravnom stavu svjetskih medija i njihovom insistiranju da se sazna istina, a krivci budu kažnjeni.

Istina je da smo mi u arapskom svijetu često razočarani stavom zapadnih zvaničnika prema Bliskom istoku. Ono što se dešava danas uči nas da niti Zapad nije čvrsta masa. Danas, više nego ikada prije, znamo da su glasovi razuma i sloboda govora na Zapadu i u ostatku svijeta u zdravom stanju.

To se vidi kroz nastupe novinara, aktivista za ljudska prava i intelektualaca, čije nam poruke govore da nismo jedini u ovoj tiraniji. Zapravo, svijet je bolestan i umoran od kontinuiranog zataškavanja zločina koji su počinjeni u našim zemljama.

Tokom posljednjeg susreta s Khashoggijem, osjećao sam da je sretan i optimističan u pogledu budućnosti. Spremao se za vjenčanje. Šalio sam se s njim i govorio mu: “Izgledaš mi deset godina mlađi nego nekoliko mjeseci ranije.” On se smijao, a onda smo nastavljali pričati o budućnosti arapskog svijeta i načinima izlaska iz trenutne situacije.

Njegove riječi nisu umrle

Rekao mi je: “Od sada naš slogan treba biti – demokratija je rješenje.” Nemamo druge opcije nego da radimo na demokratiji, inače će naše zemlje skliznuti u višegodišnje mračno doba.

Khashoggi je izgovorio svoje i nastavio dalje. Dva dana poslije, čini se da je susreo svoju smrt, ali njegove riječi nisu umrle. Njegovo ubistvo je njegovim riječima dalo novi život. Njihov odjek bit će sve jači, a njegovat će ih djeca arapskog svijeta i svi slobodni ljudi, gdje god bili.

Brutalno ubistvo Khashoggija je tragedija za njegovu porodicu i sve njegove prijatelje širom svijeta. Utjehe će biti samo ako ono prelomi način na koji se svijet odnosi prema tiranima i diktatorima.

U svom posljednjem nastupu na al Sharq konferenciji, sedmicu prije nestanka, Khashoggi je rekao: “Promjene će nastupiti isključivo zbog teških grešaka despota.”

Njegovo jezivo ubistvo je, zapravo, teška greška, a mi nećemo pronaći mir sve dok ne izborimo promjene za koje je Khashoggi izgubio život.

Izvor: The Guardian