Zdrava hrana nije luksuz: Povratak domaćim jelima i lokalnim proizvodima

Zdrava ishrana je, po većini definicija, uravnotežen način prehrane koji nam omogućava sve potrebne hranjive tvari, kao što su zdrave masti, karbohidrati, proteini, minerali i vitamini. To podrazumijeva raznovrsnost u prehrani, sa što više prirodnih proizvoda, a posebno se mora voditi računa o dovoljnoj količini vode kako organizam ne bi dehidrirao. Sagovornici s kojima smo razgovarali su nam rekli kako to ustvari nije dijeta u klasičnom smislu prehrane da bi se izgubili kilogrami, nego stil života, koji doprinosi mentalnom i fizičkom zdravlju.

Dr. Amina Šeta, specijalistkinja interne medicine, dijabetologinja i nutricionistkinja, kaže kako je veoma važno bazirati ishranu na lokalnim proizvodima, te da zdrava ishrana, osim manjih porcija i sporijeg unosa hrane, podrazumijeva i sezonsku prehranu.

„Potreban je dovoljan unos vode tokom dana, uz izbjegavanje prekomjernog unosa kafe i zaslađenih napitaka. Ukratko, zdrava ishrana u našem kontekstu znači jesti ‘kao nekad, ali umjereno i s više pažnje’, odnosno vraćanje jednostavnim, domaćim jelima s manje masnoće, više povrća, kontrolom porcija i bez žurbe. To je spoj tradicionalnog i savremenog, prilagođeno stvarnom životu i kulturi u BiH“, dodaje dr. Šeta.

Zdravo ne mora biti skupo

Pitali smo dr. Šetu da li zdrava ishrana podrazumijeva skupe namirnice, na šta nam je odgovorila kako zdrava ishrana itekako može biti pristupačna i ne mora biti skupa.

„Ipak, to zahtijeva planiranje, znanje i prilagođavanje navika. Trebamo koristiti lokalne i sezonske namirnice: kupus, krompir, mrkva, tikvice, grah, luk, jabuke, šljive – sve su to nutritivno vrijedne namirnice koje su povoljne u sezoni. Sezonsko voće i povrće je jeftinije i zdravije jer ne sadrži dodatne hemikalije za dug transport ili skladištenje. Domaća priprema je jeftinija i zdravija od kupovine gotove ili brze hrane. Jela kao što su čorbe ili variva mogu biti izuzetno hranljiva i povoljna“, rekla je dr. Šeta, te dodala kako „treba planirati kupovinu pametno i unaprijed“.

„Planiranje obroka za sedmicu i kupovina po spisku smanjuju bacanje hrane i nepotrebne troškove. Kupovina na pijaci, direktno od proizvođača ili u veleprodajama može značajno smanjiti troškove. Trebamo konzumirati više biljnih proteina: mahunarke (grah ili leća) su jeftin izvor proteina i odlična zamjena za meso nekoliko puta sedmično.

Jaja su i dalje jedan od najpovoljnijih i najkvalitetnijih izvora proteina. Dakle, zdrava ishrana ne mora biti skupa – može biti pristupačna, ukusna i tradicionalna. Ključ je u vraćanju osnovama: domaća hrana, sezonski proizvodi, manje mesa i prerađevina, više biljnih izvora, dobra organizacija i spremnost da se malo kuha kod kuće“, zaključuje dr. Šeta.

‘Uz malo edukacije, možemo napraviti dobar izbor’

Sa njom se slaže i Amir Pozderac, fitness trener i nutricionista, koji je karijeru napravio u Sjedinjenim Američkim Državama.

Pozderac kaže kako „zdrava ishrana jeste ponekad i stvar privilegije i da tu ima malo istine, međutim nijedan čovjek nema dovoljno najvažnijeg nutritijenta u sebi, a to je protein.

Ono što najviše trebamo jesti su meso, mlijeko, jaja, voće i povrće, a uz malo edukacije možemo napraviti dobar izbor, tako da je opet većina toga samo do nas samih“, kaže Pozderac. Napravio je i istraživanje sa svojim klijentima, praveći s njima spisak mjesečnih troškova na hranu.

„Kada bi se pridržavali ishrane koju im preporučim, uvijek bi na kraju mjeseca potrošili manje nego što inače potroše. Ako želite danas otići čak i u, uslovno rečeno, jeftiniji restoran s porodicom, treba vam 30-40 konvertibilnih maraka (15-20 eura), a ako jedete brzu hranu, dobićete gomilu kalorija i gotovo nimalo proteina“.

Pozderac kaže kako bi u najboljem slučaju „trebalo da jedemo onako kako su jeli naši stariji“.

„Idealno za ostati u formi bi bilo jesti onako kako su jeli naši nane i djedovi, ili bar blizu tome. Našem tijelu je potrebno 80 do 90 posto onoga što sam rekao na početku, a to su meso, mlijeko, jaja, voće i povrće. Ovih 10 do 20 posto možete jesti šta god želite, a taj procenat se razlikuje u tome jeste li aktivni ili ne. Oni koji se bave sportom mogu jesi pizze, pite, brzu hranu i slatkiše i do 20 posto, a oni koji nisu ne više od 10 posto. Garantujem da bismo potrošili manje novaca nego što inače potrošimo kad bismo se bazirali na ovih pet nabrojanih stavki“.

Šta zapravo znači riječ ‘dijeta’?

„Vrlo je jednostavno pravilo o dijetama. Ne postoji korisna dijeta. Ta riječ dolazi od grčke riječi koja znači ‘način života’. Većina ljudi misli da ‘je ‘dijeta’ nešto što se ‘drži’ tri mjeseca i onda se vrati starim navikama. To je pogrešno. Svaka popularna dijeta za koju čujete, poput liposukcijske dijete ili dijete s kojom jedete samo meso, sve je to štetno“, kaže Pozderac, te dodaje da „ako ste čuli za neku dijetu, to je marketing“.

„To nema veze s onim kako bismo trebali jesti cijeli život, a to su opet meso, mlijeko, jaja, povrće i voće. To je ‘dijeta’ koju bi svako morao imati“.

Već je prilično poznato da je ishrana jedan od najvažnijih faktora kod kardiovaskularnih, ali i drugih oboljenja. Dr. Šeta misli kako je zdrava ishrana vrlo bitna i za mentalno zdravlje.

„Loša ishrana (puno prerađene hrane, malo nutrijenata) povezuje se s većim rizikom od depresije i anksioznosti. Hrana bogata omega-3, vitaminima B, magnezijem i antioksidansima može pozitivno uticati na raspoloženje i mentalnu funkciju“, kaže dr. Šeta, te dodaje kako bi „škole trebalo da više posvete pažnje ishrani – i to od najranijeg uzrasta“.

„Znanje o ishrani je životna vještina koja utiče ne samo na zdravlje pojedinca, nego i na širu društvenu i zdravstvenu sliku. Djeca usvajaju obrasce ishrane već u ranom djetinjstvu, i ti obrasci se često zadržavaju do odrasle dobi. Rano obrazovanje im pomaže da razlikuju zdravu od nezdrave hrane i razumiju kako hrana utiče na njihovo tijelo. Djeca svakodnevno jedu u školama – ako tu dobiju pogrešne navike (slatkiši, peciva, gazirani sokovi), teško ih kasnije mijenjaju“.

Informisanost o ishrani je površna

Oboje sagovornika se slažu kako je opšta informisanost na Balkanu o ishrani veoma loša i površna.

„Postoji više razloga za to. Ljudi često vjeruju u popularne dijete, ‘čudotvorne’ namirnice ili savjete s interneta bez stručnog temelja. Evidentan je nedostatak edukacije u školama i medijima – ishrana se rijetko sistemski obrađuje“, kaže dr. Šeta, dok Pozderac ponavlja da su „sve te ‘dijete’, poput veganstva, mesne dijete ili keto dijete ustvari običan marketing“.

„Recimo, keto dijeta je izmišljena da bi se smanjili epileptični napadi, ali su onda marketing gurui to iskoristili i predstavili je kao nešto zdravo. U svim ovim dijetama se povremeno i izgubi koji kilogram, ali većina sve to vrati nazad, čak nekad ljudi imaju i više kilograma šest mjeseci nakon što su počeli s ‘dijetom’. Ponavljam da riječ ‘dijeta’ ne znači način ishrane da se izgube kilogrami, nego je to način života“.

Većina hrane na Balkanu je organska

Za kraj smo trenera i nutricionistu Pozderca pitali da nam usporedi Sjedinjene Američke Države i Balkan, na šta nam je rekao da „nismo svjesni da je hrana kod nas mnogo manje procesirana i mnogo zdravija, a većina hrane je ustvari organska, a da to ni ne znamo“.

„Kao rezultat toga, ljudi ovdje nisu toliko debeli, iako ne znaju ništa o ishrani, ili znaju veoma malo, kao i u SAD-u. Ovdje je rijetkost vidjeti čovjeka od 180 kilograma, dok je u SAD-u to uobičajena pojava. Tamo u Walmartu možete za tri do pet dolara kupiti tri do pet hiljada kalorija, i pored toga imate marketing koji vas ubjeđuje da kupite ‘ovo ili ono’. Međutim, ako znate šta radite, tamo je u neku ruku i lakše jer je praktičnost dovedena do savršenstva. Tako npr. možete kupiti samo bjelanca, i napraviti doručak s mnogo proteina i vrlo malo kalorija. Takve stvari ovdje ne postoje ili postoje rijetko. Ima i drugih čuda koje se koriste, ali to morate znati. Ako ne znate, onda je problem“, kaže Pozderac, te dodaje kako su i porcije u američkim restoranima jednostavno ogromne.

„Tamo kad odete u restoran, dobijete u nekim restoranima samo jedno jelo koje ima i po tri hiljade kalorija. Ovdje čak ni kilogram bureka nema toliko. U SAD-u su ogromne porcije procesirane hrane, u koju su dodati hormoni, s hrpom kalorija, a veoma malo proteina. To je najveći razlog što su tamo mnogi debeli, a ovdje ipak nisu, tj. rekao bih da smo mi ‘manje debeli’ od njih“.

Na kraju priče možemo zaključiti da je nekako najvažnije „vratiti se korijenima“, jer su nam oboje sagovornika rekli kako bi najzdravija hrana bila ona koja je i najjednostavnija. Ekonomski razlozi, sudeći po dr. Šeti i treneru Pozdercu, ne bi trebalo da utiču na zdravu ishranu, jer se po njihovim riječima može jesti dovoljno dobro, a ne preskupo. Ono što bi trebalo svi da zapamte je da se ‘dijeta’ ne drži određeni period, nego se živi cijeli život.