‘Sreća je ostati živ’: Radost i očaj dok se primirje u Gazi približava

U Pojasu Gaze mnogi Palestinci slave, nadajući se da je razorni 15-mjesečni rat konačno gotov.

Izrael i Hamas su pristali na dogovor o prekidu vatre, prema Kataru i Sjedinjenim Američkim Državama, koji bi uključivao razmjenu zarobljenika i zatvorenika, te povratak Palestinaca u njihove domove širom Gaze. Izrael kaže da ostaje nekoliko pitanja neriješeno, dok je Hamas objavio da prihvata dogovor.

U Gazi, radost za Palestince dolazi ublažena tugom, jer su proživjeli smrt velikog broja svojih najmilijih u izraelskom ratu koji su grupe za ljudska prava i stručnjaci Ujedinjenih naroda opisali kao “genocid”.

Nekoliko Palestinaca reklo je za Al Jazeeru da se planiraju vratiti u svoje gradove i sela čim im se pruži prilika, budući da su raseljeni zbog izraelskih napada i takozvanih “naredbi za evakuaciju”.

„Čim dođe do prekida vatre, vratit ću se i poljubiti svoju zemlju u Beit Hanoonu u sjevernoj Gazi“, rekla je Umm Mohamed, 66-godišnja žena koja je izgubila dvoje od svojih desetero djece kada je izraelska bomba pala na njen dom u decembru 2023.

“Ono što sam shvatila u ovom ratu je da su vaš dom, vaša domovina i vaša djeca sve što imate”, rekla je za Al Jazeeru.

Izraelski rat protiv Gaze ubio je više od 46.500 Palestinaca i ranio ih je više od 100.000. Sve je počelo nakon napada Hamasa na južni Izrael 7. oktobra 2023. godine, u kojem je ubijeno 1.139 ljudi, a oko 250 ih je zarobljeno.

Tokom ofanzive Izraela na Gazu, Izrael je sistematski bombardovao škole, bolnice i kampove za raseljena lica, uništavajući gotovo sve službe i strukture koje održavaju život, prema ekspertima UN-a i grupama za ljudska prava.

U septembru 2024, Satelitski centar Ujedinjenih naroda otkrio je da je 66 posto svih struktura u Pojasu Gaze oštećeno ili uništeno u izraelskim napadima.

Izrael je također pooštrio svoju postojeću opsadu Gaze na početku rata, uzrokujući masovnu glad te narušavanje javnog reda.

Sada kada se čini da je kraj bijede iznenađujuće blizu, Palestinci se bore da procesuiraju sve što su izgubili u ratu.

“Imam pomiješana osjećanja… ali molim se Bogu da se vratimo našim normalnim životima bez osjećaja nesigurnosti”, rekao je Mohamed Abu Rai, 47-godišnji medicinar, iz svoje kancelarije u Deir el-Balahu.

Sjećanje i tuga

Palestinci se prisjećaju voljenih koje su izgubili u izraelskim napadima prije sada očekivanog prekida vatre.

Lubna Rayyes, koja je bila direktorica Međunarodne američke osnovne škole u Gradu Gazi, rekla je da je izgubila jednog od svojih kolega, Bilala Abu Saamana, koji je spašavao ljude iz ruševina kada je škola bombardirana.

Rayyes je rekla da često zove suprugu Abu Saamana i pita o njegovoj maloj djeci.

“Bio je sjajan i vrlo ljubazan učitelj. Kada je umro, to me zaista pogodilo i još uvijek me boli”, rekla je telefonski Rayyes za Al Jazeeru iz Kaira gdje od prošle godine živi sa suprugom i troje djece.

“Bilal je zaista bio jedan od najboljih ljudi na svijetu”, dodala je.

Rayyes je govorila i o svojoj porodičnoj kući, koju su izraelski vojnici zapalili.

„Od kuće nije ostalo ništa“, rekla je uzdahnuvši. “Nema više porodičnih fotografija, niti bilo kakvih uspomena [koje smo mogli uzeti]. Sve je nestalo.”

Abu Rai je također izgubio kuću, ali poput Rayyesa, rekao je da mu sjećanje na preminule kolege i prijatelje donosi najviše tuge.

Vjeruje da stvaran broj žrtava daleko nadilazi službeni broj, te još uvijek ne može shvatiti kako je preživio tokom posljednjih 15 mjeseci.

“Preživljavanje u Gazi oduvijek je bilo samo pitanje sreće”, rekao je.

Ostati ili otići?

Dok mnogi Palestinci iščekuju povratak i obnovu svojih zajednica, drugi ne mogu zamisliti da ostanu u opkoljenoj enklavi ni trenutak duže.

Mahmoud Saada (52) rekao je da ne vjeruje da će biti trajnog rješenja za izraelsko-palestinski sukob uprkos očekivanom primirju.

Kaže da će povesti svoju malu djecu i napustiti Gazu čim se otvori prijelaz prema Egiptu.

“Kunem se Bogom da se neću vratiti u Gazu. Tako sam umoran i zasićen svega”, rekao je iz Deir el-Balaha, gdje spava sa svojom porodicom u prepunom malom šatoru.

“Želim napustiti Gazu i jednostavno otići bilo gdje drugdje”, rekao je za Al Jazeeru.

Također je rekao da ne može zamisliti da ostane u Gazi sada kada je sve potpuno uništeno.

On vjeruje da je većina preživjelih duboko traumatizovana i jednostavno ne može zamisliti obnavljanje svojih zajednica i života, pogotovo jer se Gaza već borila da se oporavi od brojnih prethodnih ratova s Izraelom.

Trenutno navodi da misli kako mnogi ljudi pokušavaju pronaći izlaz, barem za sada.

“Bilo je toliko uništenja i ponovo počinjemo od nule. Uvijek iznova obnavljanje naših zajednica oduzima previše vremena u našim životima. Svaki dan koji izgubimo, mi ga ne možemo vratiti”, rekao je za Al Jazeeru.

Međutim, Abu Rai, Rayyes i Umm Mohamed se slažu da će Palestincima nedostajati Gaza ako odu, što zapravo mnogima otežava da naprave taj potez.

Na kraju, vjeruju da će većina ljudi ostati ili se vratiti u Gazu, ako mogu.

“Moramo se na kraju vratiti, znaš?”, Rayyes je rekao za Al Jazeeru.

“Zaista ne postoji mjesto kao dom.”