Dobrovoljci sa Zapada pridružuju se borbi protiv vojnog režima u Mijanmaru

Bivši britanski vojnik i američki borac su među nevelikim, ali rastućim brojem stranaca koji treniraju i bore se sa snagama otpora u ratu protiv mijanmarskog vojnog režima.

Dobrovoljci kažu da su inspirisani mijanmarskim otporom koji se suprotstavio jednoj od najbrutalnijih i najbolje opremljenih vojski u jugoistočnoj Aziji nakon što su generali preuzeli vlast i ubili mirne demonstrante prije više od tri godine.

Pješak u britanskoj vojsci četiri godine od 2009, sa sedmomjesečnim angažmanom u Afganistanu, Jason je kazao da se vratio iz istočnog Mijanmara krajem aprila nakon što je osam sedmica proveo na prvoj liniji.

Jason – pseudonim koji koristimo iz sigurnosnih razloga, kaže da su borci otpora “spremni umrijeti za svoju stvar“ u njihovoj borbi na sve ili ništa protiv vojske.

„Tamo je drugačije nego na drugim mjestima na kojima sam se borio, gdje vidite više straha u očima“, kazao je.

„To su hrabri ljudi.”

Etničke oružane grupe, većinom u pograničnim dijelovima države, bore se protiv vojske decenijama, ponekad uz pomoć stranih dobrovoljaca.

Ali, nakon državnog udara 1. februara 2021, zločini su se proširili sa periferija na centralne regije.

Vojska, sa flotom borbenih aviona koji su uglavnom napravljeni u Rusiji, optužena je za neselektivne zračne napade protiv civila i paljenje sela do temelja u onome što su Ujedinjeni narodi i grupe za ljudska prava opisali kao moguće ratne zločine. Međutim, generali nisu uspjeli suzbiti pobunu. Otpor je nanio ogromne gubitke i osvojio znatan dio teritorije, prvobitno koristeći praćke i zračne puške protiv vojske koja je koristila arsenal vrijedan milijardu dolara, a koji su osigurale Rusija i Kina.

Trajni napori

Etničke armije, javne donacije i zapljene oružja djelomično kao rezultat prošlogodišnje ofanzive Operacija 1027 donijele su bolju opremu za otpor, koji je, čak i bez strane vojne pomoći, doveo u pitanje ostanak vojske na vlasti.

Mijanmar nije doživio isti val međunarodnih dobrovoljaca kao što je to bilo u Ukrajini ili Siriji naprimjer, i ne postoje koordinirani napori za angažovanje stranih regruta. Osim toga, u Mijanmaru djeluje veoma veliki broj oružanih grupa rasutih širom države. Ali, strani borci, koji djeluju nezavisno jedni od drugih, doputovali su na istok i zapad Mijanmara u tajnim naporima koji bi ih mogli izložiti riziku krivičnog gonjenja u domovini, i njihov angažman ostao je tajna do sada.

Al Jazeera je vidjela snimke i fotografije Jasona koji se borio zajedno sa snagama otpora na istoku Mijanmara. Dva izvora također su posvjedočila da je bio na terenu.

Ovaj britanski veteran borio se i u Ukrajini nedugo nakon što je počela ruska invazija. Kazao je da je u toj državi proveo približno godinu i po.

„Nisam plaćenik“, kazao je Jason.

„Radim to isključivo za onu stranu za koju smatram da je prava.“

Vidio je neobučene i neiskusne strance u Ukrajini, pa ne želi da se to isto dogodi Mijanmaru.

„Uvijek postoji bojazan da bi Mijanmar mogao postati sljedeća Ukrajina s idiotima koji idu tamo“, kazao je dodajući da se pridružio snazi otpora, koja ga je provjerila.

On sada planira oformiti tim od šest do deset bivših vojnika iz Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Australije i vratiti se da pomogne pobunjenicima.

„Imamo znanje iz četiri različite vojske koje možemo iskoristiti da ih naučimo“, kazao je.

„Moje iskustvo tamo dodatno je učvrstilo moj poriv da im pomognem. Oni samo žele svoju slobodu i demokratiju.“

Nije bio voljan dati novoj međunarodnoj jedinici ime, za koju očekuje da će stići u Mijanmar kasnije ove godine.

„Ne želimo biti bijeli spasitelji, s našim timom“, kazao je.

„Radije bismo se integrisali u njihov sistem nego bili tijelo za sebe”.

„Sve ovo radimo besplatno“, dodao je.

„Ljudi moraju uzeti neplaćeno na poslu.”

‘To je sve jedna borba’

Na drugoj strani Mijanmara, u brdovitoj državi Chin, koja graniči sa Indijom, grupa otpora Narodna odbrambena sila Zoland (PDF Zoland) objavila je fotografiju na društvenim mrežama 11. maja na kojoj su dvojica stranih dobrovoljaca: Azad, s juga Sjedinjenih Američkih Država i britanski dobrovoljac koji nije želio dati komentar.

Azad je kazao da podučava snajperiste i pješadiju, te da obavlja izviđačke i druge vojne dužnosti.

„Hunta se povukla u gradove“, kazao je u telefonskom razgovoru iz države Chin.

„Cijelo ruralno područje je oslobođeno. Prije ili kasnije, otpor će početi zauzimati gradska područja.“

PDF Zoland je odbio dati komentar za Al Jazeeru.

Azad je opisao sebe kao “ljevičarskog internacionalistu“ koji je četiri godine bio dobrovoljac u kurdskom YPG-u (Jedinicama za zaštitu naroda) u sjevernoj Siriji.

Ovaj 24-godišnjak kaže da je bio uključen u politički aktivizam dok je radio u kafiću u Sjedinjenim Američkim Državama. Nije služio vojsku, baš kao ni većina njegovih drugova iz generacije Z, koji omogućavaju mijanmarsku revoluciju. Rekao je da je njegov pobunjenički komandant bio „samo nekoliko godina stariji“ od njega i da su „mnogi vojnici prije tog bili studenti“.

Azad borbu za autonomiju za Kurde, Arape, kršćane i druge manjine u sjevernoj Siriji vidi kao dio globalne borbe koja uključuje mijanmarsku revoluciju i odbranu Ukrajine od ruske invazije.

Ukazujući na bliske veze između režima u Mijanmaru i u Moskvi, za koji analitičari kažu da uključuje dvosmjerni transfer oružja, Azad je rekao: „To je sve jedna borba.“

Za njega je suština dobrovoljne borbe u Mijanmaru “legitimna razmjena solidarnosti, uviđanje da su sve naše borbe povezane“.

U državi Chin boravi već tri mjeseca i očekuje da će u Mijanmar doći još međunarodnih dobrovoljaca dok se revolucija prebacuje sa ruralnog gerilskog ratovanja na urbane oblasti.

„Kako pobunjenici stiču jači položaj, i kako postaje lakše ući i izaći iz države, kako logistika postaje sve bolja, prirodno je da će biti više ljudi“, rekao je.

Iako revolucija u Mijanmaru „ne zagovara socijalizam koji bi zamijenio huntu“, rekao je da je ovo „novi otpor ljudi 21. stoljeća“ koji „pogađa istu žicu“.

„Saznati za ove ljude koji su, u rasponu od nekoliko kratkih godina, od ničega došli do formiranja sile koja se može suprotstaviti hunti, zaista je inspirativno“, kazao je.

„Ljudi su nevjerovatno hrabri, dovode se u situacije s nevjerovatnim šansama kada čiste baze.“

Volonteri

Osim stranih pojedinaca, kršćanska humanitarna grupa Free Burma Rangers (FBR), poznata je od 1990-ih po dovođenju međunarodnih i lokalnih dobrovoljaca u etničke države istočnog Mijanmara gdje su se manjine borile protiv vojske.

Njeni volonteri pružaju zdravstvenu njegu i pomoć raseljenim zajednicama i bilježe kršenja ljudskih prava. Prethodno je priznala da neki od njenih rendžera nose oružje za zaštitu i da bi odbranili raseljene, s obzirom na opasno okruženje u kojem djeluju.

„Mi organizujemo humanitarnu obuku za sve koji to žele“, Al Jazeeri je kazao osnivač FBR-a i bivši vojnik američkih specijalnih snaga David Eubank u tekstualnoj poruci iz države Karen.

„Mi nismo milicija niti dio neke oružane grupe. Mi smo humanitarna grupa koja djeluje na prvoj liniji.

I režim ima vlastitu malu, ali snažnu bazu strane podrške. Rekao je u aprilu da su zvaničnici posjetili Rusiju i Kinu da bi kupili borbene dronove.

Načelnik vojske Min Aung Hlaing susreo se Vladimirom Putinom u Vladivostoku prošle godine, a ruske zvaničnike svakog marta dočekuju kao istaknute goste na godišnjoj vojnoj paradi.

Ruski vojni instruktori navodno su dolazili u Mijanmar i podučavali mijanmarske vojnike rukovanju oružjem koje je osigurala Rusija. Izvori otpora u istočnom Mijanmaru kažu da se povremeno šire izvještaji o Rusima koji obučavaju režimske vojnike blizu fronta. Al Jazeera nije mogla potvrditi te priče.

Komandant otpora u Mijanmaru, koji je tražio da ostane anoniman, rekao je da je posljednji izvještaj o ruskom treneru bio prije četiri mjeseca blizu njegove operativne zone u Pekonu, gradu na jugu države Shan.

„Čuli smo da je evakuisan helikopterom kada su intenzivirani napadi na vojne kampove“, dodao je.