Sidorov: Muslimani Rusije su prve žrtve ‘ruskog svijeta’

Analitičar vjerskih i političkih pitanja u Rusiji, Harun-Vadim Sidorov za Al Jazeeru kaže kako nema mjesta za zajednicu muslimana u ‘ruskom svijetu’.

Različite su procjene o broju muslimana u Rusiji danas i smatra se kako ih sa migrantima ima do 25 miliona (Reuters)

Govoriti o ljudskim pravima, bilo o pravima muslimana ili bilo kojih drugih zajednica, u Rusiji nema smisla jer ta prava uopće ne postoje osim za predsjednika Vladimira Putina i krug ljudi oko njega, navodi Harun-Vadim Sidorov, analitičar vjerskih i političkih pitanja.

U razgovoru za Al Jazeeru, kaže kako su ruski muslimani prve žrtve “ruskog svijeta” (Русский мир), te kako u njemu nema mjesta za muslimansku zajednicu. Također ističe kako manjinske zajednice, bilo da su muslimanske ili ne, neće imati utjecaja na eventualni raspad Ruske Federacije „jer je to ruska većina uspješno uradila dva puta u prošlom stoljeću“, ali da moraju iskoristiti šansu ukoliko im se pojavi.

Islam se na prostoru današnje Rusije ukorijenio još u sedmom vijeku, kad je grad Derbent, u Dagestanu, postao jedno od uporišta islama na čuvenom “Putu svile”. Iako će neki turski narodi primiti islam, tek će mongloska invazija u prvoj polovini 13. vijeka široko otvoriti vrata ovoj vjeri na teritoriji današnje Rusije. Potomci mongolskih osvajača će jednim dijelom primiti islam, što će dovesti do islamizacije u dolini rijeka Volge i Urala.

Iako se činilo da će ruska osvajanja u 16. vijeku i pokoravanje Tatara i Baškira zaustaviti nova prihvatanja islama, upravo je ruska ekspanzija na Kavkazu djelovala potpuno suprotno. Suočeni sa invazijom Rusije upravo će Čečeni, Inguši i Čerkezi tek u 18 i 19. vijeku potpuno prigrliti islam.

Različite su procjene o broju muslimana u Rusiji danas i smatra se kako ih sa migrantima ima do 25 miliona.

  • Kakav je status muslimana u današnjoj Rusiji? Da li imaju ista prava u svim dijelovima Ruske Federacije?

– Odgovor na ovo pitanje moram početi činjenicom da građani Rusije, generalno, nemaju nikakva prava, barem ne ona koja im se dodjeljuju Ustavom koji je već dugo fiktivni dokument. No, ako je većina Rusa ostala bez prava tek u drugoj deceniji ovog stoljeća, ruski muslimani su to osjetili deceniju ranije jačanjem islamofobije i porazom islamskog dijela ruskog građanskog društva.

Muslimanske zajednice moraju biti spremne za eventualnu šansu formiranja nezavisnih država, smatra Sidorov (Ustupljeno Al Jazeeri)

Kada to imamo u vidu, onda mogu reći kako muslimani nemaju različita prava u različitim dijelovima Rusije, jer nemaju prava nigdje. Istina, situacija je drugačija u nekim muslimanskim regijama gdje su bolji uvjeti u smislu prakticiranja vjerskog života jer žene mogu nositi odjeću u skladu sa vjerom ili gdje je dostupna halal hrana. Slično se može reći i za megagradove poput Moskve gdje, iako vlasti brane izgradnju novih džamija i vrše pritisak pri formiranju novih islamskih kulturnih centara, ima dosta restorana, kafea i prodavnica sa halal proizvodima.

Istovremeno, moramo razumjeti kako, iz stajališta islamskih prioriteta života, takav svakodnevni komfor može biti varljiv jer ga danas može pratiti nešto što nanosi više štete nego koristi muslimanima. U konačnici, osnov islama je islamsko očitovanje i principi koji potiču iz njega, a na osnovu kojeg se svakodnevni život muslimana treba graditi zajedno sa poštivanjem određenih zabrana i regulacija. Pokrivene žene i muškarci sa bradama iz džamija vode se na skupove podrške ratu, što je suprotno vrijednostima islama i oni spremno to rade. Neki aktivno učestvuju u ratu, pa onda postoji velika sumnja u ispravnost njihovog hidžaba, brade ili činjenice da jedu halal hranu.

  • Koliko je prisutna islamofobija u današnjem ruskom društvu i kako se ona manifestira?

– Danas je islamofobija potisnuta iza ukrajinofobije i fobije prema Zapadu. No, islamofobija u ruskom društvu (radije bih rekao u ruskom socio-političkom sistemu jer takav sistem postoji, a upitno je postojanje pravog društva) ima duboko ukorijenjeni, sistematski karakter. Rekao bih da islamofobija u Rusiji ima tri historijske i ideološke dimenzije koje se u nekim slučajevima poklapaju.

Prva dimenzija je ideološka i geopolitička islamofobija koju su Rusiji, a naročito Moskvi, donijeli misionari grčko-slavenske crkve iz Bizantije i postbizantijskog prostora, naročito nakon što su Osmanlije osvojile Konstantinopolj. Zapravo, ovi krugovi su formirali ideologiju moskovskog carstva koja nije dozvolila da ono samo postane nacionalna država već su ga od samog početka pretvorili u geopolitičku ispostavu neobizantijskog projekta i prethodnicu borbe prvo protiv islamskog svijeta, a tek poslije toga protiv Zapada.

Druga dimenzija je sovjetska sociohistorijska DNA koja nije nastala iz ničega. Uprkos činjenici da je nastalo u “utrobi” ruskog sociopolitičkog sistema, “sjeme” koje je pokrenulo sve došlo je iz francuskog jakobinizma koji je njegovao osnivač boljševizma Lenjin. Posljedica ovog uvezivanja je nastanak javnog prostora koji ne tolerira ništa što ne prati ove imperative i ne teži njihovim vrijednostima i društvenoj autonomiji, bilo da su to muslimani, protestanti, Jehovini svjedoci ili bilo ko drugi. Istovremeno, stav prema muslimanima osnažuje i stara, ukorijenjena islamofobija.

Treća dimenzija je moderna liberalna islamofobija i desne i lijeve varijante, a koja potiče iz stava da su muslimani nositelji antiliberalnih vrijednosti. Paradoksalno, ove tri varijante se nekada spoje, kao što je dugo slučaj u Putinovoj Rusiji i nekada se kombiniraju. Danas su liberalna i strana protiv Zapada u Rusiji sukobljene, pa to gura pitanje islamofobije u pozadinu. No, nema sumnje kako će se vratiti na prvo mjesto čim bude šanse, a to se već sada periodično dešava.

  • Da li su područja gdje muslimani žive više ciljani tokom mobilizacije za rat u Ukrajini? Aktivisti i žitelji tih regija (Dagestan npr.) navode kako vlasti koriste mobilizaciju kao izliku za rješavanje pitanja etničkih i vjerskih manjina.

– Ruski režim želi regrutirati muslimane za rat iz više razloga. Prvo, kada imate u vidu demografsku katastrofu slavensko-finskog dijela Rusije, u muslimanskim regijama i dalje žive veliki broj zdravih muškaraca. Drugo, Kremlj to stanje vidi kao novi problem jer su upravo takvi ljudi bili osnova otporu širenja Rusije u muslimanskim regijama. Treće, mogući savez muslimanskih naroda Rusije i Ukrajine je posebno opasan za Kremlj, obzirom da se njihovi ciljevi objektivno podudaraju kada je riječ o sprečavanju imperijalne hegemonije Kremlja.

Zbog toga, Kremlj ovakvom politikom, prvo, popunjava redove svoje vojske, zatim uklanja izvor militantne muslimanske omladine i treće, pravi razdor između muslimanskih naroda Rusije i Ukrajine ili barem to pokušava uraditi.

Molitva u Velikoj džamiji u Moskvi (Reuters)
  • Da li je rat donio promjene ili probleme vjerskom životu ruskih muslimana?

– Sve promjene potiču iz militarističko-totalitarne mobilizacije cijelog ruskog stanovništva i, iznad svega, vide se u gušenju svakog neslaganja sa politikom. Stoga, ono što je bilo jako teško za muslimane proteklih godina, u formi korištenja ustavnih prava na samoorganiziranje, sada je postalo apsolutno nemoguće, kao i za sve Ruse uostalom.

Sa druge strane, ruski sistem je sada primoran, na određenim mjestima i u određeno vrijeme, da zanemari otvorena očitovanja muslimanske vjere sa čime se borio u mirno doba. To nije ništa novo. Tokom rata je i Staljin isto išao na ruku vjernicima, a kada su poslovi bili završeni, onda se sve vraćalo na staro.

Također, treba istaći kako je nivo razmatranja čisto praktičnih potreba muslimana u Rusiji, kojih je između 10 i 20 miliona i nije riječ o imigrantima već o predstavnicima mnogih domorodačkih naroda u njihovim kvazidržavnim regijama – republikama, daleko niži nego u Ukrajini gdje su jedino krimski Tatari autohtona muslimanska manjina, a koji su sada većinom na teritoriji pod ruskom okupacijom.

Istovremeno, muslimanska vojna vjerska služba djeluje u ukrajinskoj armiji i brine se o vjerskim potrebama muslimana koji su u oružanim snagama. To nije slučaj u Rusiji, tako nešto se radi samo u nekim regionalnim jedinicama poput Kadirovljevih.

  • Uzevši sve u obzir, može li doći do međuvjerskih tenzija u Rusiji?

– Uprkos svim opisanim problemima i trenutnim okolnostima, ne vidim uvjete za međuvjerske sukobe u samoj Rusiji. No, ono što se može desiti, kao posljedica ovog rata, je propast same ruske državnosti i nastanak novih država u regijama gdje su većinom muslimani ili gdje su jako prisutni muslimani.

U nekoliko takvih slučajeva se ne može odbaciti kako bi moglo doći do muslimanske ili antimuslimanske mobilizacije za sukobe između pristalica i protivnika nezavisnosti tih regija ili drugih izbora kojim će se putem razvijati, više vjerskim ili više sekularnim.

  • Naredno pitanje se upravo odnosi na ta nastojanja ka nezavisnosti u nekim ruskim republikama. Javljaju se inicijative i pokreti za nezavisnost, neke od tih regija su većinski muslimanske. Koliko je to realno? Mogu li doći do nezavisnosti i koliko to može promijeniti (pogoršati) status ruskih muslimana?

– Niko od njih ne može biti nezavistan sve dok postoji stabilno tijelo po imenu Ruska Federacija, a čije samo ime ne odražava njegovo postojanje. Naravno, nije riječ o federaciji, niti je sve kako piše u Ustavu. Tamo se navodi kako je to demokratska, pravedna i socijalna država gdje su ljudska prava i slobode od najviše važnosti (osim, naravno, ako ne govorimo o ljudima poput Putina i ljudi oko njega).

Slično je bilo i prije, nijedna muslimanska kolonija nije mogla postati nezavisna dok su SSSR i Rusko carstvo bili stabilni. No, kao što svi znamo, oni više ne postoje (dijelom zbog posljedica sukoba sa Zapadom), pa je nakon njih nezavisnost muslimanskih kolonija postala realnost.

Kako se položaj muslimana može u tom slučaju promijeniti? To je jako složeno pitanje, ali globalno se može podijeliti na dva dijela.

Prvo, kako će se pozicija muslimana promijeniti u regijama sa muslimanskom većinom? To apsolutno zavisi o tome da li će ta većina znati iskoristiti historijsku šansu koju je dobila i da li će, u sklopu nje, vjerski orijentirani dio znati napraviti odnose sa sekularnim (i obratno), zatim sa nemuslimanskim susjedima, sa muslimanskim susjedima, te sa međunarodnom zajednicom u globalu.

Druga je priča položaj muslimana na teritorijama gdje nisu većina. Muslimani se obično plaše ponavljanja scenarija Indija – Pakistan, odnosno da će se, u slučaju odvajanja muslimanskih regija, položaj muslimanskih manjina u drugim regijama postati nepodnošljiv. Opasnost od toga ne može biti otpisana, ali jako je malo vjerovatno da će takav scenarij biti sveobuhvatan (možda bi mogao biti relevantniji u pograničnim regijama), posebno zbog toga što ima puno primjera država gdje muslimani, kao manjina, imaju objektivno veća prava od ruskih muslimana.

Bilo kako bilo, ruski muslimani trebaju biti svjesni kako će takvi scenariji dešavanja poticati iz politika ruskog establišmenta i glavnog ruskog socio-sistema, na što nikako ne utječu. Jedino ruska većina može uništiti Rusiju, što je već dva puta uspješno uradila u prošlom stoljeću, a muslimanske manjine će se suočiti sa posljedicama na koje bi bilo pametno pripremiti se unaprijed.

  • Šta nam možete reći o zajednici ruskih muslimana (Slavena kršćanskog porijekla koji su prešli na islam) i njihovoj trenutnoj situaciji?

– Narod ruskog, kao i drugih slavenskih i kršćanskih nacionalnosti, koji su primali islam i otvoreno to objavljivali, postali su prve kolektivne žrtve onoga što je kasnije postalo “ruski svijet”. Ideolozi iz šovinističkih krugova unutar Pravoslavne crkve tražili su da oni budu tretirani slično kao “Turci” na Balkanu, odnosno kao neprijatelji nacije i države.

Sve se to dešava uprkos činjenici da govorimo od različitim situacijama jer ljudi u Rusiji nisu prihvatili islam pod vlašću muslimanskih osvajača niti su imali podršku od tih osvajača. Štaviše, mnogi su od njih bili ruski nacionalisti u prošlosti. Ti su ljudi postali dio muslimanskih zajednica i na udaru državne represije, a njihovo udruženje, Nacionalna organizacija ruskih muslimana (NORM) je ugašeno u Rusiji i natjerano na emigraciju, dok su se članovi udružili sa radikalnom ruskom opozicijom.

Trenutno, muslimani ruske ili druge “kršćanske” nacionalnosti mogu živjeti u Rusiji pod uvjetom ili da ne djeluju u javnosti ili da aktivno podržavaju ruske agresorske politike, na primjer u redovima “kadirovaca”. No, u tom slučaju se ne govori o ujedinjenu muslimana ruske nacionalnosti u njihove zajednice, što je NORM pokušao uraditi, jer nema mjesta za zajednicu ruskih muslimana u “ruskom svijetu”.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada