Šta znamo o vakcini AstraZeneca i krvnim ugrušcima?

Dr. Khan ispituje šta znamo o navodnoj povezanosti između vakcine i krvnih ugrušaka i povezuje svoje iskustvo vakcinisanja ljudi u svojoj zajednici u autobusu za vakcinaciju.

Ilustracija Jawahira Al-Naimija/Al Jazeera
Ilustracija Jawahira Al-Naimija/Al Jazeera

Piše: Dr Amir Khan

Tim u Oxfordu-AstraZeneci sigurno sad čupa kosu nakon još jedne sedmice na naslovnim stranama zbog moguće veze između ove vakcine i rijetkih krvnih ugrušaka.

U martu je Evropska agencija za lijekove (EMA) kazala da nije našla poveznicu između ove vakcine i “sveukupnog rizika” od pojavljivanja krvnih ugrušaka. Ova agencija nije mogla potpuno isključiti sumnju, i tražila je od vlada da „podignu svijest“ o krvnim ugrušcima i uključe informacije o njima za zdravstvene radnike i ljude koji su vakcinisani. Kasnije je ova agencija kazala da bi rijetki krvni ugrušci trebali biti navedeni kao „rijetke nus pojave“ ove vakcine.

Od tada je britanska Regulatorna agencija za lijekove i zdravstvene proizvode (MHRA) poduzela preventivne mjere i savjetovala je svakoga sa potencijalnim simptomima krvnog ugruška četiri dana ili više nakon vakcinacije da zatraži hitnu medicinsku pomoć dok je dodatno istraživala tvrdnje o poveznici sa ovom vakcinom. Sedmog aprila je izjavila da: „je bolje za ljude mlađe od 30 godina bez hroničnih oboljenja da im se ponudi alternativna vakcina tamo gdje je to moguće onda kada dođu na red za vakcinaciju.“ Ovo je zato što dok dobrobiti vakcine znatno nadmašuju rizike za one u starijim dobnim skupinama, čin balansiranja postaje komplikovaniji za one koji su statistički manje izloženi riziku da budu hospitalizirani zbog COVID-19. Ova agencija je nastupila pažljivo i istakla je da nema pouzdanih dokaza da ova vakcina izaziva ugruške, ali da poveznice postaju „čvršće“.

U izjavi je također pisalo: „Analiza Javnog zdravstva Engleske (PHE) pokazuje da je program vakcinacije protiv COVID-19 spriječio 6100 smrtnih slučajeva kod osoba od 70 godina i starijih u Engleskoj do kraja februara. Svi sigurnosni izvještaji su rigorozno istraživani i svi sa neočekivanim simptomima trebaju razgovarati sa zdravstvenim stručnjakom. Svi lijekovi imaju nus pojave.“

MHRA kaže da simptomi krvnog ugruša zavise od lokacije na kojoj se on nalazi:

Ugrušak u plućima: kratak dah, bol u prsima.

Ugrušak u abdomenu: bol u predjelu abdomena i/ili oticanje.

Ugrušak u krvnim sudovim u mozgu: glavobolja (koja počinje četiri dana nakon vakcine), zamagljen vid, zbunjenost ili napadi.

Ugrušak u nozi: oticanje i/ili crvenilo u nozi.

Ova agencija također savjetuje svakoga sa neobjašnjivim tačkastim osipom ili modricama u predjelu gdje je data vakcina da razgovara sa zdravstvenim stručnjakom.

Iako bi ovo moglo zabrinuti neke ljude, važno je istaknuti da je vakcina Oxford-AstraZeneca sigurna i efikasna za veliku većinu ljudi i da je rizik od dobijanja krvnih ugrušaka od infekcije korona virusom daleko veći od rizika da ih se dobije od vakcine.

MHRA, Svjetska zdravstvena organizacija i Evropska agencija za lijekove su zaključili da je ravnoteža u korist vakcinacije.

Ilustracija Jawahira Al-Naimija/Al Jazeera

Izvještaj o napretku: Pfizerove vakcine bi uskoro mogle biti dostupne djeci od 12 do 15 godina

U petak, 9. aprila, je Pfizer BioNtech aplicirao Agenciji za hranu i lijekove u SAD-u za odobrenje vanredne upotrebe njihove vakcine protiv COVID-19 za adolescente od 12 do 15 godina.

Iz Pfizera su rekli da planiraju zahtijevati slične dozvole drugih regulatornih tijela širom svijeta u narednim danima. Ova izjava je uslijedila nakon treće faze testiranja koju je ova kompanija vršila nad djecom u dobi od 12 do 15 godina, koja je, kako kažu, pokazala 100 postotnu efikasnost i snažan odgovor antitijela. Dodali su da, iako će sve učesnike nastaviti pratiti zbog dugoročnih nus pojava, sveukupno je ova vakcina dobro podnesena i prijavljene nus pojave su bile slične kao kod onih u dobi od 16 do 25 godina.

Pfizerova vakcina koristi tehnologiju mRNK da pokrene odgovor imunog sistema koji štiti vakcinisane od simptoma COVID-19. Nakon ubrizgavanja, mRNK instruira ljudske ćelije da počnu proizvoditi proteine slične šiljastom proteinu koji se nalazi na površini korona virusa. Ove proteine imuni sistem domaćina prepoznaje kao „strane“, koji potom pokreće napad i uništava šiljaste proteine i sve ćelije koje ih sadrže.

Dugovječnije imune ćelije potom patroliraju tijelom. Ukoliko se vakcinisana osoba zarazi pravim korona virusom, ove patrolne ćelije će smjesta prepoznati šiljasti protein na površini virusa kao „strani“ i pokrenuti mnogo brži napad imuniteta na virus i sve ćelije koje je uspio zaraziti prije nego što se osoba razboli.

Mnogo je stručnjaka koji kažu da ako želimo staviti ovu pandemiju pod kontrolu, moramo ciljati na „nultu COVID strategiju“ i vakcinacija djece u nastojanju da se zaustavi njeno širenje dio je tog.

Međutim, ovo nije jednostavno kao vakcinacija djece protiv bolesti kao što su ospice ili dječija praliza, za koje znamo da se od njih mogu ozbiljno razboljeti. Kada se procjenjuje upotreba vakcina kod mladih ljudi, rizik nus pojava je iznimno važan. Zdravi mladi ljudi rijetko će se razboljeti od COVID-19 – mnogi neće pokazivati nikakve simptome. Ipak, mogu odigrati ulogu u prenošenju virusa na druge ljude i na tom mjestu je potrebno donijeti tešku odluku da se vakciniše jedna dobna skupina kako bismo zaštitili druge.

Naravno, postoji bojazan da bi virus mogao već bolesne mlade ljude, posebno one sa poremećajem imunog sistema, učiniti veoma bolesnim i odobrenje vakcine za ove mlade ljude čini se mnogo korisnijim. Činjenica da je vakcina uopćeno dobro podnesena pomoći će FDA i drugim regulatornim tijelima da donesu informisanu odluku.

Ilustracija Jawahira Al-Naimija/Al Jazeera

A sada, dobre vijesti: Novi Zeland nakon godinu dana

Većina država se ugleda na Novi Zeland i njegovu liderku Jacindu Arden, s pomiješanim osjećajima nade i zavisti. Ova država, koja ima 4,9 miliona stanovnika, zabilježila je samo 26 smrtnih slučajeva od COVID-19 od početka pandemije prije nešto više od godinu dana.

Gotovo svaki pozitivan slučaj u posljednjih šest mjeseci je uvezen iz vana. Kad god na Novom Zelandu otkriju pozitivan slučaj, ova država podrobno to istraži i nametne lokalne mjere lockdowna. Četranestog februara 2021, kada su otkrivena tri slučaja prenosa virusa u zajednici u Aucklandu, radnje su zatvorene, putovanja su bila dozvoljena samo u lokalnim okvirima i druženje je ograničeno na tzv. društvene balone.

Novi Zeland trenutno nema razloga da se brine o prenosu u zajednici i fokusira sve svoje napore na pograničnu kontrolu u svom trajnom nastojanju da drži broj slučajeva oboljelih od COVID-19  na nuli. Novi Zeland ima neke od nastrožijih mjera granične kontrole na svijetu i svako ko ulazi u državu mora biti u karantinu 14 dana u hotelu.

Ovo je sušta suprotnost od država kao što je Velika Britanija, u kojoj je veliki broj ljudi preminuo od korona virusa, a država donedavno nije uspijevala osigurati svoje granice. Umjesto tog, Velika Britanija polaže sve nade u jednu stvar: vakcinaciju.

Budući da je veći dio svijeta nevakcinisan, ostaje jasna i prisutna opasnost od novih sojeva koji bi mogli biti uvezeni iz vana ili, budući da opada broj zaraženih, ljudi bi mogli donijeti nove sojeve sa odmora u inostranstvu. Za razliku od Novog Zelanda, koji je djelovao brzo i odlučno da eliminiše COVID i gdje sada stanovnici mogu uživati gotovo normalnim životom, iako unutar vlastitih granica, mnogim državama nije ostao drugi izbor već da reduciraju broj oboljelih na „prihvatljive“ nivoe i žive uz rizik sezonskih skokova u broju slučajeva, prijema u bolnicu, pa čak i umrlih.

Uvijek će postojati argument da je Novi Zeland mala otočna nacija i da joj je bilo relativno lako da kontroliše svoje granice i eliminiše virus, ali govoreći iz perspektive osobe koja živi na malom otoku, iako s mnogo većom populacijom, mogu sa sigurnošću reći da svi možemo učiti od Jacinde Arden i Novog Zelanda.

U autobusu za vakcinaciju: vakcine smo iznijeli iz klinike i doveli ih u zajednicu

Mnogo je rečeno o manjem broju vakcinisanih među ljudima iz manjinskih zajednica u državama na Zapadu, i mnogo je urađeno na tome da se poboljša vakcinacija u ovim grupama. Razgovarao sam o preprekama s kojima se ljudi iz ovih zajednica suočavaju kada pristupaju zdravstvenoj njezi i njihovom povjerenju u vakcine. Razlozi su višeslojni i kompleksni.

Jedan način da se pokaže kako zdravstveni stručnjaci ozbiljno shvataju njihovo zdravlje i da ih žele zaštititi jeste taj da se uzmu vakcine iz klinike i odnesu direktno u zajednicu.

Ovaj se pristup pokazao efikasnim u prošlosti kada su zdravstveni radnici išli u džamije, sikhske bogomolje i hramove da vakcinišu ljude. Uz podršku vjerskih lidera, dat je vjetar u leđa povjerenju u vakcine.

Ali ne posjećuju svi ljudi iz manjinskih skupina bogomolje i postoji opasnost da će izvjesna dobna skupina ove populacije „do koje je teško doći“ ostati nevakcinisana. Sada pojedini dijelovi Velike Britanije koriste „autobus za vakcinaciju protiv COVID-a“ u predjelima u kojima je primjećen slab odziv u prvoj fazi vakcinacijske kampanje.

Kada smo to radili u mom kraju na sjeveru Engleske, to nisu bili samo ljudi iz manjinskih zajednica kojima je autobus trebao pomoći, već i ljudi iz siromašnijih krajeva koji su obično zaostajali kada je vakcinacija u pitanju.

Naš je autobus bio naoružan stotinama doza vakcine Oxford-AstraZeneca, koja se lakše može transportovati od Pfizerove zbog temperature na kojoj se čuva. Zajedno sa grupom spremnih zdravstvenih radnika, odvezli smo se u zajednice koje su zabilježile slabije stope vakcinacije.

Imali smo odličnu reakciju; ljudi su bili radoznali i željeli su znati zašto je autobus za vakcinaciju parkiran u njihovoj ulici i dolazili su da postavljaju pitanja. Svim osobama starijim od 50 godina ili visokorizičnim grupama ponuđena je vakcina i mnogi su prihvatili ponudu. Za osobe koje nemaju automobil ili sredstva za javni prevoz, doći do zdravstvene ustanove može biti teško, pa je autobus koji dolazi do njih bio velika korist. Ljudi koji su oklijevali su dobili šansu da postavljaju pitanja i mi smo bili u stanju da raščistimo neke mitove o vakcinaciji kao i pogrešne informacije koje su kružile.

Ranije sam vakcinisao ljude u džamiji i u tome sam uživao; isto je bilo i sa autobusom za vakcinaciju. Ako želimo komunicirati sa ovim zajednicama i zaštititi ih od virusa koji je u većoj mjeri pogodio siromašne ljude i manjinske grupe, moramo ih susresti pod njihovim uslovima i ovo je jedan način da se to postigne.

Pitanje čitatelja: Kada će biti sigurno da se prestanu nositi maske?

Iza nas je duga godina restrikcija i sada kada mnoge države ubrzavaju vakcinacijske programe, mnogi ljudi pitaju kada će se moći susresti sa porodicom i prijateljima bez maski.

To je nezgodno pitanje; znamo da vakcine štite protiv simptoma COVID-a i znamo da će vjerovatno pomoći da se smanji prenos virusa, ali za to još nemamo nepobitne dokaze. Štaviše, još uvijek veliki broj ljudi nije vakcinisan, pa je nošenje maski u zatvorenom prostoru i dalje obavezno.

Anketa koju je proveo New Scientist među vodećim stručnjacima širom Velike Britanije otkrila da većina njih misli da ćemo nastaviti nositi maske najmanje do 2022. I nakon što države prestanu tražiti da se nose maske, smatra se da će mnogi ljudi odabrati da ih nastave nositi u gužvama.

Tako je bilo na dalekom istoku nakon epidemije SARS-a, gdje su populacije nastavile nositi maske – nešto što je možda doprinijelo manjem broju umrlih od COVID-a u ranim fazama pandemije, kada su se naše zapadne države još borile s idejom o nošenju maski.

Očekujem da me ovo neće učiniti popularnim među čitateljima ovdje, ali mislim da će nošenje maski u nekom mjeri u određenim situacijama biti obavezno još najmanje narednu godinu.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO