Riječi kojima se opisuje Auschwitz i dalje izazivaju kontroverzu

Piše: Verónica Zaragovia

Jedna grupa stiskala se uz drugu jedne hladne srijede u Auschwitzu, njemačkom nacističkom kompleksu koncentracijskog i logora smrti.

Vodiči su vodili goste kroz krematorij, mučilački blok, kasarne i eksponate, kao što je ljudska kosa strižena sa zatvorenika nakon njihove smrti u plinskim komorama.

Sada poznat kao Muzej i spomen obilježje Auschwitz-Birkenau, udaljen je približno 70 km zapadno od Krakova. U 2019. posjetilo ga je 2,3 miliona posjetilaca, što je rekord.

Sekretar za odnose s javnošću Pawel Sawicki kaže da želi doprijeti do još miliona ljudi – na internetu, što radi posredstvom zvaničnog Twitter profila @AuschwitzMuseum.

Sawicki radi iz nekadašnje apoteke njemačkog Schutzstaffela (SS), koji je čuvao logor. On podiže roletne i pokazuje na bodljikavu žicu ispred.

Tokom dana objavljuje tvitove, obično o ljudima koji su umrli ovdje u Auschwitzu.

Nacisti su ubili najmanje 1,1 milion ljudi ovdje, većinom Jevreja, ali i Poljaka nejevreja, homoseksualaca, Roma, sovjetskih zatvorenika i Jehovinih svjedoka.

Sawicki ponekad kontaktira s drugim korisnicima Twittera javno ako procijeni da njihovi tvitovi, članci, knjige ili filmovi o Auschwitzu nisu tačni.

“Vidimo da je ovo također poštivanje priče [žrtava] – da tražimo od novinara, pisaca ili umjetnika ili bilo koga: budite činjenični, budite korektni kad pričamo o ovoj priči”, rekao je Sawicki.

No, te ispravke nekad prerastu u usijane rasprave.

Logor kontrolirao SS

Početkom decembra Sawicki je napisao jednom korisniku Twittera: “Postupci Poljaka – bili oni herojski ili užasni – unutar konteksta njemačke okupacije Poljske i istrebljenja Jevreja moraju biti istraženi iskreno, pošteno i profesionalno. Međutim, u slučaju historije Auschwitza govoriti o poljskom saučesništvu naprosto je lažno.”

Logor je kontrolirala njemačka država i SS, rekao je za Al Jazeeru  direktor spomen-obilježja Piotr Cywinski.

“Jednostavno rečeno, baš kao što bomba iz Hiroshime nije japanska bomba, ovaj logor nije bio poljski logor.”

Njemačka je izvršila invaziju na Poljsku 1. septembra 1939, čime je počeo Drugi svjetski rat.

Poljska vojska pokušala je odoljeti četama Adolfa Hitlera, ali se nije mogla mjeriti s njihovim zalihama i mašinerijom. Dvije sedmice kasnije Josif Staljin izvršio je invaziju s istoka.

Dok su njemačke i sovjetske čete kontrolirale Poljsku do oktobra, granice su se brzo pomjerale.

Kompleks Auschwitza, koji je radio od 1940. do 1945, nije bio u Poljskoj. Predratna Poljska postala je okupirana.

Pa ipak, mnogi na Twitteru kažu da su čak i u okupiranoj Poljskoj i širom Evrope antisemiti pomogli njemačkim nacistima da dovedu više žrtava u svoje logore i žele to izraziti, a da im se ne suprotstavlja Twitter-profil @AuschwitzMuseum.

“Moja prabaka nema grob koji mogu posjetiti. Ona je završila u dimnjaku Auschwitza”, napisao je jedan čovjek u odgovoru na objavu sekretara spomen-obilježja.

“Danas su se oni koji se brinu o mjestu na kojem se dogodio zločin obratili meni da opovrgnu poljsko saučesništvo u njenom ubistvu i pošalju zlobne komentare od revizionista holokausta na moju naslovnu stranicu.”

Autor tog tvita tražio je od Al Jazeere da ostane anoniman zbog brige za svoju sigurnost nakon što se osjetio napadnutim od sekretara spomen-obilježja i nakon maltretiranja na internetu.

Jer, on je napisao: “poljsko saučesništvo”, a jedna osoba odgovorila je: “Zato što si Jevrej sigurno se ponašaš kao svinja.”

Masakr iz jula 1941.

Rekao je da su Nijemci upravljali logorima u Auschwitzu i ubijali Poljake nejevreje, ali je dodao: “Ignorirati žarku i spremnu saradnju većine poljske populacije u opskrbljivanju Auschwitza žrtvama nije ništa manje od revizionizma holokausta”.

Sawicki je rekao da su i negativne povratne informacije dobrodošle.

“To znači da dobro radimo svoj posao”, rekao je.

Jan T. Gross, penzionisani profesor s Univerziteta Princeton, rođen u Poljskoj, koji je napisao knjigu Susjedi: Uništenje jevrejske zajednice u Jedwabnu, u Poljskoj, razumije raspon reakcija koje dolaze s pisanjem o Poljskoj tokom holokausta.

U knjizi rekonstruira i ispituje masakr u julu 1941, kada su Poljaci nejevreji iz Jedwabna, a ne njemački nacisti, ubili svoje susjede Jevreje. Odveli su većinu Jevreja u štalu i žive ih spalili.

“Ovo implicira važne stvari u vezi sa saučesništvom običnih ljudi koji nisu Jevreji u progonu Jevreja tokom rata”, rekao je Gross.

Nakon što je ta knjiga objavljena 2001, tadašnji predsjednik Poljske Aleksander Kwasniewski javno se izvinio žrtvama. Uslijedilo je nekoliko primjera historiografije o holokaustu. No, isto se dogodilo s kontroverzom i nastojanjima nekih da izvrgnu ruglu Grossov rad.

“Tokom Drugog svjetskog rata u Poljskoj njemačka okupacija bila je ekstremno brutalna”, rekao je Gross. “Kad je riječ o Jevrejima, bila je genocidna, ali bila je izuzetno brutalna i ubilačka u odnosu na Poljake.”

Poljaci su mnogo propatili pod vlašću Nijemaca, ali su imali još jedan bolan izazov.

“Kako biti žrtva i progonilac u isto vrijeme”, rekao je Gross.

Godine 2012, kada su ta osjećanja bila još svježa, tadašnji američki predsjednik Barack Obama razbjesnio je čelnike Poljske rekavši “poljski logor smrti” na ceremoniji dodjele Predsjedničke medalje slobode.

Svjetski forum o holokaustu

Tri godine kasnije konzervativni kandidat Andrzej Duda pobijedio je na predsjedničkim izborima. U sljedećim godinama prijedlog zakona učinio je zakonom prema kojem je okrivljavanje Poljaka za zločine nacističke Njemačke protivzakonito.

Na početku je bila predviđena zatvorska kazna za to, ali je Vlada odustala od toga. Ipak, taj zakon pogoršao je odnos Poljske s državama poput Izraela.

Izrael je pozvao Poljsku na ovomjesečni Svjetski forum o holokaustu u Jerusalemu u znak obilježavanja 75 godina oslobođenja Auschwitza. Od nekih predsjednika zatraženo je da se obrate, ali od Dude nije i on je odbio pozivnicu.

Krakovljanin Kamil Kmak (30) ne vjeruje da ti zakoni mogu riješiti problem “poljskih logora”.

Rekao je da je obrazovanje nužno i da je premalo ljudi učilo o historiji Poljske.

Tokom Drugog svjetskog rata poljska vlada otišla je u egzil u London.

Odatle je podržala pokret otpora protiv Nijemaca. Nakon rata Britanija i Francuska napustile su Poljsku.

Sovjetski Savez, čija je vojska oslobodila logore u Auschwitzu 27. januara 1945, ugnjetavala je Poljsku pod komunističkom vladavinom gotovo 45 godina.

Osim svog posla s punim radnim vremenom, Kmak također radi na skretanju pažnje na historiju Poljaka nejevreja i Jevreja i njenom dovođenju u prvi plan. Pridružio se nastojanjima Fondacije porodice Popiela poljskog olimpijca Dariusza Popiele da se restauriraju ili prikladno obilježe jevrejska groblja.

Kmak, koji nije Jevrej, proveo je deset godina istražujući imena više od 1.700 Jevreja iz Grybowa. Nacisti su ubijali Jevreje u Grybowu unutar gradskog jevrejskog geta iako su većinu ubijali u plinskim komorama u Belžecu.

Prošlog novembra Kmak se pridružio mnogim drugima koji su otkrili spomenik s imenima jevrejskih žrtava u Grybowu, kojima ranije nije odana počast.

U Grybowu je odrastao, decenijama kasnije.

“Pokušavamo rekonstruirati svijet koji je razrušen.”

Prava rekonstrukcija, kaže on, zavisi od riječi, što je istakla poljska spisateljica Olga Tokarczuk, dobitnica Nobelove nagrade za književnost.

Tokarczuk se našla na meti kritike, pa čak i prijetnji smrću, jer je kritikovala prošlost Poljske, uključujući antisemitske incidente.

“Svijet je izgrađen od riječi”, napisala je u svom govoru povodom prijema Nobelove nagrade u decembru 2019.

“To kako razmišljamo o svijetu i, možda još važnije, kako ga pripovijedamo ima veliku važnost. Stvar koja se dogodi, a ne bude ispričana prestaje postojati i nestaje. Ova činjenica dobro je poznata ne samo historičarima nego i svim vrstama političara i tirana. Onaj koji ispreda priču glavni je.”

Izvor: Al Jazeera