Beitar Jerusalem: Kako promijeniti ‘najrasističkiji’ klub u Izraelu?

Moshe Hogeg je čovjek u misiji. Zaradio je milione kao poduzetnik u tehnološkom sektoru, a u augustu prošle godine je kupio nogometni klub.

Ne radi se o bilo kojem starom klubu, radi se o Beitar Jerusalemu, jednom od vodećih izraelskih klubova, ali koji je najpoznatiji po svojim antiarapskim, antimuslimanskim predrasudama i po svojim nasilnim, rasističkim navijačima, piše Alex Capstick za BBC Sport. Izazov koji je sebi postavio je da ga okrene, da promijeni klupski narativ. Rezultati su zapanjujući, navodi autor.

Srijeda je veče, na Stadionu Teddy, terenu “uglavljenom” između prometne ceste i trgovačkog centra. To je dom Beitar Jerusalema, vjerovatno najvećeg kluba u Izraelu sa historijskim političkim vezama sa desničarskom partijom Likud, kluba koji nikada nije potpisao nijednog izraelsko-arapskog nogometaša.

Njegovi navijači dolaze iz svih dijelova zemlje. Oni su tradicionalno iz radničke klase i tu noć, obučeni u žuto-crne boje njihovog tima, dolaze na susret protiv Hapoel Hadere, koji se održava sredinom sedmice.

Sporni navijači

Mnogi od njih imaju riječi “La Familia” ušivene u svoje majice i navijačke dresove. Time pokazuju da su oni članovi okorjelih ultraša. Kao i u slučaju svake domaće utakmice, ispunili su istočnu tribinu. Niko ne sjedi. Prije izvođenja početnog udarca, zajednički strastveno pjevaju izraelsku državnu himnu. Neumorno pjevaju i bubnjaju. Ovi navijači su poznati kao žestoko lojalni i glasni, ali imaju i reputaciju da su opasni i rasisti.

Dio navijača bi redovno glasno uzvikivao “Smrt Arapima”, na njihovih transparentima piše “Zauvijek čisti”. To je bio ogroman problem koji su prethodni vlasnici pokušali riješiti, ali nijedan nije bio uspješan kao Moshe Hogeg. Njegova strategija od samog početka je bila da se direktno suoči sa problemom.

“Imam nultu stopu tolerancije za rasizam”, rekao je on. “Apsolutnu nulu. I moja reakcija prema rasizmu nije proporcionalna. Vi uzviknite jednu rasističku stvar, ja ću vas tužiti za milion dolara”.

Autor teksta se s vlasnikom kluba sastao nakon pobjede od 2:0. Beitar se trenutno nalazi na trećem mjestu prvenstva. Učinak se ove sezone popravio, kao što se popravila i nekada toksična atmosfera unutar stadiona kluba.

Hogeg, za koga niko u izraelskom nogometu nije čuo prije nego što je kupio Beitar, objašnjava kako želi da promijeni stvari i da je to što čini na istaknutom mjesto kao što je Beitar dobro, ne samo za klub, već i za državu Izrael. I on je apsolutno odlučan.

Čini se da velika većina navijača u stopu slijedi Hogegove napore da promijeni kulturu kluba, ali postoje oni i koji ne podržavaju to. I zbog toga dolazi prijetnja od sudske tužbe.

Upozorenje tužbom

Pojedinci čije ponašanje se smatra diskriminatorskim su dobili pismo u kojem ih optužuju da narušavaju reputaciju kluba. Suočeni s potencijalnim ogromnim odštetama i visokim pravnim troškovima potrebnim za odbranu, oni su se povukli.

“Ne pokušavam uništiti nečiji život, ne pokušavam biti nečiji otac i njihova majka, ne pokušavam da ih obrazujem – to nije moj posao”, rekao je Hogeg. “Ali kad to donesete na stadion i kada djelujete na taj način, to se loše odražava na sve navijače i na našu naciju i ja to ne mogu da podnesem”.

Čini se da njegov beskompromisni pristup djeluje. Bila su dva rasistička incidenta prošle sezone, a nijedan tokom aktuelne sezone. Porodice i sponzori koje je odbio ružni imidž su se vratili. On vjeruje da optužnice direktno upućene pojedincima predstavljaju taktiku koju bi klubovi i upravna tijela poput FIFA-e i UEFA-e trebaju usvojiti.

Dramatični pomak u Beitaru je ilustriran u novembru kada je nedavno potpisani Ali Mohammed postigao gol, prvi za klub. On je kršćanin iz Nigera, ali su tokom predsezonskog treninga navijači upali na teren, te se usprotivili zbog njegovog muslimanskog imena. Radosna reakcija kada je postigao gol zbog toga nije bila u potpunosti očekivana, i to je dosadašnji najsvjetliji trenutak od dolaska Hogega u Beitar.

“Za mene je bio najveći trenutak kad su svi navijači uzvikivali njegovo ime”, rekao je Hogeg. “Ovo je ogroman trenutak za Beitar Jerusalem, da igrač koji se zove Ali Mohammed postigne gol dok mu na dresu piše Mohammed, te da svi navijači radosno uzvikuju njegovo ime, to je velika pobjeda”.

Obilje optimizma

Oko Beitar Jerusalema vlada obilje optimizma, iako nisu svi uvjereni da će potrajati. Pomisao da je utjecaj i kontrola La Familije nad klubom iznenada nestao je za neke jednostavno nerealna. Yair Galily, sociolog koji je osnovao Istraživačku laboratoriju za sport, medije i društvo na Školi komunikacija Sammy Ofer, oprezan je.

“Nema sumnje da je Moshe Hogeg napravio razliku”, kaže Galily. “Ali navijači Beitara su nepredvidivi. To je poput prekida vatre koje je pomoglo jer klub igra dobro”.

Ali bi se to moglo promijeniti. Za mnoge, pravi test će biti kada izraelski Arap potpiše za klub. Oni se nalaze u juniorskom timu Beitara, ali niko nije prešao u prvi tim. Moshe Hogeg ne nudi nikakve garancije. U stvari, on kaže da bi bilo rasistički potez da dovede Arapa samo da bi napravio primjer, ali se sigurno ne boji da napravi taj korak, dok god igrač kojeg dovedu zaslužuje to.

“Ne zanima me vjera igrača, ne zanima njegova boja. Zanima me može li pomoći timu, da li je dobar nogometaš. Bez obzira hoće li se to desiti ili ne, postoji dosta dobrih arapsko-izraelskih igrača i može se desiti da mi damo ponudu nekom od njih”.

Hogeg tvrdi da je razgovarao sa izraelskim Arapom tokom ljeta, ali kaže da ih je igrač odbio jer zarađuje mnogo više u Evropi. To pitanje je očito ono koje ima potencijal da naruši, pa čak i da uništi trenutnu harmoniju.

Neuspjeli test

Sjećanje na dva čečenska muslimana koji su dovedeni u Beitar 2013. je i dalje svježe. Taj potez nije bio uspješan. Navijači su jasno iskazali svoje nezadovoljstvo, a čak su napustili i utakmicu nakon što je jedan od Čečena postigao pogodak.

Autor u tekstu navodi da se susreo sa Galom Karpelom na terenu u sklopu škole nedaleko od stadiona. U jednom dijelu terena 20-ak mladića su igrali nogomet. Izmiješani su bili arapska i jevrejska djeca iz Istočnog i Zapadnog Jerusalema. Projekt, u čijoj organizaciji je pomogao Gal, nazvan je Tim jednakih. Postojao je početni otpor, govori Gal, uglavnom od roditelja, ali projekt traje već pet godina i doprinosi premoštavanju mostova u tom kompliciranom gradu.

Gal također vodi “Kick it out”, dio Novog izraelskog fonda, koji promovira jednakost u svim dijelovima društva. Njegov posao je da nadzire diskriminaciju u izraelskom nogometu. On pozdravlja transformaciju do koje je došlo u Breitaru, ali se brine da bi dovođenje Arapa bilo previše.

“Nadam se da će se to desiti uskoro, ali je jedna stvar uvjeriti ih da prestanu pjevati rasističke pjesme i siguran sam da se to neće svidjeti nekima. Kada izraelsko-arapski igrač dođe u Breitar, to će biti konačni test i bojim se da je velika vjerovatnoća da će Hogeg u konačnici izgubiti bitku”.

“Ako uspije, to će biti ogromna stvar. Niko nije vjerovao da je to moguće, a sada vjerujemo da možda sada imamo šansu”.

Stav Gala Karpela je definiran problematičnom historijom kluba. Kad god bi članovi La Familije odlučili da se usprotive čelništvu Breitara, situacija bi uskoro postala neugodna. Uvredljivi kasnonoćni pozivi i poruke, uvrede stotina navijača koji kampiraju ispred kuće vlasnika, prijetnje da će je zapaliti… Sve to je bilo previše za prethodnike Moshea Hogega. Njegove pristalice se nadaju da je izgradio dovoljno dobre volje kako bi mogao ugušiti svako neslaganje.

Mišljene navijača

Autor teksta navodi da su ga upozorili da će pronalazak ultraša iz redova La Familije spremnog da razgovara neće biti lako jer oni generalno mrze novinare, koje optužuju da pogoršavaju situaciju. Capstick kaže da je htio otkriti da li su sada spremni da prihvate arapskog igrača.

Mnogi okupljeni ispred stadiona su ljubazno odbili da odgovore. Što se tiče onih koji su bili spremni da razgovaraju, odgovori su bili pomiješani. Neki su bili entuzijastični u vezi te mogućnosti, kazavši da bi to pokazali da se Breitar napokon odmaknuo od svoje mračne prošlosti. Drugi su bili mnogo manje uvjereni, predvidjevši bijesnu reakciju, pa su čak sugerirali da bi muslimani bili previše preplašeni da pristupe klubu.

Moshe Hogeg je nepokolebljiv. Čini se da nije ni blizu spreman na korak unatrag. To nije njegov stil.

“Pobijedio sam i prije, siguran sam da ću ponovno pobijediti i nikad me neće zaustaviti da činim nešto u šta vjerujem”, rekao je on.

“Rekao sam šta mislim o rasizmu i mislim da me dosta njih razumjelo. Neki od njih ne razumiju, ali čak i momci koji ne razumiju, znaju da moraju to da ostave kući. Ako dođu ovdje, oni predstavljaju Breitar i ako će se ponašati rasistički, boriću se protiv njih najjače što mogu”.

Čini se da Hogeg uživa u izazovu, a njegov čvrsti pristup se do sada isplatio. Imidž Beitara se razvija i dok se nekim to ne sviđa, u Mosheu Hogegu se suočavaju sa nepopustljivim fokusiranim protivnikom.

Izvor: Agencije