Wagner: Od AfD-a do islama

Piše: Khaled Schmidt

Medijski natpisi o tome da je Arthur Wagner, funkcioner antiislamske i radikalno desničarske stranke Alternativa za Njemačku (AfD), prešao na islam izazvali su veliku pažnju. Taj njemački političar, porijeklom iz Rusije, podnio je ostavku na funkciji u predsjedništvu regionalnog odbora u istočnom Brandenburgu, s tim da je zadržao članstvo u stranci. Wagner kaže da je promijenio ime u Ahmed. 

Al Jazeera je srela Wagnera u džamiji Sehitlik u Berlinu te obavila intervju s njim vezano za njegov životni put i transformacije, od ateizma, pravoslavlja, protestantizma i prelaska na islam, ali i o njegovim očekivanjima da ne bude posljednji član AfD-a koji je prihvatio islam.

• Ko je Arthur Wagner?

– Rođen sam prije 49 godina uz Ural u sovjetskoj Rusiji, u porodici koja je tamo doselila prije 250 godina u potrazi za boljim životom u carskoj Rusiji. Djed mi je bio predsjednik velike energetske kompanije, otac inženjer, a majka učiteljica. Pohađao sam istu školu kao i kćerka bivšeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina. Do 17. godine odrastao sam kao ateist i antikršćanin pod utjecajem komunističke propagande. Nakon raspada Sovjetskog saveza vratio sam se u Njemačku 1993, gdje sam radio, stekao univerzitetsku diplomu iz poslovne informatike i oženio se.

• Spomenuli ste da ste bili ateist. Kako je počeo Vaš odnos s religijom?

– Tokom posjete Dresdenu ugledao sam protestantsku crkvu i ušao u nju. Nakon razgovora sa svećenikom zamolio sam ga da me krsti, što je učinio. Poslije završetka studija u Hannoveru otputovao sam u pratnji njemačke kompanije u svoje rodno mjesto kako bih radio na jednom projektu. Nekoliko njemačkih crkava dolazilo je tu radi širenja kršćanstva, u čemu sam im pomagao. U to vrijeme prihvatio sam pravoslavlje. Počeli su mi se buditi novi vjerski osjećaji kao Božijeg sluge.

Međutim, nisam mogao prihvatiti da je Isus Božiji sin. Nakon povratka u Njemačku vratio sam se protestantskoj crkvi, koja je pomogla mojoj porodici. Tada počinje novo traganje za istinom koje je karakterisala snažna rasprava sa svećenikom ove crkve. Godine 2013. prošao sam kroz tešku životnu krizu u kojoj me šokiralo učešće svećenika na gej paradama u Berlinu. Stajao sam usred crkve i govorio “Bože”, a ne “Isuse”. Bog me izveo iz ovog mjesta i uputio.

• Međutim, ove Vaše transformacije nemaju veze s islamom?

– S islamom sam se susreo još davno, za vrijeme posjete Taškentu i Ašgabatu u Uzbekistanu i Turkmenistanu. Na mene su ostavile trag islamska historija i civilizacija u srednjoj Aziji. Također, muslimani s tog područja ostavili su pozitivan utisak na mene, koji me dugo pratio. No, važna promjena u mom odnosu prema islamu desila se 2013. godine, kad sam usnio jedan san, u čije detalje ne bih ulazio. U snu sam postavljao konkretna pitanja i dobio jasne odgovore. Rečeno mi je: “Želiš li postati musliman?”, na što sam odgovorio pozitivno. “Ti si Ahmed”, rečeno mi je u snoviđenju. Probudio sam se uplakan, a supruzi sam rekao: “Mislim da sam postao musliman”.

• Šta se potom desilo?

– Nekoliko dana kasnije morao sam iznenada otputovati u Ufu, glavni grad Baškirije, jedne od republika Ruske Federacije. Tamo sam prošao pored jedne džamije, pa sam ušao i porazgovarao s imamom o svom snoviđenju. Zatražio je da mi prouči neke ajete iz Kur'ana i rekao mi da ne govorim nikome o onome što sam usnio. Kazao je da sve ima svoje vrijeme i dao mi brošuru o osnovama islama. Tada počinje moje novo putovanje. Prestao sam konzumirati cigarete, piti alkohol i jesti svinjsko meso. Čitao sam o islamu, ali nisam klanjao ni učio Kur'an. Godine 2015. ponovo sam dobio poziv da putujem u Ufu, bez prethodnog planiranja. Opet sam otišao do iste džamije koju sam ranije posjetio. Zatražio sam od imama da postanem musliman i pred njim sam posvjedočio islam.

• Pojedini se čude Vašem prelasku na islam u vrijeme kad se šire negativne slike koje povezuju islam u njemačkoj percepciji s nasiljem, terorizmom i represijom. Šta je Vas privuklo toj vjeri?

– Takve slike na mene uopće nisu utjecale, jer sam islam poznavao odranije kroz odnose s muslimanima bivšeg Sovjetskog saveza, za koje mogu reći da su bili pozitivni. U islamu sam pronašao odgovor na sva pitanja koja su me kopkala. Retorika časnog Kur'ana, način na koji se govori o Božijem jedinstvu i to što je islam vjera mira ostavili su trag na mene. Svima kojima su me pitali ovo isto pitanje odgovarao sam: “Ako te islam dotakne, nećeš mu moći reći ‘ne’.”

• Zašto ste se pridružili stranci AfD i kakav je Vaš status u njoj trenutno?

– Polovinu stranke AfD čine konzervativci, a drugu polovinu oni koji su u šoku zbog političkih i društvenih promjena u državi. U stranku sam ušao diveći se njenom nacionalnom i konzervativnom usmjerenju. Napredovao sam od aktivista u kršćanskom krilu stranke i člana odbora odgovornog za crkve do člana predsjedništva stranke u saveznoj državi Brandenburg. Kad sam prihvatio islam, podnio sam ostavku na funkciju, ali sam zadržao članstvo u stranci.

• AfD je opisana kao antiislamska stranka. Kako Vi to ocjenjujete?

– Jedan dio stranke želi se boriti protiv islama, tu su i oni koji kritikuju tu vjeru, te konzervativne struje, koje islam poistovjećuju s terorizmom. Mnogo su čitali o islamu. Njihove strahove prema svemu što im je nepoznato pojačale su brojne negativnosti. Želim ostati u stranci kako bih antiislamskim strujama predstavio tu vjeru u pravom svjetlu. Veoma sam odlučan i to ću i učiniti, ako Bog da.

• Vi ste jedan od onih koje nazivaju pripadnicima njemačke nacionalne manjine koja je došla iz bivšeg Sovjetskog saveza, čiji se broj u Njemačkoj procjenjuje na približno milion. Zasniva li se podrška AfD-u na neprijateljstvu njenih članova prema islamu?

– Pripadnici njemačke nacionalne manjine iz Rusije koji podržavaju stranku uglavnom su došli iz muslimanskih država bivšeg Sovjetskog saveza u fazi nemira u tim državama početkom devedesetih godina. Oni imaju veoma negativnu sliku prema islamu.

• Kako tumačite rastuće antiislamsko raspoloženje u Njemačkoj?

– Razlog za to jesu porast islamofobije, negativna i neprijateljska propaganda u medijima zasnovana na predrasudama i stereotipu, što izaziva strah u društvu u kojem dolazi do pada uloge vjere. Primjera radi, 80 posto stanovnika države Brandenburg čine ateisti.

• Imaju li muslimani Njemačke ulogu u širenju tih negativnih slika o svojoj religiji?

– Muslimani nemaju neku značajniju ulogu u svemu tome, jer su oni žrtva strana koje traže vlast i novac i koje ih namjerno uzimaju za metu i huškaju javnost protiv njih.

• Kakve su posljedice Vašeg javnog obznanjivanja prelaska na islam i šta želite u budućnosti?

– Dobio sam brojne poruke mržnje i zahtjeve svojih kolega iz AfD-a da napustim stranku, jer tvrde da su ona i islam nekompatibilni. Učinio sam pogrešku kad sam dopustio listu Bild da me fotografiše s knjigom o islamskom odgoju u rukama. To je stvorilo negativan ambijent na mom poslu, što me nagnalo da podnesem ostavku. Želim se pridružiti islamskoj konferenciji koja se održava pod pokroviteljstvom Vlade s ciljem aktiviranja integracije muslimana u zemlji. O tome sam razgovarao i s ministrom unutrašnjih poslova Horstom Seehoferom. Također se nadam osnivanju istraživačkog centra za muslimane ovdje, a poslao sam i pisma 17-orici muslimanskih ambasadora u Berlinu vezano za tu temu.

Izvor: Al Jazeera