Njemačka: Poraz demokratije ili nastavak evropskog liderstva

Nakon propasti pregovora o koaliciji Jamajka (CDU/CSU, FDP, Zeleni), Njemačka se nalazi pred izborom, a na stolu su tri opcije: Obnavljanje Velika koalicije (CDU/CSU i SPD), manjinska vlada ili, ona najnepoželjnija, novi izbori.

I nešto više od dva mjeseca nakon saveznih izbora, Njemačka je daleko od formiranja stabilne vlade, a političari se za ovu situaciju međusobno okrivljuju.

Dok dio javnosti za neuspjeh krivi šefa Slobodnih demokrata (FDP) Christiana Lindnera koji je, kako navode, samo htio da sruši kancelarku Angelu Merkel, drugi smatraju da upravo Merkel nije više u stanju da vlada, te da je vrijeme da se ona povuče. 

Cijela Evropska unija želi da Njemačka što prije formira stabilnu vladu, kako bi nastavila biti lider Unije, ali iz Berlina stižu poruke kako će biti potrebno vremena i strpljenja da se dođe do rješenja.

Iako je lider Socijademokratske partije Martin Schulz bio jasan kada je nakon izbora kazao da njegova stranka nakon dugo vremena ide u opoziciju, situacija se promijenila kada je postalo očito da Jamajka neće uspjeti.

Na promjenu mišljenja je bitno utjecao njemački predsjednik i Schulzov stranački kolega Frank-Walter Steinmeier koji je održao pojedinačne sastanke s političkim liderima i uvjerio ih da bi novi izbori bili štetni za Njemačku i Evropu.

Sposobnost učenja iz grešaka

Politički analitičar i profesor na Slobodnom univerzitetu u Berlinu Gero Neugebauer za Al Jazeeru kaže da se diskusija o pronalaženju rješenja, do sada, odvijala samo putem medija.

“Pojedinci – političari – su davali izjave, ali svi važni gremiji političkih stranaka se nisu oglašavali. Izjava pojedinca ne oslikava mišljenje cijele stranke. Dok ne dobijemo važeće odluke, ne mogu se očekivati ni ozbiljnije izjave povodom moguće vlade. Opcije su: koalicija između CDU/CSU-a i SPD-a (Velika koalicija), manjinska vlada CDU/CSU-a ili novi izbori. Novi pregovori četiri stranke bi bili iznenađujući.“

AfD kao vođa opozicije

Politički analitičar Adis Merdžanović kaže da opozicija u Bundestagu u zadnje četiri godine nije imala mogućnost da kontrolira rad vlade, jer je vladajuća koalicija imala jasnu većinu:

“To nije bilo dobro za kvalitet demokratskog diskursa, i neki čak kažu da je to tek omogućilo da AfD postane toliko jaka, jer su se, bukvalno i figurativno, prezentirali kao alternativa. Ako opet dođe do velike koalicije, vođa opozicije bi bio AfD, što naravno nije poželjno.“

Najbolje rješenje bi bilo, tvrdi Neugebauer, ono koje njemačkoj demokratiji daje mogućnost da pokaže stabilnost i sposobnost učenja iz grešaka.

“Jednom je ta mogućnost propala, kada su prekinuti pregovori četiri stranke (CDU/CSU, FDP, Zeleni). Stvaranje Velike koalicije bi bilo ‘businness as usual’ i rješenje koje SPD-u ne bi odgovaralo, jer u takvoj koaliciji se ta stranka ne može profilirati. Stvaranje manjinske vlade bi bilo izazov za vladajuće stranke. Novi izbori su opcija koju je najlakše shvatiti“, smatra on.

Direktor Centra za napredne studije Jugoistočne Evrope i predavač na Institutu za političke nauke Univerziteta u Beču Vedran Džihić kaže da je Njemačka u zadnjih nekoliko mjeseci krupnim koracima prešla put od primjera stabilnosti u Evropi do potpuno nepregledne i neizvjesne situacije nastale nakon prekida pregovora o koaliciji Jamajka.

“Prekid pregovora je kancelarku Merkel uhvatio na pogrešnoj nozi, a to isto važi i za SPD i njenog predsjedavajućeg Schulza. Samouvjerena poza Angele Merkel, na koju smo se tokom svih ovih godina njene vladavine navikli i koja je bila metafora za sigurnost i stabilnost Njemačke, transformirala se u nesigurnu pozu s mnoštvom znakova pitanja. Angela Merkel je definitivno politički poljuljana, isto kao i Martin Schulz ili lider CSU-a Horst Seehofer“, objašnjava Džihić.

U nesigurnosti koju personificiraju ova tri lidera, nastavlja Džihić, krije se i suštinski dio odgovora na pitanje o najboljoj opciji za Njemačku.

“Velika koalicija bi definitivno omogućila stabilniju vladavinu narednih nekoliko godina. I čini mi se da Merkel polaže velike nadu upravo u takvu vrstu koalicije koja je i zadnjih godina manje-više dobro funkcionisala. Za nju i njeno političko preživljavanje je to, čini mi se, barem iz sadašnje perspektive, jedina šansa. Ako bi došlo do Velike koalicije Merkel bi se aktivno uključila u debatu o reformi EU-a i pokušala da oživi osovinu (Emmanuel) Macron-Merkel. S Velikom koalicijom bi pored toga dobila još jednu šansu da pokaže da u narednih nekoliko godina može da očuva Njemačku koja nudi stabilnost i za njene građane i za EU. I na kraju, imala bi vremena da pokuša pronaći odgovor na pitanje migracije i da proaktivnim politikama pokuša zaustaviti prodor desno-populističkih snaga u Njemačkoj kao što je stranka Alternativa za Njemačku (AfD)“, ističe Džihić.

Za Martina Schulza, tvrdi, situacija je još teža: “Postoji odluka SPD-a o odlasku u opoziciju, koju je i on sam veoma agresivno zastupao nakon lošeg izbornog rezultata. On pokušava zadnjih dana da se retorički izvuče iz rova kojeg je samom sebi iskopao i nije sigurno da će to uspjeti. Pritisak da se ide u opoziciju i da se pokuša revitalizirati socijaldemokratska ideja u SPD-u je ogroman. Ako gremiji odluče, za SPD postoji rizik da stranka jednostavno ‘izgori’ u toj novoj-staroj koaliciji i na narednim izborima ponovo bude veliki gubitnik. Kod nekih u SPD-u postoji nada da bi se i SPD, slično kao i CDU i CSU, kroz dobar koalicioni rad u velikoj koaliciji, preporučili biračima kao konstruktivna snaga. Ali ja lično mislim da je ta vjerovatnoća mnogo mala.“

Velika koalicija najbolja opcija za Evropu

Manjinska vlada, smatra Džihić, za Merkel bi bila previše riskantna, a i za Njemačku, kao zemlju koja se institucionalno navikla na stabilne vladajuće strukture, to bi bila potpuno nova situacija.

Nije uvjeren da bi takva opcija bila dugotrajna. Toga su, kaže, svjesni i Merkel i CDU/CSU i vjeruje da neće napraviti taj korak.

“Ostaje opcija novih izbora, za koju i Angela Merkel tvrdi da nije optimalna, postavljajući pitanje zašto ponovo birati kada je stanovništvo na zadnjim izborima reklo svoje mišljenje. Iza ovakve pozicije se vidi strah Angele Merkel ali i CSU-a i SPD-a da bi rezultat na ponovnim izborima mogao biti mnogo lošiji za sve njih. Novi izbori bi definitivno ojačali snage ekstremne desnice, i toga su svi svjesni“, objašnjava.

Imajući sve ovo u vidu, smatra Džihić, najbolja opcija za Evropu bi bila Velika koalicija s jednom svježom prooevropskom agendom.

“Za Njemačku bi to također bila opcija koja bi barem narednih nekoliko godina garantovala stabilnost. A i za Zapadni Balkan bi takva opcija bila najpovoljnija. Ona bi značila kontinuitet njemačke politike prema Balkanu uz mogućnost da se Njemačka u kontekstu širih evropskih debata o budućnosti EU-a aktivnije uključi u sam proces proširenja i u rješavanje nekih gorućih problema u regiji“, mišljenja je on.

Politički analitičar Adis Merdžanović, istraživač na Univerzitetu Oxford u Velikoj Britaniji, smatra da je cilj političkih elita, pogotovo predsjednika Steinmeiera, da ne dođe do novih izbora.

Ti izbori bi, kaže, doveli do manje-više istog rezultata što se tiče formiranja koalicija, tako da ne bi značajno promijenili situaciju.

“U isto vrijeme postoji opasnost da bi desničarski AfD ojačao, što tradicionalne partije žele da spriječe. Iz tog razloga Steinmeier pokušava da uvjeri CDU/CSU i pogotovo SPD da nastave Veliku koaliciju. CDU/CSU je spremna za to, ali SPD je tu opciju već u izbornoj noći isključila. Zadnje četiri godine sa Velikom koalicijom su joj veoma škodile, iako su uspjeli da sprovedu dobar dio svojih ciljeva – no, narod te uspjehe nije povezao sa SPD-om i zato su dobili jedan od najlošijih rezultate u svojoj historiji. SPD to ne želi ponoviti, ali i njima je jasno da novi izbori mogu dovesti do još lošijeg rezultata jer bi ih narod mogao kazniti što nisu bili spremni da nastave u vladi. Vidjet ćemo kako će SPD odlučiti. Opcija Velike koalicije mi se u ovom trenutku čini realističnija nego opcija novih izbora. Mislim da će SPD prepoznati svoju odgovornost i na kraju produžiti Veliku koaliciju“, smatra Merdžanović.

Mogućnost održavanja novih izbora

On, kao i ostali sagovornici, smatra da do formiranja manjinske vlade neće doći.

“Iako Njemačka ima iskustva s takvom formom vlade u saveznim državama, na državnom nivou to bi bilo nešto potpuno novo. Mnogi misle da bi ta koalicija bila veoma nestabilna, što bi naravno oslabilo utjecaj Njemačke na evropskom i globalnom nivou. Lično mislim da je najveća prepreka toj opciji stil vođenja Angele Merkel. Ona je u mnogim pitanjima dopustila da se u kabinetu bore oko ove ili one opcije i onda se pridružila pobjedniku. Takav stil vođenja ne funkcioniše u manjinskoj vladi, gdje za svaki prijedlog treba tražiti nove partnere“, navodi.

Dodaje da je najrealističnija opcija da će SPD opet ući u koaliciju s CDU/CSU, iako će se to, kako kaže, možda desiti tek nakon internog glasanja u SPD-u o koalicionom ugovoru.

“Ali SPD mora svojim članovima pokazati da je dobio garancije od CDU/CSU u pregovorima koji opravdavaju ulazak u koaliciju“, objašnjava.

Ukoliko CDU/CSU ne budu spremne na kompromise, zaključuje Merdžanović, desit će se novi izbori.

Izvor: Al Jazeera