Palestinsko djetinjstvo iza rešetaka

Piše: Aseel Jundy

OKUPIRANI JERUSALEM – Fondacija Al-Mithaq za ljudska prava održala je seminar pod naslovom “Izgubljeno djetinjstvo i odsustvo zakona”, na kojem se diskutiralo o problemima kršenja prava s kojim se suočavaju palestinska djeca u Jerusalemu prilikom hapšenja od izraelskih snaga. Temi se pristupilo kroz analiziranje izvještaja kojeg je pripremila ova fondacija.

Navedeni izvještaj ukazuje na problem povreda prava djece i zlostavljanja s kojim se suočavaju djeca još od samog izvođenja iz njihovih domova, pa sve do zadržavanja u centrima za pritvor i provođenje istrage, kao i izricanja kazne u slučaju da budu osuđeni.

Neki od najčešćih primjera kršenja prava djece su: hapšenje po noći, stavljanje lisica na ruke, vezivanje očiju, fizički napadi, seksualno uznemiravanje, uskraćivanje hrane i pića, zabrana roditeljima da prisustvuju istrazi, pored prisiljavanja da se papiri potpisuju na hebrejskom jeziku.

Priznanja pod prijetnjom

Mohamed Mahmoud, advokat asocijacije Al-Dameer za podršku zatvorenicima i ljudska prava, otkriva da je 95 posto slučajeva hapšenja djece u Jerusalemu izvršeno u periodu od 4:00 do 5:30 sati ujutro, i to na brutalan način. Dodao je da puštanje djece na slobodu iz zatvora i stavljanje u kućni pritvor sve do okončanja sudskog postupka predstavlja jednu od najtežih kazni s kojom se suočavaju djeca i njihova porodica.

Pojedina djeca radije biraju priznanje optužbe za bacanje kamenja kako bi bili osuđeni na stvarni zatvor, nego da ih puste uz kaznu kućnog pritvora sve do okončanja sudskog postupka, koji nerijetko traje i po devet mjeseci.

S druge strane, psihološki savjetnik Hassan Faraj govori o različitim psihološkim fazama kroz koje prolaze djeca tokom kućnog pritvora, što se prvenstveno odražava na njihovo ponašanje. U prvoj fazi pritvora dijete postaje veoma nervozno, njegovo ponašanje može se okarakterizirati kao nasilno i ono je usmjereno protiv porodice i okruženja.

Ovaj period popraćen je i ozbiljnim poremećajem biološkog sata kod djece. Nakon toga dijete ulazi u fazu depresije i apatije uzrokovane gubitkom nade u budućnost.

Kolektivno kažnjavanje

Na ovom seminaru učestvovala je i Palestinka Umm Suhaib, koja je govorila o iskustvu njenog sina u zatvoru i kućnom pritvoru. Suhaib Al-Awar, koji ima 18 godina, proveo je 21 mjesec u zatočeništvu, a također je osuđivan na kaznu kućnog pritvora od godinu dana, uključujući i četiri mjeseca udaljavanja iz svoga doma, koje je proveo u selu Silwan.

Objasnila je kako se njena uloga majke pretvorila u čuvanje sina, sve zbog straha da ne prekrši kaznu kućnog pritvora. Poručila je onima koji kažu da kućni pritvor nije kazna, da je to, zapravo, “kolektivno kažnjavanje porodice i djeteta.” 

U razgovoru za Al Jazeeru, Suhaib Al-Awar kaže: “Rastanak sa slobodom i porodicom predstavlja nešto najteže s čime se suočava čovjek koji je zatvoren… Mnoge škole me sada ne žele primiti zbog toga što me je izraelsko Ministarstvo obrazovanja zvanično izbacilo. Ipak, ne želim se predati. Radit ću marljivo kako bih dobio diplomu srednje škole ove godine.”

Prema podacima do kojih je došla Fondacija Al-Mithaq od izraelske policije, na osnovu zakona o pravu na pristup informacijama, policija je u 2013. godini uhapsila 173 djece u Jerusalemu, uključujući i osmero djece u dobi između 12 i 13 godina, te 165 djece između 14 i 17 godina, dok je optužnica upućena za samo 49 djece.

Prema podacima Kluba palestinskih zatvorenika, u izraelskim zatvorima trenutno se nalazi blizu 6.200 zatvorenika, od kojih je 20 žena i 214 djece, uključujući četiri maloljetnika u zatvoru “HaSharon”.

Broj djece koja su uhapšena u toku 2014. godine iznosio je više od 1.500, dok je gotovo 1.000 njih uhapšeno u Jerusalemu i njegovoj okolini.

Izvor: Al Jazeera