Podjele u Ukrajini razaraju porodice

Posljednji veliki sukobi proruskih i proukrajinskih pristalica u Donjecku dogodili su se prije 14 dana. Tada je poginula jedna osoba.

Proukrajinski prosvjednici od tada ne izlaze na ulice. Mir se vratio u grad, ali su se zato rasprave i sukobi preselili u domove građana.  

Donjeck je grad stotinjak kilometara daleko od ruske granice. Gomilanje trupa na granici i događanja na Krimu utjecala su i na mnoge ovdašnje obitelji. 

Otac je istjerao iz kuće

Zna to Julija Berjoza. Donedavno je živjela s roditeljima. Sve dok njezin otac nije rekao, kaže, kako bi trebalo pobiti sve prosvjednike na Majdanu.

“Poslije toga smo imali veliku svađu i morala sam napustiti stan. Istjerao me. Trenutačno tražim novi smještaj. Otac i ja više ne razgovaramo. On podržava politiku ruskih separatista. Ostali članovi obitelji su za jedinstvenu Ukrajinu. Ne znam hoćemo li tata i ja izgladiti odnose”, svjedoči Julija.

Odnosi su narušeni i u obitelji Dime Lobanova. Djed je Rus s Urala, a baka Ruskinja s Krima. Upravo zbog događanja na tom poluotoku više ne govori sa djedom koji ga je odgajao.

“On samo gleda rusku državnu televiziju i proruske kanale. Ponekad me provocira. Kaže da će Rusi doći. Pravim se da ne čujem. Ako bih mu pokušao objasniti moje stavove, svađali bismo se ponovno. Često hoda po kući i govori: ‘Rusi dođite, što čekate’. Pitao sam ga zašto je napustio Ural. Tamo ima brata. Neka ide gore. Od tada više ne razgovaramo”, kaže Dima.

Grad osnovao polupismeni Velšanin

Donjeck postoji nešto više od 100 godina. Nastao je zahvaljujući entuzijazmu stranca, strojnog radnika koji se obogatio prodajom čelika i koji je vjerovao u industrijsku budućnost grada.

“Ukrajinci i Rusi danas ne bi imali u vezi s čim da se spore, da nije bilo polupismenog Velšanina Johna Hughesa, koji je 1869. godine osnovao grad”, javlja iz Donjecka reporter Al Jazeere Vladimir Bobetić.

Stotinu četrdeset pet godina nakon što je Hughes otvorio prvu čeličanu i rudnik, grad danas ima pet velikih čeličana, 17 rudnika  i podjelu na Ruse i Ukrajince.

Na početku mosta preko rijeke Kaljmius postavljen je šator gdje se moli za jedinstvenu Ukrajinu. Otvoren je, kažu, za kršćane svih crkava koje djeluju u zemlji.

“Ovdje održavamo maraton u molitvi za mir u Ukrajini, za Božju ljubav i jedinstvo svih naroda koji žive u Ukrajini, za njezinu cjelovitost. Dnevno ih bude između 50 i 150”, kaže protestantski svećenik Petar.

Čuvari Lenjinovog kipa

Nedaleko od mosta, na trgu Lenjina, mala skupina građana čuva njegov kip. Među njima je i dvadesetogodišnji Saša.

“Za mene, ali i za sve ljude, on je kao djed. Pra-pradjed, koji je oduvijek bio s nama i s nama će ostati. Nećemo dozvoliti nikome da ga sruši. Ima ljudi koji bi to uradili, ali neće uspjeti. Stojimo i branimo ono što je naše”, kaže ovaj stanovnik Donjecka.

Kako god se situacija između Ukrajine i Rusije bude okončala, ostat će podjele, podjele u istočnoj Ukrajini, u Donjecku i među članovima obitelji.

O posljedicama tih podjela trenutačno nitko ne razmišlja.

Izvor: Al Jazeera