Historija koju pišu administratori

Piše: Vedrana Maglajlija

Facebook grupa Razotkrivanje sramotne hr. wikipedije prije dvije sedmice pokrenula je internetsku i medijsku kampanju protiv pojedinih istorijskih članaka na hrvatskoj inačici najpoznatije virtualne enciklopedije, optužujući administratore za ideološku obojenost, reviziju istorije i korištenje pristrasnih izvora.

Kao primjer su navedeni mnogobrojni članci – o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, antifašizmu, Jasenovcu, ličnostima kao što su Jure Francetić i Ante Pavelić. Pokretači Facebook grupe koji su izazvali pravi mali virtualni rat poručili su da je razlog za to “tiranija admina koji hrvatsku wikipediju drže u šakama”.

U žestoku polemiku uključio se i hrvatski ministar obrazovanja Željko Jovanović pozvavši učenike da prepoznaju “falsificirane povijesne činjenice i obrate posebnu pažnju na relevantnost izvora na hr.wikipediji”.

Sukob oko sadržaja ‘nacionalnih’ wikipedija, pogotovo članaka koji govore o događajima i ličnostima koje se tiču istorija zemalja u regiji, nije nešto što se dešava samo u Hrvatskoj.

Prije više od tri godine, beogradski novinar Damjan Pavlica, koji je bio saradnik sr.wikipedije, na portalu Peščanik optužio je administratore za opstrukciju, uvrede i brisanje članaka koji govore o “bolnim temama novije srpske istorije”.

S obzirom da tekstovi nisu autorizovani niti postoji vidljivo uredništvo, niko se ne može pozvati na odgovornost

“Mnogi misle da na Wikipediji može da piše ko šta hoće, što je samo donekle tačno. Na ovoj enciklopediji otvorenog sadržaja svako može da piše šta hoće, ali od napisanog ostaje samo ono što prođe kontrolu administratora”, napisao je tada Pavlica.

Znanje i pismenost administratora

Uloga i nadležnosti administratora najčešća je meta kritika kada se govori o konceptu besplatne, neprofitne enciklopedije koju može da piše bilo ko – od tinejdžera do profesora.

Postavlja se pitanje koliki je zaista njihov utjecaj u kreiranju riznice znanja za kojom se često prvo poteže u potrazi za informacijama.

Javno poznato uredništvo

Kvaliteti Wikipedije moglo bi da doprinese to da identitet svih koji imaju moć odlučivanja ili su administratori u lokalnoj grupi bude javan, kao i da se uvedu neki kriteriji prilikom obrazlaganja njihove nominacije, mišljenja je Sanja Petkovska.

Na taj način bi, kako kaže, javno poznato uredništvo preuzelo odgovornost za administratore, njihovo ponašanje i odabir.

Što se tiče akademika, smatra da je vjerovatnije da bi oni mogli da daju svoj doprinos indirektno.

“Međutim, njihovo dodatno angažovanje ne može mnogo da popravi to što bilo ko može za nekoliko minuta da poništi nečiji višečasovni trud, što je zaista demotivišuće individualno iznova proživljavati.”

“Ukoliko i žele da doprinesu, verovatnije je da će akademci svoj doprinos da usmere na englesku stranicu. Osim ukoliko ova kampanja razotkrivanja šta se sve tamo zbiva ne bude dala neke vidljivije rezultate”, zaključuje Petkovska. 

Naš sagovornik Ivan Brezak Brkan, internet strateg i urednik portala Netokracija, tvrdi da ako neko zaista želi da ima utjecaj na Wikipediji – mora joj posvetiti određeno vrijeme.

“Administrator, odnosno moderator, postaje se sudjelovanjem i uređivanjem, stvaranjem sadržaja. Ovisno o ‘ocjenama’ stranica i posjećenosti te brojem kritika netko dobiva više ovlasti i utjecaja”, objašnjava.

Međutim, prema riječima Sanje Petkovske, autorice naučnog rada ‘Upotreba Vikipedije u istraživanju’, poznavanje oblasti niti elementarna pismenost onih koji mijenjaju sadržaje ili administriraju stranice ne može se provjeriti.

“S obzirom da tekstovi nisu autorizovani niti postoji vidljivo uredništvo, niko se ne može pozvati na odgovornost. To što se ovih dana događa sa hrvatskom Vikipedijom nije izolovani incident, već očekivana posledica toga kako Vikipedija funkcioniše. Globalna zajednica sastoji se od lokalnih nacionalnih autonomnih jedinica koje samostalno biraju svoje članove i administratore”, smatra Petkovska, doktorantkinja i istraživačica na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Ko je ubio Julija Cezara

Ukoliko neko od korisnika enciklopedije prijavi da su određene informacije objavljene na Wikipediji netačne, opet se ‘lopta prebacuje’ administratorima koji revidiraju cijeli članak.

“Netočne informacije se mijenjaju tako da bilo tko može predložiti izmjenu pri čemu je onda revidiraju moderatori i administratori. Naravno, kao u svakom sustavu, oni s više iskustva će imati veći utjecaj”, upozorava Brezak Brkan.

Ipak, mnogi im zamjeraju da procedura traje predugo i da netačni podaci ostaju servirani korisnicima čak nekoliko godina.

Jedan od najpoznatijih slučajeva ‘prevare’ na Wikipediji je članak ‘Bicholim Conflict’ koji je bio online čak pet i po godina. U članku se govorilo o ratu koji se desio u Indiji između 1640. i 1641, što se uspostavilo kao totalna fikcija.  

Ipak, stranica o izmišljenom ratu nije rekord Wikipedije.

Vrlo prijeporni stavovi u natuknicama s povijesnom i političkom tematikom na hrvatskom izdanju Wikipedije štete prvenstveno Wikipediji, a ne Hrvatskoj

Tekst o Gaisu Flaviusu Antoninusu, koji je opisan kao učesnik najpoznatijeg ubistva u istoriji – likvidaciji Julia Cezara, na Wikipediji je ‘stajao’ čak osam godina.

Izbrisan je tek prije dva mjeseca kada je utvrđeno da takva istorijska ličnost nikada nije ni postojala.

Petkovska smatra da reakcija na netačne podatke dolazi tek nakon što neka dezinformacija ‘obiđe svijet’ i kada se organizovano ukaže na grešku.

“Čak i tada, odluka o tome šta će biti smatrano za istinu ne zavisi od argumentacije – ako lokalni uređivački odbor nešto proglasi tačnim, to je tako”.

S druge strane, Đorđe Obradović, pročelnik Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku, naglašava da važnost nekih od internetskih platformi ne treba preuveličavati i smatrati da će naštetiti ugledu naroda i države zato što objave netačne informacije, propagandu, pa i govor mržnje.

“Vrlo prijeporni stavovi u natuknicama s povijesnom i političkom tematikom na hrvatskom izdanju Wikipedije štete prvenstveno Wikipediji, a ne Hrvatskoj, pa će Wikipedia zbog vlastite vjerodostojnosti prije ili kasnije ukloniti propagandne poruke i ideološke stavove u natuknicama koje bi trebale sadržavati poznate i provjerljive činjenice”, smatra Obradović.

Dvije verzije rata na Falklandima

I pored svih kritika, Wikipedia na engleskom jeziku smatra se najpouzdanijom, budući da ima najviše članaka na kojima radi najviše ljudi iz Wiki zajednice. Stranice engleske Wikipedije su očekivano i najčitanije.

Međutim, naši sagovornici upozoravaju da nije sve tako sjajno ni na engleskoj inačici, niti da je pristrasnost i ideološka obojenost isključivo rezervisana za stranice zemalja u regiji.

Prema riječima profesora Obradovića, ideologije ima i na engleskim stranicama koje obrađuju zbivanja u Siriji, Libiji i Egiptu.

“U matematici su 2 više 2 uvijek 4, ali je li u Libiji svrgavanjem Gaddafija nastalo bolje društvo ili nije, ovisi često o subjektivnosti, kulturi, obrazovanju, ideologiji, ciljevima pa i predrasudama onih koji o tome pišu”, upozorava Obradović.

Sa ovakvim stavom se slaže i Brezak Brkan te navodi neke od kontroverzi i na engleskim stranicama.

Mišljenja koja su dolazila sa akademije znala su da budu bliska onome što se danas može pročitati na hrvatskoj i srpskoj Vikipediji

“Usporedite englesku i i argentinsku verziju stranica o Falklandskim otocima. Kontroverznost nedavne povijesti samo govori da su rane još svježe te da u raspravama često sudjeluju oni najekstremniji – zbog čega bi se šira, umjerena internetska zajednica trebala uključiti u Wikipedijin rad”, navodi Brezak Brkan.

‘Anksioznost akademije’

Pored ‘umjerene zajednice’, mnogi su pozivali i akademsku zajednicu da se uključi u stvaranje i poboljšavanje stranica Wikipedije.

Naša sagovornica smatra da je problematično pretpostaviti postojanje akademske zajednice koja dijeli minimum zajedničkih načela, pogotovo kada postoje oštre podjele kao što je slučaj sa zemljama bivše Jugoslavije.

“Neosporno je da smo svedoci problematičnih političkih istupanja akademskih radnika pre i tokom raspada Jugoslavije, vezano za njenu istoriju. Mišljenja koja su dolazila sa akademije znala su da budu bliska onome što se danas može pročitati na hrvatskoj i srpskoj Vikipediji, tako da teško da bez osećaja nelagodnosti možemo da se okrenemo akademiji kao garanciji racionalnog autoriteta oko tih pitanja”, kaže Petkovska.

Problem je, prema njenom mišljenju, i to što akademski radnici uključivanje u rješavanje aktuelnih tema često smatraju “ponižavanjem” profesije.

“Akademsko polje je ‘prebukirano ratište’ nabijeno anksioznošću i borbom za očuvanje pozicija, gde su interesi suprotstavljeni. Samim tim, većina onih sa sigurnim pozicijama ne mari za to kako je istorija prikazana u medijima i nema interes da se uključuje u političke rasprave”, ističe Petkovska te dodaje da ne treba zaboraviti ni da se školski udžbenici koriste ne samo da revidiraju prošlost, “već i da stvaraju nacionalne ideologije od potpunih budalaština”.

Studentski eksperiment

Sličan stav ima i Obradović, koji također navodi da se historija bivše Jugoslavije i država koje su od nje nastale jako razlikuje i u udžbenicima i znanstvenim radovima istoričara iz tih novonastalih država.

“Neće propasti svijet ako se razlikuje i na Wikipediji. Ipak, nije dobro da pojedina nacionalna izdanja Wikipedije postanu  komunikacijski kanal za namjerno širenje ideologije, pa čak i govora mržnje, jer ona i nije komunikacijski kanal za svakodnevno međuljudsko komuniciranje poput foruma ili  društvenih mreža, nego riznica sadržaja”, zaključuje.

Međutim, ovu otvorenu enciklopediju u svakom momentu može čitati svako sa pristupom internetu, zbog čega je ona najčešće prvo polazište u potrazi za informacijom, bilo da se radi o korisniku koji jednostavno želi nešto saznati, ili o novinarima i studentima kojima trebaju podaci za tekst ili rad.

Mnogi kao primjer nesavršenosti Wikipedije, ali i njenih korisnika, navode ‘incident’ iz 2009. godine. Tada je Shane Fitzgerald, student na Univerzitetu u Dublinu, dodao ‘poetičan’ ali netačan citat u članak o francuskom kompozitoru Mauriceu Jarreu, samo tri sata nakon što je Jarre preminuo.

Fitzgerald je, kako je tada rekao, želio ukazati na opasnost od toga da se novinari oslanjaju na informacije sa interneta.

Eksperiment je uspio, jer su mediji širom svijeta objavili upravo njegov izmišljeni citat u tekstovima posvećenim preminulom kompozitoru.

Iako su njegovi unosi izbrisani sa Wikipedije zbog nedostatka izvora, on je nakon mjesec dana javno rekao da je dodao lažne podatke, upozorivši da bi taj citat postao historijska činjenica da nije priznao šta je uradio. 

Poznata izreka da historiju pišu pobjednici, u slučaju Wikipedije bi se mogla preformulisati da je ipak pišu administratori.

Izvor: Al Jazeera