Preživjeli o zločinima ‘monstruma s Grbavice’

Sud Bosne i Hercegovine u petak ujutro osudio je Veselina Vlahovića Batka na 45 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti počinjene tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995.

Sud BiH potvrdio je 24. februara 2011. godine optužnicu protiv Vlahovića, koji je među žrtvama i u medijima poznat kao “monstrum s Grbavice”.

Prema svedočenjima Sarajlija, Veselin Vlahović Batko je u okupiranom naselju Grbavica, ubijao, silovao, zlostavljao i pljačkao.

Bio je pripadnik vojne jedinice “Bijeli anđeo”. Pominjanje imena Veselina Vlahovića Batka i danas ledi krv mnogim svjedocima, izvještava Nadina Maličbegović.

“Sarajevsko naselje Grbavica. Od početka opsade prošle su dvije decenije. Život se normalizovao, ali rane su ostale”, javlja naša reporterka. 

Prve barikade na Grbavici postavljene su 5. aprila 1992. godine. Istog dana pale su prve žrtve. Označilo je to početak rata, a na scenu je stupio Veselin Vlahović Batko.

‘On nikakvih emocija nema’

Batkova grupa bila je dio jedinice “Bijeli anđeo”. Mnogi stanovnici Grbavice svjedočili su o njegovim zločinima. O životu u opkoljenom naselju.

Ibrahim Zele, kome je Batko odveo oca i trojicu susjeda, ovako počinje svjedočenje:

“Ovdje pred ulazom, tu je bio parkiran bijeli Golf II, tu je bio Batko, on ih je odveo sa svojim ljudima.”

Od tada traga za očevim posmrtnim ostacima. Sve što zna, ispričao je tokom suđenja Veselinu Vlahoviću.

“Gledate ga dva metra tu, on nikakvih emocija nema, ništa ne pokazuje. Jednostavno, sjedi nezainteresovano, kao da nije tu.”

Iz obližnje zgrade Batko je, prema tvrdnjama svjedoka, odveo starca Husniju Ćerimagića. Poznati rukometaš Goran Čengić pokušao ga je spasiti, no njegov herojski čin završio je ubistvom.

Nataša Čengić-Zimonjić, majka ubijenog Gorana, kaže: “To sam jedva preživjela, iako sam dobila injekciju i popila sve što treba,ali to ne mogu nikad zaboraviti. To je nešto što me prati.”

Ni crnogorsko kraljevsko porijeklo kojem pripadaju, ni veze nisu im pomogli otkriti šta je s Goranom. Njegovo tijelo je pronađeno nekoliko godina kasnije.

“Šta vi mislite da li uopšte može postojati adekvatna kazna? Ne može, uopšte ne može. Za mene ne može”, kaže Nataša Čengić-Zimonjić.

U istom potoku, nađeni su i Farukovi posmrtni ostaci. Nekoliko predmeta, tablete bez kojih nije mogao i danas čuvaju roditelji.

Avdul Rovčanin, otac ubijenog Faruka, kaže: “Kada je pronađen i tada nisam bio siguran da mi je dijete mrtvo. Ali kada sam vidio oko sebe jadne ljude – majke, sestre, braću, ili smo mi gori i više plačemo što smo našli da je mrtav ili oni što ništa nisu našli.”

‘Svaki dan je isti’

Na Farukovoj smrtovnici je pisalo da ga je odveo Batko.

Murfeta Rovčanin, Farukova majka, govori: “Šta ću. Samo pomislim, nisam jedina. A svaki dan mi je isti kao onaj dan kada su mi ga odveli. A kada sam ga ukopala, opet mi je nešto duši lakše.”

Malo sreće u život donijeli su unuci od kojih jedan nosi Farukovo ime. Ali prazninu u srcima roditelja ništa ne može ispuniti.

“Živim s tim, dok ne umrem. E to je tako”, govori Murfeta. 

Izvor: Al Jazeera