Ulaznice za EU pravi pravna država

Novi pristup EU-a proširenju izašao iz ranijih iskustava sa kandidatkinjama, a potom članicama (EPA)

Piše: Lada Stipić-Niseteo

Ulaznicu za članstvo u Evropsku uniju osigurava funkcionirajuća pravna država. Naravno, uz glavni preduvjet dolaze tisuće ostalih – usklađivanje s europskim zakonima (acquis, zajednička pravna stečevina ) u praksi, a ne samo na papiru, društvo očišćeno od opipljive korupcije i spremno na poštivanje ljudskih prava, bilo da je riječ o ženama, Romima, invalidima ili osobama u istospolnim vezama.

Vrata EU-a otvaraju fitosanitarne mjere koje će garantirati kvalitetnu hranu i stalan nadzor nad onim što konzumiramo. Otvaraju i racionalne, domaćinske ekonomske politike: poučena krizom, EU će od dogodine za kandidate uvesti treniranje slaganja nacionalnih proračuna u mekšoj, reduciranoj varijanti već uhodanog “europskog semestra”, primjenjivanog za članice.

Žalbe Hrvatske

Najnoviji preduvjeti određeni kandidatima u pregovorima, definirani u tzv. pregovaračkim okvirima, u slučaju Crne Gore i svih koji će integracijskim putem krenuti nakon nje, već su dobro nadišli one odmjerene Hrvatskoj – a Hrvatska se i te kako glasno žalila da su joj pregovori teži negoli prethodnicima iz “velikog praska” proširenja zemljama srednje Europe.

Nekim su europskim dužnosnicima trebale doslovno godine samo da priznaju ovu činjenicu – sada se to otvoreno govori, sa spoznajama iz ona dva kilograma papira ili nekoliko megabajta elektronskih zapisa (koliko zauzimaju analize napretka za kandidate Crnu Goru, Makedoniju, Srbiju, Island i Tursku  i kandidate za kandidate Albaniju i Bosnu i Hercegovinu, izvještaj o monitoringu za pristupajuću Hrvatsku i izdvojen raport – studiju izvedivosti za Kosovo).

Europska komisija poručuje kandidatkinjama da će u EU ući “samo potpuno spremne zemlje”, stoga nema gledanja kroz prste.

Naučene lekcije s novim i pogotovo najnovijim članicama upozorile su da propuštanje umjesto čvrstog pridržavanja kriterija ne koristi ni zemljama samim ni EU-u kao cjelini.

Nov pristup proširenju EU-a deriviran je iz naučenih lekcija. Rumunjska i Bugarska ušle su nespremne i to je argument da svi koji će u EU ući nakon njih budu provjereno spremni.

Ne na papiru: naučene lekcije s novim i pogotovo najnovijim članicama upozorile su da propuštanje umjesto čvrstog pridržavanja kriterija ne koristi ni zemljama samim ni EU-u kao cjelini, a najmanje kredibilitetu procesa proširenja.

Kao obrasca uspješne europske politike koja daje rezultata… a koju, kako godine odmiču, zemlje sve više vole ne voljeti. I često je koriste kao taoca u međusobnim dobrosusjedskim natezanjima, iritantnom sportu van granica zdravog razuma, pristojnosti i principa dobrosusjedstva.

Makedonija je na ovom polju platila najvišu cijenu, grčko beskrajno otezanje u svađi oko imena otelo joj je nekoliko dragocjenih godina u kojima je mogla pregovarati i,  još važnije po ovo krhko društvo, ubrzati reforme.

Jer pregovori su najmanje skidanje dijelova europskih zakona i ugrađivanje u domaće zakonodavstvo. Oni su primarno reformski put prilagodbe za novo okružje – novo politički i, još više, ekonomski.

Evropska komisija već treću godinu zaredom članicama preporuča otvaranje pregovora! Izgleda da je rješenje na pomolu, Makedonija bi svoj grozni radni naziv FYROM mogla zamijeniti pojmom Gornje ili Sjeverne Makedonije.

Hrvatskoj je bizarni prijepor oko razgraničenja sa Slovenijom ukrao godinu dana pregovora radi slovenske blokade, EU okrnjio kredibilitet.

Situacija gdje jedna država blokira stav ostalih 26 kod spora s 28-om je, također, potvrda da EU zaista nije “monstruozna federalna tvorevina u kojoj se pod diktatom Bruxellesa gubi nacionalni suverenitet”, kako joj već spočitava bučna euroskeptična ekipa.

Međuetnički sporovi

Trenutno, prokletstvo stare štednje Ljubljanske banke visi nad završetkom procesa ratifikacije pristupnog ugovora Hrvatske i EU-a. Objektivno bi i hrvatska i slovenska kriza manje grizle ekonomije i društva obiju zemalja da je Hrvatska ranije ušla u EU. Radi svega ovoga EU je među nove preduvjete za pristupanje uvela i razrješavanje susjedskih sporova.

Sporovi, pogotovo međuetnički ili statusni (Srbija – Kosovo) prema zaključcima Europske komisije traže veoma hitno rješavanje jer, bilo da su otvoreni bilo tinjajući, ometaju djelovanje institucija, usporavaju reforme, prijete stabilnosti susjedstva.

Da, Srbija još nije dobila datum otvaranja pregovora. Budući da se svaka, pa i najmanja odluka vezana uz proširenje donosi jednoglasno a ne preglasavanjem, teško da će se zemlja provući u višu fazu, dakle za pregovarački stol prije nego što se pomakne s mrtve točke oko Kosova.

Razočaravajući je nalaz EK-a za Bosnu i Hercegovinu, veoma malo napretka, stvari ostaju na mrtvoj točki.

Njemačka je ovaj stav javno obznanila. Europska komisija je, želeći okuražiti Beograd, ipak ustvrdila da preporučuje otvaranje pregovora s velikim “ali”, “čim Srbija dostigne nužnu razinu ispunjavanja kriterija za članstvo, posebno ključne prioritete vezane uz Kosovo”. Ovdje su naravno i pravosuđe, korupcija, pravna država, sve elementi u kojima Srbija nije uspjela ostvariti očekivani napredak.  

Razočaravajući je nalaz EK-a za Bosnu i Hercegovinu, veoma malo napretka, stvari ostaju na mrtvoj točki.

Albanija se pomaknula prema zadovoljavanju nekih kriterija iz bloka “kopenhagenskih kriterija” vezanih uz demokratizaciju, no manjkavo da bi u EU-u bili sigurni da je riječ o nepovratnom procesu, pa će se stoga čekati parlamentarne izbore dogodine za uvjeriti na koju se stranu okreće ova zemlja.

Hrvatska nema analizu napretka, već izvještaj o monitoringu s naglaskom na poglavljima koja pokrivaju rasplet sage o privatizaciji brodogradilišta, te širok pojam funkcioniranja pravne države kroz dva pravosudna poglavlja (Pravosuđe i ljudska prava i Pravda, sloboda i sigurnost).

Analiza je detektirala sve što je preostalo napraviti Zagrebu u idućih nekoliko mjeseci. Hrvatska je gotovo spremna, no ne i potpuno spremna, ističe EK u izvještaju.

Sve slabe točke su navedene i prate se po “kućicama”, kao spisak zadataka – bilo da je riječ o apsorpciji fondova, jer će Hrvatskoj s danom ulaska u EU na raspolaganju stajati desetak puta više para negoli iz pretpristupnih fondova, bilo o završetku prevođenja i verifikacije sadržaja zajedničke pravne stečevine (acquisa) na hrvatski jezik, fitosanitanrim mjerama ili nadzoru vanjskih granica s rješenjem pitanja prometa tzv. “neumskim koridorom”.

Zanimljivo je da već površna usporedba stanja dostignute prilagodbe u Hrvatskoj, osam mjeseci prije pristupanja i zemalja prošlog kruga proširenja pola godine uoči “velikog praska”, ukazuje na to da je Hrvatska spremnija od prethodnica joj. To je bilo očito već u lanjskoj analizi napretka!

Pohvale Crnoj Gori 

I ovo potvrđuje koliko se proces priprema kroz pregovore promijenio i pooštrio.

Naravno, pozadina svega je stvaranje dovoljno efikasne sigurnosne mreže da u EU, jednoga dana, uđe velika Turska – ali tek kao potpuno spremna, europeizirana zemlja, od pravosuđa do ljudskih prava ili sanitarnih kriterija.

Crna Gora zavrijedila je pohvale za učinjeno, što joj je omogućilo start pregovora na početku ljeta. Europolova (policija EU-a) interna analiza učinjena za potrebe članica podloga je konkretnim traženjima EU-a u područjima borbe s organiziranim kriminalom i antikorupcije.

Od Crne Gore će se u dolazećim mjesecima i godinama očekivati potvrda praksom da su svi akcijski planovi zaživjeli i da je proces dogradnje pravne države nepovratan!

Pregled svih poglavlja, kao uvodna faza pregovora, biti će gotovo do ljeta dogodine, obećala je EK.

Vjerovali ili ne, iako je već cijelu vječnost dio unutarnjeg tržišta EU-a, Island je dobio primjedbe za sigurnost hrane i slobodno kretanje kapitala. Najteže poglavlje, ribarstvo (okosnica tamošnje ekonomije), još nije dotaknuto.

Popis za Tursku

Turska je svoje pregovore počela nekoliko sati prije Hrvatske, trećeg listopada 2005. godine. Do sada je zatvorila jedno jedino poglavlje, proces je praktično zaleđen, “manjka dovoljno napretka kod političkih kriterija”, ustvrdila je EK.

Popis predmeta od “ozbiljne zabrinutosti”, okrunjenih nasiljem nad medijima i sustavnim kršenjem ljudskih prava, kompletiraju loši odnosi Turske i Cipra i vječna bilateralna pitanja.

Dobra vijest za proširenje: od 2014. do 2020. godine u proširenje EU-a će se iz zajedničkog budžeta zajednice ulagati više nego do sada, 14,1 milijardu eura ili 2,5 milijarde eura više nego u ovom proračunskom razdoblju.

Izvor: Al Jazeera