Zahvalni smo Trumpovom timu za informacije iz chat grupe

Ponekad me novinari zbunjuju, a i ja sam jedan od njih – iako bi moji osjetljivi kritičari to osporili.

Možda sam kao i vi, sa zdravom dozom zbunjenosti i zabave posmatrao kako skandal dana dominira najnovijim vijestima u Sjevernoj Americi i šire.

Mnoge moje neprestano zgrožene kolege imaju raspon pažnje poput vjeverice, pa je današnji skandal kratkog vijeka s obzirom na to da neizbježno slijedi novi sutra.

No, izgleda da će skandal koji je zaokupio Washington, prijestolnicu skandala, zadržati pažnju tamošnjih novinara nešto duže.

Kada se to dogodi, prvobitno zgražavanje ima tendenciju da preraste u pravi skandal za kojim novinari žude jer često donosi veliku, egu ugodnu nagradu sretnom novinaru koji je sav taj proces pokrenuo.

Sastavni dijelovi skandala već su zauzeli predvidivo mjesto: veliki broj zgroženih političara, ovoga puta uglavnom demokrata, kao i „stručnjaka za nacionalnu sigurnost“, požurio je na televiziju da kaže da su zgroženi i da zahtijevaju istrage o tome zašto se takav apsurd dogodio i ostavke njegovih autora.

Pretpostavljam da će uskoro novi skandal neki letargični autor nazvati „Appgateom“, povezujući ga sa skandalom svih skandala Watergateom, i na taj način potvrđujući njegov status skandala.

Zašto Appgate?

Ispostavilo se da je veći dio američkog establišmenta za nacionalnu sigurnost, uključujući i potpredsjednika J. D. Vancea, smatrao da je mudra ideja početi grupni razgovor sa 18 osoba na platformi za razmjenu poruka Signal kako bi detaljno raspravljali o tome treba li bombardovati Jemen prije nego što su to učinili.

Svjedočenje ‘ratnom planiranju’

Ljutiti stručnjaci su izvan sebe jer bi se ovakva vrsta „visoko povjerljivih“ razgovora trebala odvijati u sigurnoj „Sobi za krizne situacije“ blizu Ovalnog ureda, a ne na online forumu koji koristi enkripciju otvorenog koda koju svako dijete koje je u stanju sklopiti Rubikovu kocku za manje od 30 sekundi može zaobići.

A poznata grupa histeričnih ličnosti s kablovske televizije panično se vrtila ukrug, uzvikujući „sve je izgubljeno“ nakon što su saznali da je Jeffrey Goldberg, glavni urednik režimu bliskog časopisa The Atlantic, pozvan da se pridruži odabranoj „grupi za razgovor“ greškom.

Zapanjeni Goldberg svjedočio je, u realnom vremenu, „ratnom planiranju“ u režimu američkog predsjednika Donalda Trumpa, „zasnovanom na zaslugama“, koji cijeni nesposobnost više od diskrecije kao preduvjeta za posao.

Podesite ‘mašinu’ za zgražanje na veliku brzinu.

Priznajem da Vance i njegovo smiješno društvo čine da nesretni Maxwell Smart izgleda kao vrhunski špijun Johna Le Carrea, George Smiley.

Ipak, ovim negodovanjem uglavnom su promašili poentu.

Zahvala Michaelu Waltzu na zadivljujućem gostoprimstvu

Umjesto što osuđuju slučajnu otvorenost i transparentnost Trumpove administracije, mediji bi je trebali slaviti.

Generacija za generacijom ozbiljnih novinara držala je predavanja predsjednicima i premijerima o nužnosti veće količine „svjetla“ kako bi se rasvijetlila zaglušujuća tajnovitost koja, kao uznemirujuće pravilo, obavija poslove države.

Kada pokrov tajnovitosti spadne, iz kojeg god razloga i čijim god djelovanjem, zahvalni reporteri i urednici moraju iskoristiti priliku koliko mogu i podijeliti sjajne plodove njihovog neočekivanog punog pristupa sa šarolikom publikom.

Odajmo, dakle, priznanje tamo gdje to treba napraviti i zahvalimo savjetniku za nacionalnu sigurnost Michaelu Waltzu na zadivljujućem gostoprimstvu, koji je dopustio novinaru da zabilježi djetinjasta razmišljanja, zajedno s gomilom infantilnih emotikona, grupe lakoumnih bivših studenata koji su i dalje uvjereni da su „državnici“.

Volio bih kada bi „visoki zvaničnici“ u drugim državama opsjednutim tajnošću slijedili hvale vrijedno vodstvo Waltza i pustili novinare da svjedoče, namjerno ili greškom, banalnim „unutrašnjim poslovima“ članova birokratskog ekvivalenta takozvanog „odbora visokih zvaničnika“, posebno kada uključuje smrtonosne stvari koje se odnose na rat i mir.

Blagoslov za Goldbergovu karijeru na zalasku

Na taj način bili bi razotkriveni uvriježeni mitovi o „ozbiljnim“ muškarcima i ženama koji sjede u svetištima moći u zapadnim prijestolnicama i obavezni su „raspravljati“ o posljedicama i implikacijama ubijanja nedužnih u suverenim nacijama.

Svaki novinar u svakoj redakciji na svijetu zna da je Goldbergova sreća ono o čemu svi sanjaju.

Istina, on je „zgrožen“ nečuvenim kršenjem pravila o sigurnosti. Istini za volju, ovo je i blagoslov za Goldbergovu karijeru na zalasku.

On je glavna tema u grešnom gradu. Goldbergovi prijatelji u CNN-u i MSNBC-ju, koji ga oslovljavaju inicijalima „JG“, skrenuli su pažnju na odjednom traženog urednika da uživa u svojoj ekskluzivi koja je odjeknula svijetom.

Sva ova laskava pažnja je, pretpostavljam, djelovala kao melem koji će umiriti Goldbergovu „zgroženost“.

Nije mi jasno zašto se nije „pravio mrtav“ i u potpunosti iskoristio poziciju tihog partnera u središtu onoga što je Trumpov „trust mozgova“ koji se bavi onime što prolazi kao „vanjska politika“.

Goldberg je trebao biti tih i prikupiti još nekoliko sočnih „otkrića“ prije nego što se oglasio.

Kratkovida budala.

Znam. Znam. Zgroženi patriota Goldberg stavio je „nacionalni interes“ ispred svojih profesionalnih interesa kako bi podigao hitnu uzbunu.

Dobro.

Na aplikaciji ugašen transatlantski ‘savez’

Druga misterija je zašto Trump, koji navodno ne počinje raditi prije podneva, nije učestvovao u planovima grupe o napadu na problematične Huse.

Naglas razmišljam, ali iznenađen sam činjenicom da američki neinformisani glavnokomandujući, koji priznaje da nema blage veze o mnogim stvarima, nema, kao ni ja, pojma o tome šta je aplikacija Signal i kako se koristi.

Trump je, možda, imao i druge goruće brige na svom preokupiranom umu poput organizovanja velikih korporativnih sponzorstava za godišnji lov na uskrsna jaja u Bijeloj kući ili je morao osigurati da funkcioniše dugme u Bijeloj kući na čiji pritisak stiže njegova omiljena dijetalna Cola na srebrnom pladnju.

To su ti problemi „vođe slobodnog svijeta“.

Možemo potvrditi, zahvaljujući JG-u, da Vance i ostali vjeruju kako su Evropljani „patetični“ „paraziti“ koje je SAD mnogo puta izbavio iz problema.

Ako je prije i bilo sumnje, transatlantski „savez“ ugašen je, od svih mjesta, na aplikaciji.

To nije sve što je, možda, ugašeno.

Vanceovi izgledi da naslijedi Trumpa zadobili su, možda, fatalni udarac nakon što je ambiciozni potpredsjednik počinio veliki grijeh, tvrdeći da njegov osvetoljubivi šef „griješi“ što napada Huse.

Kako divan dobitak bi to bio.

Dugujemo Trumpu i njegovim „patuljcima“ iz chat grupe zahvalnost za njihovu očitu nesposobnost.

Samo tako nastavite.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.