SAD ne bi trebao brinuti o odnosima između Kine i Zaljeva
Ali bi trebao biti zabrinut zbog činjenice da se Izrael snažno približio Pekingu.
Pišu: Sultan Barakat i Lakshmi Venugopal Menon
U periodu od samo šest mjeseci, Kina je napravila velike diplomatske korake u dvije regije koje su od ključnog značaja za Sjedinjene Američke Države: na Bliskom istoku i u Istočnoj Evropi.
U novembru je Peking sklopio sporazum s Dohom o opskrbi ukapljenim prirodnim plinom tokom 27 godina – najduži takav sporazum do sada, koji je sklopljen u vrijeme kada su se evropski saveznici SAD-a borili da osiguraju vlastite zalihe plina. U februaru je objavio “mirovni plan” za okončanje rata u Ukrajini, postavljajući se kao snažan posrednik.
A potom je početkom marta Kina posredovala u približavanju Saudijske Arabije i Irana koje je dovelo do ponovnog uspostavljanja punih diplomatskih odnosa između dva zakleta neprijatelja.
Sve ovo prirodno je izazvalo zabrinutost Amerikanaca, posebno kada je u pitanju saradnja američkih zaljevskih saveznika s Pekingom.
Ali Washington mora priznati da je njegovo diplomatsko donošenje odluka pod Obaminom administracijom, sa “zaokretom ka Aziji” izazvalo strahove u regiji vezane za odlazak SAD-a.
Transakcijski, a ne strateški odnosi
Nisu zabrinute samo zemlje Zaljeva. U razgovoru sa jednim od autora ovog teksta, bivši ambasador Evropske unije u Iraku kazao je da je manjak angažmana Zapada u Iraku predstavljao “katastrofalno zanemarivanje” sa “visokom cijenom”, dodavši da “Kina sada gradi partnerstva s Iranom, Saudijskom Arabijom, UAE-om i drugim regionalnim igračima u pokušaju da popuni vakuum” koji je Zapad ostavio.
Amerikanci se trude dokazati da “zaokret ka Aziji” ne znači smanjen utjecaj u Zaljevu. Ali Washington se ne bi trebao previše brinuti zbog odnosa ove regije s Kinom, jer je on i dalje dosta površan. Trebao bi se zapravo brinuti zbog angažmana Izraela s Pekingom i destabilizirajuće uloge koju igra u regiji.
Obim trgovine između Kine i Zaljeva zaista je povećan u proteklim godinama. Četiri od šest država Vijeća za saradnju zaljevskih zemalja sada ima znatno veću bilateralnu trgovinu s Kinom nego sa SAD-om. To bi moglo biti zabrinjavajuće za Washington, ali on mora shvatiti da su kineske energetske potrebe u središtu odnosa između Kine i Zaljeva.
Drugim riječima, ovi odnosi su prvenstveno transakcijski, a ne strateški.
Nedavno postignuti sporazum između Saudijske Arabije i Irana uz posredovanje Kine mogao bi značiti da Kina pokušava nadmašiti ovu prirodu odnosa i takmičiti se sa SAD-om za regionalni utjecaj, ali nadjačati poziciju SAD-a bit će znatan izazov.
Cvjetaju trgovinski odnosi između Kine i Izraela
SAD ostaje glavni sigurnosni partner Zaljeva i održava višestrane odnose sa zaljevskim državama, koji obuhvataju ne samo trgovinu već i bliske vojne, diplomatske, kulturne, obrazovne i društvene veze.
Užurbano napuštanje kineske vojne baze u UAE-u nakon intervencije iz Washingtona 2021. odražava ovu realnost.
Nasuprot tome, Izrael održava znatnu tehnološku saradnju s Kinom od 1980-ih. Bilo je i optužbi da su izraelske kompanije prodavale modernu vojnu opremu Pekingu, iako je ova prodaja navodno zaustavljena pod američkim pritiskom.
Izrael je ipak nastavio prodavati špijunski softver kineskim vlastima i pozdravio je velike kineske investicije u njegov tehnološki sektor, koje su dostigle 325 miliona dolara u 2018. Izraelske vlasti dugo vremena nisu uspijevale regulisati ulaganja u kompanije uključene u proizvodnju tehnologije sa dvostrukom namjenom, što je učinilo Washington nervoznim.
Trgovinski odnosi između Kine i Izraela su procvjetali, posebno pod vođstvom premijera Benjamina Netanyahua. U 2021, bilateralna trgovina je dostigla 22,8 miliona dolara. Kineske kompanije su također dobile tendere za velike infrastrukturne projekte kao što je strateška luka blizu Haife, što je zabrinulo američke odbrambene zvaničnike s obzirom na potencijal za kinesko špijuniranje brodova američke mornarice usidrenih tamo.
Saudijsko-iranski sporazum
Kineska i izraelska vlada također dogovaraju sporazum o slobodnoj trgovini; ako bude potpisan, bit će prvi na Bliskom istoku.
Drugim riječima, Izrael je daleko ispred Zaljeva u dubini svojih odnosa s Kinom i uključio se u prakse koje mogu biti opasnije za američke interese od energetskih sporazuma koje su zaljevske države sklopile s Pekingom.
Štaviše, Izrael je bio faktor koji kvari regionalnu stabilnost. Podstakao je tenzije s Iranom i sukob. Također je uključen u napade na iranskom tlu i tražio je načine da potkopa iranski nuklearni sporazum u koji je SAD uložio mnogo truda.
S obzirom na vlastite napore Washingtona da postigne sporazum s Teheranom, saudijsko-iranski sporazum, dogovoren posredstvom Kine, ne treba posmatrati u negativnom svjetlu.
Ako SAD želi smanjiti kineski utjecaj u regiji, onda bi trebao da motri na Izrael, a ne Zaljev. Američki angažman u regiji, s druge strane, imao bi koristi od jasnih razuvjeravanja na temu američke pouzdanosti kao partnera i poštivanja interne dinamike i ekonomskih aspiracija zaljevskih država.
Bilo bi mudro da Amerikanci počnu razgovarati s Arapima na način na koji govore s Izraelcima – kao s ravnopravnim partnerima.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.