Virus i vakcina: Nove realnosti i sistemska promjena

COVID-19 pruža priliku nacijama i multilateralnim sistemima da ponovo osmisle kako sarađuju na spremnosti i odgovoru na pandemiju – sada i u budućnosti.

Osoba prima dozu vakcine Oxford-AstraZeneca protiv korona virusa u nacionalnoj bolnici u Abuji, u Nigeriji 5. marta 2021. (Reuters)

Piše: Peter Singer

Dok se vlade širom svijeta bore da vakcinišu stanovništvo, već možemo vidjeti da je hitno potrebna sistemska promjena. Nove realnosti se nameću, zahtijevajući različite pristupe nadzoru bolesti i razvoju, proizvodnji i distribuciji vakcina. COVID-19 pruža priliku nacijama i multilateralnim sistemima da ponovo osmisle kako sarađuju na spremnosti i odgovoru na pandemiju – sada i u budućnosti.

Naučnici i istraživači su postigli čudo razvivši efikasne vakcine za nekoliko mjeseci. Ali, za sada je taj blagoslov ograničen na najbogatije na svijetu. Kako je upozorio generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus, svijet je na ivici “katastrofalnog moralnog neuspjeha”.

Ovaj problem dodatno usložnjava pojavljivanje novih varijanti bolesti COVID-19. Virusi prirodno evoluiraju, neizbježne su mutacije virusa i možda će biti potrebna revakcinacija vakcinama proizvedenim u skladu s novim varijantama. COVID-19, ili neka njegova verzija, bit će s nama u doglednoj budućnosti. I kada COVID-19 bude uspješno adresiran, prijetnja budućih pandemija će i dalje biti prisutna.

Primite bilo koju odobrenu vakcinu

COVAX je isporučio desetke miliona doza vakcina u više od 50 država. Kako god, nove vakcine nam daju uvid u moguću novu budućnost, zasnovanu na genomskim informacijama i tehnologijama vakcinacijske platforme. U principu, nekoliko dana nakon detektiranja i sekvencionirana varijanti, ili budućih virusa s potencijalom pandemije, vakcine bi mogle biti efikasno reprogramirane i ponovo date.

Mislite o tome kao o doslovnoj ažuriranoj verziji antivirusa – samo što će, umjesto da štite operativne sisteme vašeg kompjutera, one štititi ljudske živote od prijetnje pandemija. Kako se budu pojavljivale varijante i kako ih budu analizirali, naučnici će biti u stanju odgovoriti s ažuriranim vakcinama, koje će moći biti dostavljene javnosti kroz nove kanale proizvodnje i distribucije u cijelom svijetu.

Ništa od ovog ne mijenja trenutni savjet javnog zdravstva da primite bilo koju odobrenu vakcinu i da slijedite stroge mjere javnog zdravstva da se smanji rizik od pojavljivanja novih varijanti. Međutim, to je vizija koja umiruje o tome kako bismo mogli odgovoriti na trajnu prijetnju zdravlju – a ne samo na pandemiju koja se dešava jednom u stotinu godina. Ali, značajne prilagodbe će biti potrebne.

Kako osigurati vakcine za sve

Prvo, zahtijevat ćemo poboljšani nadzor javnog zdravstva, koji će biti nadgradnja za i koji će osnažiti postojeće sisteme nadzora. Bez rigoroznih sistema podataka i detekcije i kapaciteta genomskog sekvencioniranja svijet će biti spor u identifikaciji novih rizika. Takva kašnjenja bi mogla značiti da bi nove varijante mogle napredovati neotkrivene, koštajući nas života i prisilivši nas na buduće izolacije. Odgovor je da se premoste te praznine i osnaže postojeći sistemi nadzora. Morat ćemo uložiti mnogo više u nadzor pri javnom zdravstvu, u prikupljanje i podjelu informacija.

Zatim, naši sistemi proizvodnje vakcina će trebati biti takvi da udovolje novim realnostima. Ove vakcinacijske platforme će biti zamoljene da reagiraju na načine koji se ranije nisu mogli zamisliti. Kao antivirusni softver, morat ćemo izgraditi sisteme proizvodnje koje su u stanju moderirati brza preuzimanja. Centri proizvodnje će možda trebati promijeniti proizvodnju u veoma kratkom roku i organizirati se da proizvedu nove ažurirane vakcine.

Jednako je važno i to da će biti potreban povećan i distribuiran domaći proizvodni kapacitet i proizvodnja, često na regionalnom nivou, kako bi se osigurale vakcine za sve. Izgled da svijet odgovara na višestruke varijante ili se priprema protiv prijetnje budućih pandemija zahtijevat će pažljivo razmatranje postojećih dobavljačkih lanaca i proizvodnih lokacija. Mnoge regije ili zemlje da je domaća proizvodnja nešto što od finog dodatka postaje nešto što se mora imati.

Klasično globalno javno dobro

Sve ovo će zahtijevati neke nove pristupe načinu na koji konceptualiziramo i organiziremo platforme proizvodnje vakcina. Iako se dijeljenje dolara i doza pokazalo ključnim u adresiranju trenutnih potreba, samo će domaća proizvodnja (koja se zasniva na transferu tehnologije i dijeljenju intelektualnog vlasništva) dovesti do nacionalnog ili regionalnog oslanjanja na sebe. Između 2006. i 2016. godine Svjetska zdravstvena organizacija je realizirala program transfera tehnologije za vakcine protiv gripe, koji nudi važan model koji se može primijeniti na vakcine protiv COVID-19.

Podsjetili su nas i da nadzor i vakcinacija zahtijevaju snažne sisteme primarne zdravstvene zaštite, koja pruža testiranje i njegu za slučajeva oboljelih od COVID-19, zajedno sa širim mjerama javnog zdravstva. Primarna zdravstvena zaštita je ono što omogućava sve ovo: bez nje nove prijetnje neće biti identificirane i nove vakcine neće biti podijeljene.

Još osnovnije, globalni antivirusni sistem nadzora pri javnom zdravstvu i prilagodljive, distribuirane vakcinacijske platforme koje koriste nove tehnologije uspjet će samo s upravom svih država koja je čvrsto ukorijenjena u multilateralnom sistemu. Ovaj antivirusni sistem je klasično globalno javno dobro i Svjetska zdravstvena organizacija, kojm upravljaju 194 države članice i ima Okvir za spremnost na pandemiju gripe, pruža prikladan upravni aranžman. Ako se nadamo da ćemo zasutaviti širenje novih varijanti ili pojavljivanje budućih pandemija, moramo dati kolektivni, globalni odgovor.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera