Priznajte Khashoggijevo ubistvo i oslobodite zatočene
Na današnji dan prije godinu dana razgovarala sam telefonom s Hatice Cengiz, koja se drhtavim glasom predstavila kao vjerenica mog prijatelja Jamala Khashoggija. Stajala je ispred saudijskog konzulata u Istanbulu iznimno zabrinuta što on nije izašao iako je ušao prije dva sata. Savjetovala sam joj da ne odlazi dok ne dođe turska policija i užurbano sam alarmirala sve za koje sam mislila da mogu pomoći. Najviše sam se plašila da bi saudijski zvaničnici mogli pokušati kidnapirati Jamala i vratiti ga u Saudijsku Arabiju – rekao mi je da su ga pokušali i primamiti i prisliti da se vrati iz samonametnutog egzila.
Kada sam prvi put savjetovala Jamalu da napusti Saudijsku Arabiju u januaru 2017. godine, nedugo nakon što mu je vlada zabranila da piše i objavljuje na Twitteru, brinula sam se da bi ga novi princ prijestolonasljednik Mohammed bin Salman mogao zatvoriti ili mu zabraniti da putuje. Godinama sam viđala takve slučajeve širom Bliskog istoka. Jamal se prvo opirao, oslanjajući se na uvjeravanja prinčeva Al-Waleeda bin Talala i Turkija al-Faisala, dva visoka člana kraljevske porodice, koji su mu desetljećima bili bliski prijatelji, da će sve biti uredu i “da će se stvari smiriti”. Posebno mu je bila teška pomisao da će ostaviti unuke.
Do ljeta 2017. godine Jamal je odlučio da će otići, nesposoban da tolerira svoju intelektualnu zatočenost i uvjeren da bi mogao biti sljedeći uhapšen. Zaista, ubrzo nakon njegovog dolaska u SAD, hapšenja su dramatično eskalirala, a veliki broj pisaca, naučnika i novinara je stavljen iza rešetaka. Do novembra je zatvoren i princ Al-Waleed u luksuznom hotelu “Ritz-Carlton” u Rijadu, zajedno s drugim članovima kraljevske porodice, vladinim zvaničnicima, poslovnim liderima i medijskim ličnostima. Veliki dio prinčevih novčanih sredstava, zajedno sa sredstvima mnogih drugih, konfisciran je u akciji koja će biti poznata jedna od najvećih iznuda u novijoj historiji, gdje je država tvrdila da je “vratila 107 milijardi dolara” bez ijednog uključenog sudije ili advokata.
Niko nije očekivao masovna hapšenja
Niko, a sigurno ne Saudijci, s kim sam razgovarala nije očekivao ova masovna hapšenja istaknutih ličnosti, kao što nisu očekivali ni grubo hapšenje, pa puštanje libanskog premijera Saada Haririja te jeseni. Ali, najveći šok je bilo ubistvo Jamala Khashoggija godinu kasnije u istanbulskom konzulatu, ne samo zbog tog što je bilo sablasno, već i zbog epske nesposobnosti: od dolaska saudijskih pomagača, koji se teško mogao promašiti, nakon čega je uslijedio dolazak forenzičkog patologa s pilom i dvojnikom Jamalovog tijela, do misterioznog nefukcioniranja kamera u konzulatu i iznenadnog naređenja da osobolje napusti konzulat.
Otkrića kap po kap turske Vlade, zajedno sa svakodnevnim odmotavanjima Rijadovih laži, konačno su iznudila priznanje da su agenti saudijske vlade ubili Jamala. Mijenjajući narativ od neplanirane tuče, koja je pošla po zlu, do smišljene, ali odmetničke operacije niskopozicioniranih zvaničnika, u Saudijskoj Arabiji je u toku tajno suđenje za 11 zvaničnika u pokušaju da se sačuva obraz. Vlada nikada nije optužila navodnog glavnog organizatora pogubljenja Sauda al-Qahtanija, glavnog savjetnika prijestolonasljednika.
Saudijska vlada je pogrešno procijenila globalne posljedice, posebno za prijestolonasljednika, izlaska na vidjelo takvog zločina. To možda još nije rezultiralo krivičnom odgovornošću, ali je sigurno proizvelo velike reputacijske, političke i ekonomske troškove po njega i njegovu vladu, uključujući stotine miliona saudijskog javnog novca potrošenog na lobiste da se popravi njegov globalni imidž.
Zgodno procurjela otkrića američke Centralne obavještajne službe, zasnovana na njenim nezavisnim obavještajnim podacima da je prijestolonasljednik naredio ubistvo, dodatno su otežala da se otkloni šteta. Dok su sankcije SAD-a, Kanade, Njemačke i mnogih drugih država protiv uključenih saudijskih zvaničnika isključile prijestolonasljednika, i biznisi koji su inicijalno ustuknuli vraćaju se zarađivanju u kraljevstvu, danak je i dalje ogroman. Zaista, ovo je ubistvo učinilo nemoguće mogućim – čvrsto dvostranačko djelovanje u duboko podijeljenom Kongresu, koji je usvojio tri zakona da obustavi prodaju oružja Saudijskoj Arabiji zbog njenih ratnih zločina u Jemenu (na sve je predsjednik Donald Trump uložio veto). U julu je Zastupnički dom donio zakon, uslovljavajući odobrenje trošenja na odbranu objavljivanjem izvještaja o Jamalovom ubistvu.
Bin Ladena čeka još mnogo tužbi
U novembru 2018. godine preijstolonasljednik se također suočio s prijetnjom o istrazi za mučenje i vansudsko ubistvo, koju je podržala moja organizacija Human Rights Watch, kada se pojavio na samitu G20 u Argentini. Od prošle godine se nije usudio doći u SAD ili Evropu, gdje će ga vjerovatno dočekati još tužbi. U međuvremenu su istaknute slavne ličnosti, poput Nicki Minaj, otkazale pojavljivanje u Saudijskoj Arabiji, a prošlog mjeseca se Javna biblioteka iz New Yorka povukla iz događaja koji je organizirala prijestolonasljednikova Fondacija MiSK, na nezadovoljstvo javnosti.
Prošle sedmice je prijestolonasljednik priznao odgovornost tokom intervjua u emisiji “60 minuta” riječima: “Ovdje se završava prebacivanje odgovornosti, jer se desilo pod mojom odgovoronšću”, što bi moglo biti nastojanje da se ublaži šteta po kraljevstvo. To je, bez sumnje, u skladu s međunarodnim zakonom, koji smatra državu odgovornom za nezakonite postupke njenih agenata koji djeluju u svom zvaničnom kapacitetu – u ovom slučaju namjerno, smišljeno i vansudsko pogubljenje kritičara vlade. Vjerovali vi ili ne da je prijestolonasljednik naredio ubistvo, on je, kao zvaničnik nadređen agentima koji su izvršili ubistvo, odgovoran. Po međunarodnom zakonu, saudijska vlada je obavezna napraviti tri stvari koje su detaljno predstavljene u izvještaju specijane izaslanice za vansudska pogubljenja Ujedinjenih naroda Agnes Callamard: pružiti odgovornost, ponuditi lijek i osigurati da se zločini ne ponove.
Za međunarodne zločine kao što je mučenje zapovjednici, sve do najvišeg nivoa, mogu biti smatrani odgovornim za kršenja zakona njihovih podređenih na osnovu principa komandne odgovornosti. Odgovornost znači nezavisnu, nepristrasnu i javnu istragu svih onih uključenih u ubistvo da se otkrije šta se tačno desilo – što je saudijska vlada obećala, ali nije izvršila – i da konačno kažu gdje su sakrili Jamalovo tijelo, da bi ga porodica mogla pokopati kako i priliči. Callamard je pozvala na krivičnu istragu UN-a, posebno u svjetlu nesaradnje Saudijske Arabije s njenom istragom. Hoće li Saudijska Arabija sada sarađivati, uzimajući u obzir prijestolonasljednikovo priznanje, i omogućiti pristup dokazima i relevantnim osobama u kraljevstvu? Iako bi krivična odgovornost za sve krivce mogla ostati neuhvatljiva, stvarna istraga bi poslužila jednako važnoj funkciji govorenja istine i uspostavljanja evidencije.
Cilj koji dijele milioni ljudi u regiji
Saudijska vlada bi, također, trebala pomoći onima koje je njen zločin povrijedio, izvinivši se Jamalovoj porodici, prijateljima i saradnicima tako duboko ranjenim ovim napadom na novinara – i američkoj, i turskoj vladi – zato što je ubila američkog državljanina na turskom tlu. Mora ponuditi odštetu onima kojima je nanesena šteta, ne u formi tajnih isplata u zamjenu za šutnju, već u formi priznanja krivice. Saudijska vlada treba dokazati svojim građanima i međunarodnoj zajednici da neće nastaviti ušutkivati slobodno izražavanje. Njena evidencija nakon Jamalovog ubistva, uključujući zatvaranje i krivično gonjenje desetaka aktivistkinja za ženska prava, pisaca i naučnika, kao što su Loujain al-Hathloul i Salman al-Awdah, da navedemo samo dvije, pokazuje da ova vlada i dalje kažnjava glasove koji je kritiziraju.
Da bi bilo koga uvjerili u suprotno, morali bi odmah osloboditi zatvorene Saudijce, čiju je borbu Jamal preuzeo kao svoju. Potrebno je mnogo reformi da bi se osiguralo da Saudijci mogu slobodno govoriti, uključujući preuređenje obavještajnih snaga koje napadaju disidente, uspostavljanje zakona koji štite njihova prava, krivični zakon koji izražava elemente stvarnih zločina i nezavisno sudstvo. Ali, najhitnije bi saudijske vlasti trebale osloboditi one koji su sada u zatvoru.
Druge vlade bi trebale ispuniti svoje obaveze da pozovu Saudijsku Arabiju na odgovornost lobirajući za ove promjene. I trebali bi poštovati uspomenu na Jamala kreiranjem spomenika, događaja i stipendija u njegovo ime. Najvažnije, oni i mi bismo trebali podržati njegov najdragocjeniji cilj: slobodu i demokratiju za arapski svijet. Kako kad je narod Sudana, Alžira i Egipta podsjetio ove godine u svojoj rici podrške, to je cilj koji dijele milioni ljudi u regiji.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera