Ima li kraja nekažnjivim zločinima protiv novinara?

Poziv da se privedu pravdi oni koji su krivi za ubistvo novinara Jamala Khashoggija (EPA)

Ubistvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija posebno je ne zbog brutalnog načina na koji je ubijen niti zato što oni koji su to uradili vjerovatno neće odgovarati nego zato što je postalo međunarodna vijest u svijetu u kojem je nasilje protiv novinara sve više norma.

Samo u 2017. godini  ubijeno je 78 novinara, a hiljade su ranjene ili zatvorene zbog svog rada. U prosjeku, samo jedna od deset osoba koje počine nasilje protiv novinara bude osuđena za svoje zločine. U državama kao što je Meksiko, gdje je 12 novinara ubijeno u 2017, doslovno nijedan počinilac nije osuđen.

Čak i u Evropi, navodno, sigurnom mjestu za novinare da rade, postoje zabrinjavajući slučajevi ubistava novinara. Porodica malteške istraživačke novinarke Daphne Caruane Galizije još čeka na pravdu, godinu nakon što je stradala od automobila bombe. Petak je dan da se okonča nekažnjivost za zločine protiv novinara, kada civilno društvo poziva vlade da preduzmu nešto i privedu pravdi one koji su krivi za ubistvo novinara kao što su Khashoggi i Galizia. Ali, ti nasilni činovi ne događaju se u izolaciji niti su jedina prijetnja s kojom se novinari danas suočavaju.

I za Trumpa je to ‘zaista strašno’

Među međunarodnim čelnicima koji su osudili Khashoggijevo ubistvo jest turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji je, bez očite ironije, rekao: “Od osobe koja je izdala naredbu do osobe koja je izvršila ubistvo – svi moraju odgovarati.” Od pokušaja državnog udara u 2016. Erdoganova vlada sistematski je uništila nezavisne medije u Turskoj. Trenutno su 174 novinara u zatvoru, uključujući Ahmeta Altana i pet drugih medijskih radnika čije su doživotne kazne uspostavljene na turskom sudu prije nekoliko sedmica, dovodeći u pitanje jesu li suđenja bila pravedna.

Američki predsjednik Donald Trump također je komentirao Khashoggijevo ubistvo, pokazujući možda nekarakterističnu samosvijest kad je priznao njegovu kritiku medija. Kad su ga upitali da komentira implikacije saudijske umiješanosti u Khashoggijevo ubistvo, Trump je rekao: “Mnogo je na kocki, možda posebno zato što je ovaj čovjek bio reporter i bit ćete iznenađeni da me čujete da to kažem: ima nešto zaista strašno i odvratno u vezi s time.”

Samo nekoliko dana kasnije američki predsjednik odlučio je slaviti nasilje prema novinarima kad je izrazio podršku republikanskom kongresmenu Gregu Gianforteu, proglašenom krivim za napad na novinara Guardiana 2017. Na skupu u Montani Trump je rekao: “Bilo koji čovjek koji može udariti on je moj tip. On je moj tip čovjeka.”

Otkad je najavio svoju predsjedničku kampanju, Trumpovo ocrnjivanje novinara bilo je neumorno, bilo na skupovima, konferencijama za novinare u Bijeloj kući ili kroz više od 1.000 kritičnih tvitova. Više je puta odbacio kritike kao “lažne vijesti”, nazivao je medije “neprijateljem naroda” i čak ismijavao invalidnost jednog reportera. Trumpov odgovor na bombašku kampanju koja je napala CNN, Georgea Sorosa i Billa i Hillary Clinton bio je da okrivi medije.

Ne mogu osuditi, ali mogu klevetati

Verbalni napadi nisu isto što i nasilni napadi, ali doprinose neprijateljskoj okolini, koja novinarstvo u 2018. čini tako opasnim poslom. Američki mediji imaju neke od najboljih zaštita na svijetu, pa ipak postoji pad slobode medija u proteklim godinama i to ima globalni efekt. Trumpovo uzimanje “lažnih vijesti” kao odbrane usvojili su i drugi čelnici da izbjegnu kritike. Vlada Aung San Suu Kyi odbacila je optužbe za etničko čišćenje Rohinja u Mijanmaru. Sirijski predsjednik Bashar al-Assad koristio je to da odbaci izvještaj Amnesty Internationala o mučenju i pogubljenju hiljada zatvorenika. U Bahreinu je šef bahreinskog Centra za ljudska prava Nabeel Rajab čak osuđen na dvije godine zatvora zbog objavljivanja “lažnih vijesti”.

U septembru 2018. Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda usvojilo je novu rezoluciju o sigurnosti novinara, koja je pozvala, između ostalog, na okončanje klevetanja novinara od političara i javnih zvaničnika. Rezolucija priznaje da ti napadi potkopavaju povjerenje javnosti u nezavisne medije i stavljaju sve one koji rade u tom polju na rizik. Osim posebnog poziva da se zaštite novinarke, rezolucija poziva države da usvoje nacionalne strategije borbe protiv užasavajućih stopa nekažnjivosti.

Šokantno je da je dan poput petka potreban da se podsjeti svijet da se kriminalci, kad je riječ o novinarima, doslovno izvuku s ubistvom. Vlade ili jesu ili nisu potpuno posvećene slobodi medija. Politički čelnici ne mogu birati novinare za koje misle da su vrijedni zaštite. Ne mogu osuditi nasilje, a ipak mogu klevetati medije svakom prilikom. Borba da se okonča nekažnjivost za zločine protiv novinara počinje okončanjem retorike koja dehumanizira medijske radnike i njihovu ulogu u civilnom društvu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO