Bez suvereniteta, budućnost Palestine ne obećava
Piše: Daoud Kuttab
Imad Abu Shakra je imao samo 17 godina na 63. godišnjicu Nakbe, katastrofe koja je proizvela problem palestinskih izbjeglica. Abu Shakra, koji je rođen u najvećem palestinskom izbjegličkom kampu u Libanu, Ein al-Hilwehu, 14. maj 2011. godine proveo je posjećujući prijatelje i vraćajući manji dug komšiji. Njegova majka kaže da ju je neprestano ljubio i grlio. Rekao joj je da će mu nedostajati.
U zoru 15. maja 2011., Abu Shakra je uzeo abdest, klanjao sabah i s prijateljem krenuo prema autobusima koji su prevozili demonstrante u Ras Marron, najbliži libanski grad izraelskoj granici. Autobusi su bili puni, pa je sjeo na taksi i prepješačio preostalu dionicu do ograde. Popeo se na ogradu i podigao palestinsku zastavu na vrh. Dok se penjao, izraelski vojnici koji očito nisu bili ni u kakvoj opasnosti, pucali su dva puta, u rame i u prsa, ali je preživio. Poginuo je na vrhu ograde kada ga je fatalni hitac pogodio u srce.
Glasanje u UN-u
Priča o Abu Shakri dio je niza ličnih biografija palestinskih mučenika iz Libana koje je zabilježila medijska grupa Yasour.
Abu Shakrin postupak uslijedio je nakon stotina, ako ne hiljade Palestinaca koji su umrli pokušavajući izvesti simbolični čin podsjećanja svijeta da Palestina postoji i da njen narod žudi za slobodom i nezavisnošću.
Ujedinjeni narodi su nedavno glasali, postigavši većinu od 118 za, osam protiv i 45 suzdržanih, da se dozvoli podizanje zastave dvije države koje nisu članice, Palestine i Vatikana.
Izraelski ambasador u UN-u, Ron Prosor je izjavio: “Nema tog glasanja koje može prazne simbolične geste pretvoriti u državu,” ali on zanemaruje činjenicu da je izraelska vojna sila nastavlja ilegalnu okupaciju i osporava Palestincima neotuđivo pravo odlučivanja o vlastitoj budućnosti.
Američka ambasadorica Samantha Power, također je glasala protiv. Amerika je bila jedna od osam članica koje su glasale protiv. Ona je kazala da podizanje palestinske zastave “nije alternativa pregovorima i neće dovesti dvije strane bliže miru.”
Kada su Izraelci i Palestinci posljednji put pregovarali, Izraleci su upropastali pregovore. Američki državni sekretar John Kerry upotrijebio je izraz “puf” kada je objašnjavao kako su devetomjesečni pregovori dignuti u zrak kada su Izraelci odbiti postupiti po dogovoru da će osloboditi zatvorenike koje već dugo drže u zatvoru i počeli graditi ilegalna naselja.
Ljudima koji očajnički žele napredak u ovom sukobu koji traje već decenijama, svaki pokušaj da Palestina dospije u centar pažnje je dobrodošao. Zvaničnici i obični Palestinci su pozdravili glasanje u UN-u u vrijeme kada svijet pomno prati sirijsku izbjegličku krizu i krvave sukobe u Jemenu, Libiji i Iraku.
Budućnost nije obećavajuća
Radovanje zbog simbolične odluke u UN-u, ne treba i nije učinilo Palestince slijepim za situaciju, kako u njihovoj blizini tako i onu u daljim krajevima svijeta. Iako Izraelci liju suze zbog izbjegličke krize u Evropi, palestinskim izbjeglicama iz Sirije Izrael nije dozvolio da dođu živjeti na Zapadnoj obali iako im je palestinski predsjednik Mahmoud Abbas javno iskazao dobrodošlicu.
U Gazi se nesmanjenim intenzitetom nastavlja višegodišnja opsada, a zvaničnici u UN-u su zabrinuti da bi zbog nivoa frustracija pojas Gaze mogao postati “nepodoban za stanovanje” do 2020.
Iako Izrael snosi najveći dio odgovornosti za situaciju u Gazi, dovoljno je krivice da se proširi i na glavne palestinske političke, odnosno vojne sile Hamas i Palestinsku oslobodilačku organizaciju, kao i na Egipat koji granični prelaz u Rafahu drži zatvorenim već gotovo godinu dana.
Palestinski predsjednik će 30. septemba podići palestinsku zastavu ispred sjedišta UN-a u New Yorku. Potez možda jeste simboličan, kao što su i brojne druge geste palestinske vlade u Ramallahu.
Bez suvereniteta i mogućnosti da kontroliše zemlju, budućnost Palestine nije obećavajuća.
U danima i sedmicama nakon ubistva Imada Abu Shakra, palestinske porodice koje su dobile prinovu, sinovima su davale ime Imad. Njegovi su postupci simbol suverene, nezavisne i demokratske države za koju Palestinci ginu.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera