Bez novih flotila: Vrijeme je da se opsada okonča

Piše: Geoffrey Aronson

Flotila slobode za Gazu bila je i prošla bez velike buke. Švedski brod Marianne predao se 29. juna gotovo bez incidenta izraelskim pomorskim snagama negdje na Sredozemnom moru, daleko od planirane destinacije na obali Gaze. Glavni je brod bez ceremonije dotegljen u izraelsku luku Ashdod, nakon čega su deportovani strani putnici, među kojima je bio bivši predsjednik Tunisa i jedan član izraelskog Knesseta.

Znatno je teže ovih dana, kada je Bliski istok pakao koji proizvodi milione izbjeglica, privući pažnju na patnje Gaze nego što je to bilo prije pet godina, kada se brod Mavi Marmara našao na naslovnicama širom svijeta.

Onda su oba protagonista bila odlučna da se suprotstave, što je loše završilo za sve strane. Stradalo je deset učesnika kampanje. Izrael su osudili širom svijeta zbog vojnog napada na flotilu i stradalih u napadu.

Ali često zaboravljene duše u centru te drame, narod Gaze, i dalje pate. Pomorska blokada kao izraelska kazna i dalje je na snazi, a opsada Gaze, kojoj se u posljednje dvije godine pridružio i Egipat pod vodstvom predsjednika Abdul-Fattaha al-Sisija, i dalje lišava dva miliona Palestinaca osnovnih uvjeta za normalan život – osnovne sposobnosti da trguje sa svijetom izvan svojih zagušljivih granica.

Potresna metafora

Mavi Marmara je danas izolovana i zanemarena na obali Zlatnog roga. Zaboravljena od svih, stoji kao potresna metafora za stanovnike Gaze koji, bez obzira na to što se trude, tek trebaju pokrenuti svijest svijeta koji se navikao na svoju zaglušujuću ravnodušnost.

Učesnici najnovije kampanje koji pokušavaju skrenuti pažnju na izrežirano osiromašenje Gaze i dolazak u beznadežno stanje naučili su lekciju iz ranijih grešaka. Ovaj put su ciljevi svih uključenih zadovoljeni, osim, naravno, Palestinaca, koji već dugo pate u Gazi. Posada Marianne bila je sretna, na skroman način, jer je podsjetila zbunjeni svijet da se opsada Gaze mora okončati.

Nisu ni mislili da će oni okončati opsadu. Niti da će pobjeći ili nadjačati izraelsku mornaricu. Tri broda koja su pratila glavni brod samo su se okrenula i otplovila u suprotnom smjeru kada su Izraelci presreli glavni brod.

Izrael je pretrpio sramotu i gnjev koji su uslijedili nakon oružanog napada na Mavi Marmaru, dok je održavao dugogodišnju blokadu brodovima koji žele ući u palestinske vode.

Napori da se osvoje srca i umovi ljudi su, bez obzira na dobru namjeru, iscrpljeni. Sada je vrijeme – odavno je vrijeme – da političari iznađu praktična rješenja za ekonomske probleme Gaze.

Ova flotila je pokazala način da se počne ekonomska rehabilitacija palestinskih trgovačkih veza sa svijetom. Luka u Gazi će biti “win-win” rješenje za sve strane.

Potreban izlaz na more

Palestini je potreban izlaz na more, i kao jedan važan segment za državnost i kao motor ekonomskog razvoja. Današnji međunarodni ekonomski sistem je fokusiran na utrku da se izgrade takvi izlazi. Od Djiboutija do Los Angelesa, želja da se polaže pravo na prostor za prekomorsku trgovinu je u ekspanziji.

Gaza, koja historijski predstavlja mediteransku kapiju za arapski istok, ima dobru poziciju za iskorištavanje svojih prirodnih i geografskih prednosti.

Međunarodna zajednica i druge interesne grupe sada razumiju da je Gazi potrebno okončanje drakonskih restrikcija na trgovinu preko granica otvorenih za vanjski svijet koje funkcionišu u skladu s međunarodno prihvatljivim standardima i praksama – i uspostavljanje trgovinskog režima koji će omogućiti napaćenim stanovnicima Gaze da ponovo rade.

Njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier je prije mjesec dana predvodio važnu delegaciju u kojoj je bilo i njemačkih biznismena, u prvoj ovakvoj posjeti Gazi.

“Problematična situacija u Gazi zahtijeva od nas da razmišljamo o konkretnim koracima koji će poboljšati svakodnevni život tamo – bez kojih će, plašim se, situacija eskalirati”, rekao je on.

Tony Blair, koji je izbjegavao Hamas tokom svog dugog, neefikasnog mandata predstavnika Kvarteta, navodno se susreo s vođom Hamasa Khaledom Meshaalom u okviru intenziviranih napora Izraela i Hamasa da uspostave dugoročno primirje i okončaju opsadu i uspostave luku u Gazi kako bi proširili prostor za njenu ekonomsku rehabilitaciju.

Postoji razlog za optimizam da će se Izrael pridružiti toj povorci, ako je već ne povede. Vlada Benjamina Netanyahua i dalje se protivi inicijativi da se Palestincima dozvoli da kupuju i prodaju prema međunarodno prihvatljivim standardima putem izraelskih kopnenih granica s Gazom.

Opsada više ne funkcioniše

Ali Izrael također priznaje da mu opsada više ne ide u prilog. Izraelski zvaničnici sve više vide luku kao “win-win” odgovor na izraelske sigurnosne i palestinske ekonomske potrebe.

Egipatska antipatija prema Gazi ovih dana je na neki način veća nego izraelska. Egipat se protivi izraelskim naporima od proteklih godina, posebno izraelskom “razrješenju” od Gaze iz 2005, odnosno nastojanjima da Pojas Gaze usmjeri prema Egiptu. Egipat insistira na tome da Izrael kao okupator mora biti primarno odgovoran za dobrobit Gaze. Bilo kakav napor da se okonča opsada – da li kopnenim ili morskim putem – prema tome, trebao bi potvrditi taj princip.

Kod Turske je izražen interes da u materijalnom pogledu doprinese ekonomiji Gaze. Turski pomorski/kopneni most preko Izraela do Jordana nudi sigurnosna rješenja za pomorski put za Gazu, i pokazuje fleksibilnost obostranih ekonomskih interesa, čak i u politički polarizovanoj okolini.

Iskustvo protekle decenije u Gazi pokazalo je da “zajednički prostor” može uspostaviti trgovinska “pravila igre” između zaraćenih strana – palestinske i izraelske. Izazov i prilika je proširiti ta shvatanja da se olakša širenje trgovine kako bi se Gazi omogućio prelazak s humanitarnog modela na model zasnovan na ekonomskoj rehabilitaciji. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera