Robbie Williams pomaže Brand Israel

Piše: Ewa Jasiewicz

Nisam ovo planirala kada sam otišla na mjesečni sastanak London Palestine Actiona, ali kada je predložena akcija bojkota kulturnih dešavanja i kada su presušile ideje, dobrovoljno sam se javila da potkopam hitove Robbija Williamsa i da ga glumim ispred sjedišta UNICEF-a u Londonu. Molim? UNICEF karaoke protiv Robbija Williamsa.

Ok, znači, Robbie Williams, globalna superzvijezda i bivši član Take Thata, te kako sam za sebe kaže “dobri dečko”, UNICEF-ov je dječji ambasador. To znači da posjećuje UNICEF-ove projekte posvećene djeci širom svijeta i skreće pažnju na posao koji radi UNICEF, kako bi organizacija osigurala više novca i unaprijedila svoj rad.

To do sada ima smisla. Ali, on će također da nastupa u maju u Tel Avivu, na koncertu za koji je već rekao da mu se raduje. Williams je za one koji su zatražili od njega da ne ide tamo – Pokret BDS i Palestinci širom svijeta su ga zamolili da bojkotira koncert – kazao da su iracionalni poput ljudi koji ne bi voljeli da pjeva u gradu Stoke-on-Trent.

Izrael nije Stoke-on-Trent. A s obzirom da je on ikona pop kulture, to nije incident i taj potez nije neutralan. Izraelska vlada zna to i svjesna je snage popularne kulture.

Tako je njihov projekt Brand Israel regrutirao Nacionalni balet, operu i teatar, kako bi bili ambasadori države.

Međunarodne zvijezde pop muzike su također regrutirane za tu ulogu, svidjelo im se to ili ne, a navodno su im ponuđene ogromne sume novca da nastupaju u Tel Avivu.

Propagandni rat

Državni mediji izvještavaju o takvim koncertima kao trijumfima nad BDS-om, kao znak da Izrael pobjeđuje u propagandnom radu, u kojem se predstavlja kao jedina demokratija na Bliskom istoku.

UNICEF također shvata vrijednost korištenje poznatih ljudi kao ambasadora, jer ih upravo zbog toga i koristi. Isto je učinio i Oxfam sa ambasadoricom dobre volje Scarlett Johansson, koja je postala zaštitno lice izraelskog aparthejda kada je prihvatila promotivnu ulogu za izraelsku naseljeničku kompaniju SodaStream.

Ali, šta se desi kada vašeg ambasadora iskoriste drugi – kao što je izraelska državna turistička zajednica iskoristila slučaj Robbija Williamsa – da promoviraju ne samo vaše interese, već i interese druge zemlje, koji u slučaju Izraela – kolonijalizam naseljenika, ratne zločine, kolektivno kažnjavanje 1,8 miliona ljudi u Pojasu Gaze i aparthejd čini normalnim?

UNICEF tvrdi da je neutralan. Ali ne postoji kodeks ponašanja za ambasadore dobre volje. Barem takve kodekse organizacija ne želi otkriti. Zvaničan stav UNICEF-a je da Robbie Williams može da radi šta želi. UNICEF ne želi da preuzme odgovornost za neke postupke njenih ambasadora, ali će preuzeti zasluge za druge postupke, kao naprimjer za pop zvijezde koji izgledaju dobro na fotografijama sa siromašnim afričkim seljanima.

Prijatelj me kontaktirao putem Facebooka tokom karaoke performansa i kazao mi da njegov prijatelj radi za UNICEF i da je taj prijatelj rekao da je razbješnjen zato što, “što smo ih uzeli na zub”.

U plišanoj elitnoj hipsterskoj okolici Clerkenwella ideja da “neutralni” nevladin posao može biti problematičan, ili da ne nosi nevjerovatne ovlasti i da je privilegiran i odmaknut od svakodnevnog životarenja pod opsadom, predstavlja stav koji je simptomatičan za aparthejd.

‘Očita otuđenost’

Otuđenost NVO i humanitarne industrije od stvarnih života onih kojim dopremaju tu pomoć, a to su u ovom slučaju Palestinci koje je bombardirao Izrael, očita je.

Samu kulturu te industrije su Palestinci dobro dokumentirali kao kulturu koja omogućava reproduciranje izraelskog aparthejda i koja može u korijenu da onesposobi samoorganizirane napore da se okonča izraelski kolonijalizam.

One su “graditeljski” dio međunarodne “bombardiraj i gradi” industrije, kad se radi o Palestini. Skupljanje komadića socijalne i ekonomske infrastrukture koju je uništio Izrael pred neosjetljivim očima međunarodne zajednice i medija.

Poenta koju Palestinci pokušavaju da istaknu jeste da oni nisu humanitarni slučaj, već da je njihova katastrofa izazvana ljudskom rukom.

“Naša borba se ne može svesti na vreću brašna”, često se kaže. “Humanitarna pomoć nas neće osloboditi”.

Palestinci pozivaju na sveopći bojkot, obustavu investicija i sankcije protiv Izraela, kako bi se u startu zaustavilo reproduciranje tih bombi i tih zidova i tih kolonija i tog sistema.

Izraelski naseljenički kolonijalizam i aparthejd se globalno proizvode putem različitih industrija, uključujući i industriju kulture.

Pogrešna shvatanja

Ako Robbie Williams i UNICEF to ne shvataju, onda to znači da se temeljno pogrešno shvata kako rade moderni kolonijalizam i sistemi opresije te kako na osnovu toga treba djelovati.

Za osoblje UNICEF-a, gledanje Robbija Williamsa kako skakuće u uskim rozim hlačama sa uzorkom leopardovog krzna ispred raznih njišućih scarlett johansson, netanyahua i drugih robbija williamsa, mora da bude nadnaravan i vjerovatno zabavan događaj.

Ali, šalu na stranu, skupljala sam dijelove tijela ljudi koje je razorio izraelskih aparthejd u Gazi 2008. i 2009. godine, kada sam bila volonterka hitnih službi tokom Operacije Lijevano željezo.

Iste te djece kojoj UNICEF i Robbie žele da pomognu: djeci Hamdan – dvanaestogodišnjoj Hayi, četverogodišnjoj Lami i devetogodišnjem Ismaeelu, koje je bombardirao F16 u Beit Hanounu kada su iznosili smeće, petogodišnjem Mohhamedu i sedmogodišnjem Bilalu Ashkaru, ubijenim fosfornim granatama kada su potražili utočište u osnovnoj školi u Beit Lahiyaju, trogodišnjem Adamu al-Kurdiju, granatiranom dok je spavao u svojoj kući u Jabaliyau.

Bilo je toliko tijela koje smo hitno prebacili iz cijelog Pojasa u bolnice da nismo mogli svima da se posvetimo, a groblja su bila toliko pretrpana da su ljudi sahranjivani u masovnim grobnicama. Ono čega smo se bojali da će se ponoviti nakon 2008, tog obima, ponovilo se prošlog ljeta, kada je ubijeno 547 djece za 51 dan.

Ništa od ovog se neće zaustaviti ako ne prestanemo da naoružavamo Izrael sa oružjem, uključujući i ona “mekana”, koja sve ovo čini normalnim. Uključujući figure iz kulture čije dobrotvorne akcije koje je regrutirao i u oružje pretvorio Brand Israel.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera