Irački premijer ‘sam protiv svih’

Piše: Sharif Nashashibi

Kašnjenje s formiranjem vlade koja bi mogla pomoći u rješavanju krize u Iraku velikim dijelom se može pripisati uključenosti stranih aktera, posebno značajnoj vojnoj pomoći koju dobija premijer Nouri al-Maliki. Razumljiva je hitnost i neophodnost potrebe da se zaustavi napredovanje grupe Islamska država (ranije poznate kao Islamska država Irak i Levant). Međutim, bezuvjetna priroda strane vojne pomoći doprinijela je Malikijevom nefleksibilnom pristupu po pitanju rješavanja sukoba, iako se njegova šiitska zajednica, politička koalicija i Vlada u sve većoj mjeri ne slažu s njim.

Iako SAD i Rusija nisu u dobrim odnosima, a Kina i Iran se ne slažu u vezi sa Sirijom, svi oni u Iraku podržavaju istu stranu. Američki državni sekretar John Kerry obećao je Bagdadu “intenzivnu i neprekidnu” podršku. Kada je riječ o tome, američki predsjednik Barack Obama je rekao da razmatra “sve opcije”. Nekoliko stotina američkih vojnika u koordinaciji je s iračkom vojskom. Iran je poslao 2.000 vojnika svom susjedu, kao i zapovjednika svoje elitne jedinice Quds. Iranske snage borile su se zajedno s iračkom vojskom u Tikritu. Teheran, navodno, šalje dronove, koji kruže iznad Iraka i pomaže iračku vojsku tonama vojne opreme i drugim potrepštinama.

Rusija je obećala “punu podršku” iračkoj Vladi “da brzo oslobodi teritoriju od terorista”. Moskva je dodala da “neće ostati pasivna na pokušaje nekih grupa da šire terorizam u regiji”. Bagdad je kupio više od deset ruskih borbenih aviona “Suhoj” i već je isporučena prva serija. Kina je rekla da je “spremna pružiti svu moguću pomoć”, dodajući da Peking “već dugo vremena pruža Iraku pomoć na razne načine i u velikim količinama.”

Temeljne reforme

Iako se i izvana i iznutra pozivalo na provođenje temeljnih reformi i uspostavljanje jedinstvene vlade – s Malikijem ili bez njega – vojna pomoć nije uvjetovana time obraća li premijer pažnju na takve pozive. SAD je za ovo posebno kriv, s obzirom na to da je glasni zagovarač inkluzivnije vlade, dok je u isto vrijeme glavni sponzor trenutne, disfunkcionalne administracije. Posljedica toga je Malikijevo odbijanje da odstupi sa vlasti, prihvati kompromis, ili prihvati da je on potpomogao otuđenje Arapa sunita – što je uzrok trenutnog sukoba. Odbio je jedinstvenu nacionalnu vladu i 4. jula je rekao da on “nikada neće odustati” od kandidature za treći mandat.

Maliki je pooštrio mjere spram opozicijskih medija i opisao je sunitsku pobunu kao “zavjeru” – što je omiljeni izgovor arapskih moćnika. Obećao je da će pobunjenike “naučiti pameti”, ponudio se da naoruža civile koji su spremni boriti se protiv njih, zatražio je od SAD-a da krenu sa zračnim napadima i dobio je podršku šiitskih milicija. Maliki, u principu, traži vojno rješenje za politički problem. Da nema bezuvjetnu podršku glavnih stranih saveznika, vjerovatno bi obratio više pažnje na međunarodne apele da odstupi sa vlasti. Takve pozive mu ne upućuje samo zajednica iračkih Arapa sunita.

Šef Regionalne vlade Kurdistana Nechirvan Barzani rekao je da je za rješenje potrebno da Maliki odstupi te da bi američka pomoć Iraku trebala biti time uvjetovana. “Nema povjerenja između Malikija i Kurda”, kazao je Barzani, dodajući da je kriza “rezultat pogrešne politike u Bagdadu kada je riječ o sunitskim područjima. Sunitska zajednica se osjeća zanemareno”. Arapi suniti i Kurdi napustili su prvo zasjedanje iračkog novog Parlamenta 1. jula, nakon što šiitski muslimani nisu uspjeli imenovati premijera. Među disidentima u Malikijevoj Vladi su zamjenik premijera Saleh al-Mutlak, koji je rekao za CNN da je Maliki “izolirao” sunite od donošenja odluka i udjela u vlasti.

Ajatollah Ali al-Sistani, vrhovni irački šiitski klerik, pozvao je na formiranje “nove, efikasne vlade, koja ima veliku državnu podršku, izbjegava greške iz prošlosti i otvara nove horizonte za bolju budućnost za sve Iračane”. Iako Sistani nije precizirao smatra li da bi Maliki trebao imati neku ulogu u takvoj vladi, njegov poziv bio je udarac za premijera. Još jedan utjecajan šiitski klerik Muqtada al-Sadr, ranije Malikijev saradnik, u januaru je predvidio da će doći do “iračkog proljeća”, kada je javno podržao sunitske demonstracije protiv premijerovih diskriminatorskih politika.

Ključni period

U februaru je Sadr opisao Malikija kao “tiranina” i “diktatora”, optužujući njegovu “korumpiranu” Vladu za “ušutkivanje, deportacije i hapšenje” oponenata te za etiketiranje svih disidenata kao “terorista”. U aprilu je optužio premijera da želi “marginalizirati sve sunite”. Čak su se i članovi Malikijeve koalicije “Država zakona” složili da bi on možda trebao odstupiti sa vlasti. “Sve su karte otvorene”, rekao je visokopozicionirani član za Reuters. Ako suniti i Kurdi “insistiraju da su spremni ići naprijed samo ukoliko Maliki nije premijer, mi smo spremni razgovarati i o toj opciji.” Drugi član koalicije je potvrdio da se u koaliciji razgovaralo o ideji da se on zamijeni.

Ova sedmica bi mogla biti ključna za pronalaženje mogućeg rješenja krize, s obzirom na to da se Parlament treba ponovo sastati kako bi pokušao oformiti široko inkluzivnu i prihvatljivu vladu. U međuvremenu je Saudijska Arabija – koja ima veliki utjecaj na iračke Arape sunite – savjetovala da se pridruže jedinstvenoj vladi. Također, bivši predsjedavajući u iračkom Parlamentu Osama al-Nujayfi, otvoreni Malikijev oponent, rekao je da se neće nominirati za još jedan mandat da olakša šiitskim političkim strankama da nađu zamjenu za premijera.

S obzirom na to da je rašireno protivljenje iračke opozicije Malikijevoj ulozi u novoj vladi i da politička nesigurnost i nezadovoljstvo potpiruju nasilje, sada je pravo vrijeme da države koje podržavaju iračku državu jasno stave do znanja da će podrška nastaviti stizati samo ako premijer stavi nacionalne interese ispred vlastitih. Ako ne postupe tako, samo će produžiti sukob, koji, kako tvrde, žele okončati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera