Mišljenja

Govor mržnje na internetu, moćan alat Izraela

Arapi ne mogu ni kritikovati Izrael, a da ih ne nazovu teroristima (Reuters)
Arapi ne mogu ni kritikovati Izrael, a da ih ne nazovu teroristima (Reuters)

Piše: Melissa Etehad

Niz uznemiravajućih događaja u protekloj sedmici još jednom izazvao je nove valove nasilja u Izraelu i u okupiranim palestinskim teritorijama. Samo nekoliko sati nakon što su tijela triju otetih maloljetnika, Eyala Ifracha, Gilada Shaera i Naftalija Fraenkela pokopana u blizini Modi’ina, 16-godišnji palestinski dječak, Mohammed Abu Khdair otet je, pretučen, živ spaljen i ostavljen u šumi, bacivši Jerusalem u stanje nemira.

Vijesti o ubistvima četvorice nevinih dječaka razljutile su i šokirale izraelske i palestinske zajednice. Osvetoljubive poruke izraelskih dužnosnika, kao i izraelskih građana, na društvenim mrežama nakon smrti ove četvorice dječaka pokazuju koliko je izraelsko društvo podijeljeno po vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Rasistička mišljenja pokazuju koliko izraelsko društvo uzgaja lažnu paradigmu „mi protiv njih“, što mnoge navodi da greškom povjeruju da je nasilje protiv države posljedica kulturnih i vjerskih razlika, umjesto da shvate da je to simptom izraelske brutalne okupacije.

Nakon što su pronađena tijela tri oteta dječaka prije nešto manje od dvije sedmice, društvene mreže poslužile su kao platforma za buđenje nacionalističke strasti i nasilja. U vrijeme kada bi izraelski dužnosnici trebali ulijevati osjećaj smirenosti i reda te privesti ubice trojice mladića pred lice pravde, premijer Benjamin Netanyahu je na Twitteru iskoristio stih iz pjesme Haima Nahmana Bialika, ispunjen osvetoljubivom retorikom: “(…) osvetu za smrt malog djeteta….”

”Premijer Netanyahu razgovarao je sa ministrom Aharonovitchem i zatražio da što brže istraži ko stoji iza ubistava koja su za svaku osudu”, navedeno je na Twitter nalogu izraelskog premijera.

”Premijer poziva sve strane da ne uzimaju zakon u svoje ruke – Izrael je zemlja zakona i svi moraju djelovati u skladu sa zakonom.”

No, dok je pokušao povući svoje prethodne izjave, bilo je prekasno. Facebook kampanja pod nazivom “Izraelci traže osvetu” dobila je 35.000  “lajkova” prije nego što je skinuta s interneta i zamijenjena drugom Facebook grupom pod nazivom “Dok se mladići ne vrate, svaki sat ubijamo teroriste”, koja je do sada dobila više od 20.000 “lajklova”, pozivajući na vojnu akciju i nasilje protiv Palestinaca.

Kada je tijelo Mohammeda Abu Khdaira pronađeno, izraelski ekstremisti proslavili su na Facebooku. “Nadam se da će se broj ubijenih Arapa povećati”, napisao je jedan. “Jedan nije dovoljan, trebamo ih sve ubiti”, napisao je drugi.

Govor mržnje protiv Arapa koji se proširio na Facebook i Twitter brzo nakon toga prešao je i na ulice Jerusalema, gdje su ekstremni Izraelci počeli nasilje i izazvali haos. Ovo nasilje je onda pronašlo svoj put natrag na internet: videosnimci na YouTubeu i Facebooku su prikazali nekoliko stotina ljutih Izraelaca kako trče i uzvikuju: “Smrt Arapima” i traže Palestince da ih napadnu.

Videosnimak koji prikazuje izraelskog Jevreja kako napada Palestinca u javnom prijevozu, uzvikujući “Prljavi Arapi, prljave arapske ubice djece”, došao je iz Tel Aviva. I još videosnimaka koji prikazuju izraelske snage sigurnosti kako koriste prekomjernu silu nad palestinsko-američkim dječakom zavezanih ruku, što je dalje dovelo u pitanje ko zapravo potiče na ovaj haos.

Nasilje ne prestaje

Ne mrze svi Izraelci Palestince, niti odobravaju ovu vrstu bezosjećajne brutalnosti. Zaista, mnogi Vladini dužnosnici i Izraelci osudili su nasilje i ubistva Palestinaca. No, bitno je zapitati se zašto je izraelskim ekstremistima dopušteno da bljuju mržnju sa takvom slobodom, i na internetu i van njega, dok Arapi ne mogu ni kritikovati Izrael, a da ih ne nazovu teroristima.

Osvetoljubiva razmišljanja Netanyahua i njegove konzervativne koalicije su izazvala ili omogućila ekstremistima da uzmu zakon u svoje ruke. Antipalestinska retorika, koja se može vidjeti na društvenim mrežama, možda nije direktno stvorila nasilje na ulicama, ali je pokazala koliki je etničko-religijski jaz koji je stvorio izraelski vjerski temelj i nacionalistički obrazovni sistem, a prema kojem je bilo kakva agresija na Izrael svojstvena karakteristika arapsko-palestinske kulture ili islama. Umjesto da prikazuju Palestince kako se jednostavno odupiru okupaciji svoje domovine, ova kultura okreće jedan dio društva protiv drugog.

Kako je Netanyahu objasnio u govoru prošle sedmice nakon ubistva palestinskog tinejdžera: “To je razlika između nas i naših susjeda. Oni smatraju ubice herojima. Daju imena javnim trgovima po njima. Mi to ne radimo. Osuđujemo ih, sudimo im i stavit ćemo ih iza rešetaka.”

Ustvari, izraelska agresija prema Palestincima je politička metoda. Stvara podršku Vladi Netanyahua i pomaže učvrstiti legitimitet desničarskog narativa provocirajući nasilne palestinske postupke, koji pak, postaju instrumenti u oblikovanju nasilne izraelske (i američke) politike u regiji. Nažalost, zbog svega ovoga dugoročno se pogoršava krug nasilja, na štetu više desetaka civila – među kojima su mnogi nevini Palestinci.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO