Demokratija ovdje već odavno ne stanuje

Piše: Tanja Topić

I kad smo mislili da smo zaslužili odmor, da nas više ništa ne može zadesiti, te da će nam udarne vijesti biti one iz crne hronike ili ljetnje vrućine, barem do lokalnih izbora, uzavrela je bosanskohercegovačka politička scena.

Ko bi rekao – zbog Sirije i izglasavanja Rezolucije u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih naroda. Mislim da je slučaj Sirija samo inicijalna kapsla za sređivanje i svođenje računa među političkim akterima u zemlji, istina, koji im je u predvečerje lokalnih izbora, teške ekonomske i socijalne bijede u kojoj se nalazimo, pao kao kec na desetku.

I tu je do izražaja došlo cjelokupno političko licemjerstvo, u kojem sudjelujemo zadnjih nekoliko decenija. Da cinizam bude veći, najglasniji u odbrani Ustava i zakona zemlje su oni koji ga vrlo često krše ili barem javno pozivaju na njegovo kršenje.

Da ne zaboravim ni one koji ne priznaju sopstvenu državu, a pri tome zdušno dušom i tijelom, do posljednjeg daha, brane Ustav te iste nesretne države. Naravno, kad im treba i u mjeri u kojoj je to potrebno. Puka demagogija, ali dobro zvuči.

Da ne zaboravim i one kojima je prešlo u naviku da zaobilaze zakone i procedure, jer im se žuri i nemaju vremena za proceduralne tričarije. To mi dođe kao puna usta demokratije, a nikad manje demokratije. No, demokratija ovdje već odavno ne stanuje.

Prelamanje interesa

Čak su nas prevarili i oni koji su tvrdili da su demokratičniji od prethodnika. Slučaj Sirija je više nego jasan i tu nema baš nikakvih dilema. Ministar Lagumdžija nije imao usaglašen stav Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koje je zaduženo za spoljnu politiku zemlje. A bez takvog stava, naša zemlja je „suzdržana“. Hoću reći da je Zlatko Lagumdžija prekršio Ustav, pa ako ću govoriti jezikom procedura i čisto formalistički, onda je kriv.

Namjerno ne kažem da je ministar vanjskih poslova pogriješio, jer mi je greška nekako preblaga riječ u ovom slučaju, pošto je namjera očita i jer nas je Lagumdžija odavno uvjerio da nastoji biti glavni. I upravo su ta njegova prepotentnost i namjera da gazduje očito iziritirali ostale političke vinovnike.

Slučaj Sirija prelomio je brojne interese i ko zna koji put zaredom izbacio na površinu sve naše mane. Kao da smo društvo i država sazdani isključivo od mana, slabosti, pa nas svaka sve više i više ranjava, a mi onako ranjivi, na svaku novu se upalimo kao da je prva i jedina.

Republika Srpska se ne može zamjeriti Rusiji u jeku najavljenih novih i velikih investicija, pa makar ljude ubijali na najgori mogući način. U tom slučaju nismo pretjerano osjetljivi na kršenje ljudskih prava. Putin i Rusija su nam dragi, ma šta god radili, pa je podržavanje ruskog stava u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih naroda iz Republike Srpske, samim tim i od Nebojše Radmanovića, najnormalnija stvar na svijetu. Tamo je, uostalom, dopušteno kazneno progoniti i bendove, kojima je pun kofer Putinovog vladanja, ali šta je to u usporedbi sa talasom velikih ruskih investicija i dobrih prijateljskih odnosa.

Sistemska diskriminacija

I Lagumdžijina opaska da bi glas protiv Rezolucije Nebojše Radmanovića značio da stojimo uz bok Bjelorusije i Sjeverne Koreje, više je nego licemjerna. Imaju li pravo ovdašnji politički lideri pričati o drugima u uslovima kada mi ustavno diskriminišemo sve koji nisu Bošnjaci, Hrvati i Srbi.

Ostali su sistemski i godinama diskriminisani, a politički odgovor na slučaj koji nisu u stanju riješiti su jalovi sastanci šestorke ili 6 + 1 kluba. Nije li zaobilaženje institucija i donošenje najvažnijih odluka unutar kluba ugrožavanje demokratije? Očito, nama je to dopušteno, čime se vraćam na početak ovog teksta o selektivnoj primjeni prava, procedura, Ustava i zakona.

Opet smo postali bitni punjenjem novinskih stubaca u vrijeme političke dosade, a koje umijemo popuniti samo velikom grajom, stalnim svađama, prepucavanjima i pokazivanjem mišića.

I kao što rekoh, Sirija je samo okinula obarač. Iza kulisa priprema se slatka osveta za najomraženijeg političkog partnera u Bosni i Hercegovini. U ovom trenutku to je SDPBIH i sasvim sam sigurna da će ostali politički akteri nastojati po svaku cijenu da ovu partiju izbace iz kombinatorike vladajućih. Već dugo im idu na živce, nastoje gospodariti procesima i događajima, donositi odluke u ime svih.

A dok se to ne desi, naravno uz poštivanje vrhovnog autoriteta – procedura i zakona – imat ćemo odlične teme za obračun na lokalnim izborima. I to neće, ko zna koji put zaredom, biti one koje život znače – infrastruktura, vrtići, komunalne usluge, zaposlenje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera